Noam Chomsky poznati je američki politički kritičar, filozof, jezikoslovac, ali i aktivist. Napisao je preko 100 knjiga, a jedan je i od najcitiranijih živućih znanstvenika. Kroz svoja djela često se bavio medijima i njihovim suodnosom s politikom te zajedničkim utjecajem ovih grana na masovnu publiku. Kako bi raskrinkao opasne interesne skupine koje kroje javno mnijenje, napisao je deset strategija manipulacije ljudima.
Jedan od najpoznatijih živućih znanstvenika Noam Chomsky kroz svoja djela uvijek je nastojao nazvati stvari pravim imenima te raskrinkati društvene nepravilnosti. U svojih 85 godina napisao je preko 100 knjiga, iz područja lingvistike, politike, filozofije te povijesti. Međutim vrlo se intenzivno bavi i medijima odnosno njihovim utjecajem na publiku. Stoga je opisao deset strategija kojima mediji, katkada u kooperaciji s politikom nastoje izmanipulirati ljude.
Preusmjeravanje pozornosti
Mediji zajedno s političkim predstavnicima koji se od davnina vole baviti pisanom riječi, preusmjeravaju pažnju s važnih stvari na tričarije. Okupirati javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnove funkcioniranja svijeta.
Stvaranje problema
Ta metoda se naziva i problem – reakcija – rješenje. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer, izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
Postupnost promjena
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, potrebno ju je uvoditi postupno mjesecima i godinama. Promjene koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da javnost toga nije ni svjesna.
Odlaganje
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promijeni. Ponavljanje nade u bolju budućnost, također olakšava prihvaćanje nepopularnih mjera.
Upotreba dječjeg jezika
Kada se odraslima obraćate kao maloj djeci, postižu se dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam najčešće se koristi i prilikom reklamiranja.
Buđenje emocija
Kao i kod prethodne strategije i ovom je cilj potisnuti kritičku svijest javnosti. Takvom zloupotrebom emocija nastoji se izazvati kratki spoj, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi poput bijesa, straha i sličnoga. Upotreba emocionalnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou promaknuti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
Neznanje
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
Veličanje gluposti
Javnost se nastoji poticati da prihvate prosječnost. Potrebno je uvjeriti ljude da je moderno, poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema znanosti i kulturi.
Stvaranje osjećaja krivice
Ova strategija često je oruđe i oružje političkih elita. Uvjeravanje svakog pojedinca da je isključivo on odgovoran za svoju nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog i društvenog sustava.
Zloupotreba znanja
Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju nešto više i zloupotrebljavaju odnosno vladajuće elite. ‘Sistem’, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu. To znači da upravljačke klike imaju veću kontrolu i snagu nad pojedincima, nego oni sami nad sobom.
