Divjak upala u vlastitu klopku: Nikad jasnije pokazala da je odustala od sustavne reforme školstva
Donošenjem kurikuluma prošli tjedan, ministrica obrazovanja Blaženka Divjak istovremeno je ukinula dosadašnje nastavne planove i programe. S time ne bi bilo nikakvog problema da je istovremeno jasno koji nastavni planovi će zamijeniti one netom ukinute. Doduše, rješenje se ministrici krije nadohvat ruke, no ono pretpostavlja sustavan i cjelovit pristup reformi školstva, o čemu ministrica i njen politički pokrovitelj HNS niti ne razmišljaju. Nikad jasnije nego sada, Divjak je sama pokazala da od prijepotrebnih, sveobuhvatnih obrazovnih promjena neće biti ništa te da se doseg ‘promjena’ može mjeriti tek PR-ovskim opravdanjem HNS-a za ulazak u Vladu.
Foto: srednja.hr
Prije tjedan dana, ministrica obrazovanja Blaženka Divjak optimističnom se i plaćenom objavom na Facebooku pohvalila kako je tiskano 37 kurikuluma, od kojih još samo nedostaju Tjelesna i zdravstvena kultura te Povijest, kako kurikularna reforma ‘Škola za život’ od jeseni ulazi u sve škole i kako su izvan snage stavljeni dosadašnji nastavni planovi i programi za osnovnu školu i gimnaziju.
Naime, obrazovanje u osnovnim i srednjim školama provodi se prema nastavnim planovima i programima za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja (osnovna škola, gimnazija, strukovne, umjetničke škole), a od jeseni novi kurikulumi mijenjaju dosadašnje nastavne programe. S druge strane, nije jasno koji nastavni planovi mijenjaju dosadašnje, odlukom ministrice ukinute, nastavne planove za osnovnu školu i gimnaziju.
Nastavni plan i nastavni program
NASTAVNI PROGRAM propisuje konkretne sadržaje pojedinog nastavnog predmeta.
NASTAVNI PLAN određuje koji će se nastavni predmeti učiti u određenoj školi (osnovna, gimnazija, strukovna, umjetnička), s kolikom satnicom i u kojem razdoblju (razredu).
Bez nastavnog plana, formalno dakle nije jasno koji se nastavni predmet uči i poučava u određenoj školi, s kolikom satnicom i u kojem razredu. Kako je ministrica odlukama o donošenju kurikuluma ukinula dosadašnji nastavni plan, u komentarima ispod FB objave ministrice na to je ukazala Marija Lugarić, bivša SDP-ova političarka, svojevremeno uključena u izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i kurikularnu reformu.
Gdje je nestao nastavni plan?
Tako je Lugarić na Facebooku zatražila link na novi nastavni plan, s obzirom na stavljanje izvan snage dosadašnjeg. Na pitanje je, od ministrice Divjak, dobila tek link na odluku o donošenju jednog od kurikuluma.
Potom je ministrici pojasnila što ju je točno tražila.
Tek tada je uslijedio ministričin odgovor da se nastavni plan, iako netom ukinut, nije mijenjao (!?).
Slijedom rasprave na Facebooku, upitali smo Ministarstvo zašto je postojeći nastavni plan ukinut ako se, prema riječima ministrice, ne mijenja s novim kurikulumima, a zanimalo nas je i koji će dokument zamijeniti postojeći nastavni plan.
– Na nastavnom planu radi Ekspertna radna skupina. S obzirom da se prvi kurikulumi primjenjuju tek od rujna, odnosno početkom školske godine 2019./2020., dovoljno je vremena za njegovo donošenje budući da u nastavnim planovima nema suštinskih promjena, odgovorili su nam iz Ministarstva.
Ministarstvo u klopci koju si je samo izradilo
Potom smo zavirili u Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, kojeg je netom prije prošlogodišnje ljetne stanke izmijenio Hrvatski sabor, na prijedlog ministarstva Blaženke Divjak. Tako u Zakonu stoji da se nastavnim planom određuje ‘oblik izvođenja kurikuluma (obvezno, izborno, fakultativno, međupredmetno i/ili interdisciplinarno), godišnji broj nastavnih sati i njihov raspored po razredima’.
Osim sušte definicije nastavnog plana, Zakon propisuje (članak 26, stavak 4) kako se nastavni predmeti koji se izvode na pojedinoj razini i/ili vrsti obrazovanja (opisna definicija nastavnog plana) utvrđuju nacionalnim kurikulumima za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja.
U ovom trenutku, ministarstvo Blaženke Divjak upada u klopku koju si je samo izradilo i na koju iznova upozoravamo skoro godinu dana. Naime, nacionalni kurikulumi za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja izrađeni su u sklopu Cjelovite kurikularne reforme tijekom 2015. i 2016. godine, no Blaženka Divjak nikad ih nije donijela. Osmišljena CKR pretpostavljala je hijerarhijsku podjelu kurikularnih dokumenata, od krovnog Okvira nacionalnog kurikuluma, preko nacionalnih kurikuluma za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja, pa sve do predmetnih kurikuluma i međupredmetnih tema.
