Dirljivo pismo ravnatelja na petu godišnjicu prosvjeda za reformu obrazovanja: ‘Nekima su važnije letjelice od novih škola’
Igor Matijašić, ravnatelj Osnovne škola Milana Langa u Bregani, objavom na društvenim mrežama prisjetio se velikog prosvjeda za Kurikularnu reformu na kojem se okupilo više od 40.000 ljudi.
Transparent s prosvjeda podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi, 1. lipnja 2016.
Foto: Ivan Božić, srednja.hr
Igor Matijašić, ravnatelj Osnovne škola Milana Langa u Bregani, objavom na društvenim mrežama obilježio je petu godišnjicu velikog prosvjeda podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi. Hrvatska može bolje, kako su ga organizatori nazvali, okupio je više od 40.000 ljudi na zagrebačkim ulicama. Objavu ravnatelja prenosimo u cijelosti.
https://www.facebook.com/igor.matijasic/posts/5571302102940352
‘Bezuspješno čekao tramvaj’
I tak…
Dok pobjednici izbora diljem zemlje euforično slave i sređuju dojmove protekle noći, a pojedini koji silaze s “trona” nekako ne mogu podnijeti činjenicu da nisu više čelni ljudi, u sjeni ostaje najava sutrašnjeg dana i velike obljetnice…
Prije točno pet godina, prvog sam lipnja (zajedno s još tisućama drugih) bezuspješno čekao tramvaj na središnjem zagrebačkom trgu…
Rekli su neki i da smo došli na feštu…
Oko mene su bili roditelji s malom djecom, fakini s biciklima, dotjerane dame, ali i zadnji klošari, bili su i penzioneri, ali i oni u najboljim godinama – svi s jasnom porukom da se može bolje…
‘Što se otad promijenilo?’
Što se otad promijenilo?
Smjenjuju se ministri obrazovanja kao na traci, odustaje od reformi bez da se istinski “zagrebalo” i uopće pokrenulo, najavljuju evaluacije koje to zapravo i nisu…
U međuvremenu se pojavio i virus koji je preuzeo kompletnu odgovornost za (ne)učinkovitost…
Pojavio se i online model kao jedino učinkovito rješenje za sve školske probleme (mada bi neki upravo taj model istaknuli kao najveći problem!)…
I tak…
Sutra glavni zagrebački trg sigurno neće biti pun kao prije 5 godina, možda će se i zaboraviti obljetnica prosvjeda (kao što se mnoge stvari kod nas brzo zaboravljaju!)…
Novi lideri najavljivat će u svojim sredinama velike promjene (daj Bože da ih ostvare!), a onda će se pojaviti jedan zid, pa drugi, pa treći…
Pa će neki i odustati…
‘I možda ćemo samo odmahnuti glavom…’
Oni hrabriji shvatit će u potpunosti kultno djelo o vitezu koji je hrabro jurišao na vjetrenjače, a oni uporniji gurat će sve dok se ne umore…
A kad se svi skupa osvijestimo, možda ćemo shvatiti da su nekima važniji društveni domovi od novih sportskih dvorana, letjelice od novih škola, potencijalni glasači od neupisane djece u vrtić…
I možda ćemo samo odmahnuti glavom i praviti se da se to nas ne tiče…
Možda ćemo uporno ignorirati činjenicu da nas sve manje ima tu…
Možda će nam svima biti jedino važno je li neka županija, grad ili općina obojana u plavo, crveno, zeleno ili bilo koju drugu boju…
A možda ćemo konačno postati svjesni činjenice da imamo bogodanu zemlju te da trebamo dodatno ulagati u mlade i stručne jer će nam inače svi otići van…
Možda ćemo postati i svjesni činjenice da nismo baš najbolji i najpametniji u svemu te trebamo učiti na primjeru drugih zemalja…
Možda…
Ja i nadalje, baš kao i prije pet godina, vjerujem da Hrvatska može i mora bolje…
A vi?
Pogledajte našu fotogaleriju s prosvjeda Hrvatska može bolje koji se održao 1. lipnja 2016. godine.
Galerija 28 Fotografija
Otvori
