Depresija nakon putovanja zaista postoji, objasnili je i znanstvenici
Rijetko koja osoba ne voli putovati, a poneki postaju i ovisni o traženju novih mjesta koja nikada nisu posjetili. Upoznavanje novih kultura, običaja, kušanje lokalne hrane i druge stvari koje susrećemo na putovanjima samo su neki razlozi zašto ljudi putuju. Naučnici koji su proučavali ovaj fenomen smatraju kako je zapravo cijela priroda u kontinuiranom pokretu te da nam potreba za neprestanim kretanjem zapravo potječe od naših predaka koji su, ako gledamo cijelu evoluciju čovjeka, tek nedavno uspostavili stalna naselja.
Jednom kada počnete redovito putovati pomalo je teško samo tako prestati, što ste češće u pokretu prema novim i neotkrivenim mjestima sve teži postaju ostanci kod kuće, a po povratku već razmišljate o novim destinacijama, jer doma vas ionako svi poznaju.
Želja za putovanjima nam je u genima
Razni su se naučnici bavili ovim pitanjem, potreba za stalnim kretanjem zapravo nam je u krvi. Robert Burton, poznat je po analizi melankolije, a proučavao je i naveden ljudski osjećaj pa je zaključio kako izlazeće sunce, zvijezde i mjesec koji se vrti oko zemlje te rijeke koje uvijek negdje teku, stalno nas podsjećaju da bi trebali biti u pokretu.
Pisac Bruce Chatwin uopće nije iznenađen tom ljudskom željom i povezuje je s evolucijom. Stalna su se ljudska naselja razvila tek prije deset tisuća godina što je samo kap u moru naše povijesti, njegove riječi prenosi wanderlust.co.uk.
Za depresiju po povratku zaslužna je nostalgije za domom koja nas ponekad uhvati dok smo na putovanju
Putovanje u nepoznato stimulira nam adrenalin pa iako nije znanstveno dokazano da nam tijelo o njemu zaista može postati ovisno puno je primjera ljudi koji su u stalnoj potrazi za novim dozama. Glumci, vojnici ili natjecatelji u ekstremni sportovima u stalno se pokušavaju naći u nelagodnim i opasnim situacijama kako bi povećali njegovu razinu, a sličan cilj imaju i oni koji ‘bježe od kuće’.
Svi koji puno putuju sigurno su upoznati i s nostalgijom. Upravo taj osjećaj često može biti ključan za depresiju koja nam se javlja po povratku jer u trenucima dok smo na putu i javi nam se čežnja za domom, prijateljima i obitelji prisjećamo se samo lijepih trenutaka, a kada se stvarno vratimo ubrzo shvatimo da je to bila samo idealizirana slika te kako je potrebno što prije opet negdje pobjeći.