Ministarstvo Blaženke Divjak od cijele je ove hijerarhijske strukture cjelovite reforme odlučilo uzeti tek jedan njen djelić i njega uvesti u škole pod egidom sustavne reforme obrazovanja pa će tako od jeseni u škole tek predmetni kurikulumi i međupredmetne teme. Ovaj iščupan djelić CKR-a Divjak i njen politički pokrovitelj HNS predstavljaju kao veliku reformsku pobjedu i razlog zbog kojeg su ušli u Vladu Andreja Plenkovića.
Problem koji je do kraja ogolio ono o čemu struka već neko vrijeme govori – odustalo se od Cjelovite kurikularne reforme
Vratimo se još jednom na Zakon o odgoju i obrazovanju, koji kaže kako se nastavni plan utvrđuje nacionalnim kurikulumima za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja. Radi se o dokumentima koje ministrica Divjak nikada nije usvojila, od početka njena mandata nitko na njima nije radio i koje, kako stvari zasada stoje, uopće nema namjeru donositi. Što je u ovom trenutku dosta problematično, s obzirom na to da upravo ti dokumenti sadrže raspisane nastavne planove – nastavni plan za osnovnu školu sastavni je dio Nacionalnog kurikuluma za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, a nastavni plan za gimnazije sastavni je dio Nacionalnog kurikuluma za gimnazijsko obrazovanje.
Marija Lugarić, koja je komentarima na Facebooku ministrice pokrenula raspravu o nastavnom planu, a posljedično i o veličini ministričinog ‘reformskog zahvata’ u školstvo, ističe kako je problem s ukidanjem nastavnog plana i istovremenim nedonošenjem novog nastavnog plana, do kraja ogolio ono što struka već neko vrijeme govori – da se odustalo od Cjelovite kurikularne reforme.
Lugarić: ‘Opravdanje za političku trgovinu i transfer jedne stranke iz opozicije u poziciju’
– Žao mi je što se Cjelovita kurikularna reforma u interpretaciji i izvedbi aktualne prosvjetne vlasti reducirala isključivo na donošenje novih predmetnih kurikuluma. To je jasna negacija Cjelovite kurikularne reforme i pokazuje da je zapravo donošenje predmetnih kurikuluma postao cilj reforme. No, to ne smije biti cilj. Predmetni kurikulumi, kao posljednji u nizu kurikularnih dokumenata (a ne prvi, a posebno ne jedini!) su, pojednostavljeno, instrument ostvarenja ciljeva reforme, a ne njezina svrha, ističe Lugarić.
Pojašnjava i kako je aktualni problem s nastavnim planom problematičan na najmanje tri razine – pravnoj, stručnoj i političkoj.
– Na pravnoj razini postoji pravna praznina ako se u međuvremenu, tj. do jeseni i nove školske godine ne donese novi-stari nastavni plan. Na stručnoj razini pokazuje se nerazumijevanje Cjelovite kurikularne reforme, njezina cilja i svrhe te hijerarhije kurikularnih dokumenata. Nije li bizarno da o ovome raspravljamo i to problematiziramo zbog rasprave u Facebook komentarima? I bismo li o ovome uopće raspravljali da ja to nisam pitala na Facebooku? Na političkoj razini, pokazuje se da je zapravo cijela ova priča, uz dužno poštovanje prema pojedinkama i pojedincima koji su predano radili na izradi ovih dokumenata i koji još uvijek vjeruju u reformski potencijal, samo politički smokvin list i opravdanje za političku trgovinu i transfer jedne stranke iz opozicije u poziciju, kaže Lugarić.
Nema vizije i ‘velike slike’ iz Strategije
Dodaje kako bez vizije i ‘velike slike’, jasno oslikane u nažalost odbačenoj Strategiji obrazovanja, te uz ostajanje na istom nastavnom planu bez ideje njegove promjene, nema ni potrebne strukturne i suštinske promjene hrvatskog obrazovanja.
– I možemo na ove nove korigirane nastavne programe (a o tome se u osnovi radi!) lijepiti druge i drugačije nazive i naslove, možemo projektu tepati na ovaj ili na onaj način, ali ostaje (gorka!) činjenica da je od Cjelovite kurikularne reforme ostao samo neispunjen potencijal. Da, primjena predmetnih kurikuluma nije loša, nitko ne spori da je trebalo ‘pofriškati’ sadržaje, ali to je samo jedan dio, usudit ću se reći i najmanji dio, onoga što smo trebali, mogli, ali i morali učiniti – Cjelovitu kurikularnu reformu, naglašava.
U konačnici, postavlja i pitanje.
Hoće li kao rezultat ove i ovakve ‘kurikularne reforme’ osnovna škola trajati 9 godina? Hoće li gimnazijalci i dalje imati po 15 i više predmeta u svakom razredu? Ako je odgovor na prvo pitanje ne, a na drugo da, svakome bi trebalo biti jasno da se ne radi o Cjelovitoj kurikularnoj reformi. A upravo su to odgovori na ta pitanja… Šteta, propuštena je još jedna prilika da se doista reformira ono što se, kako i koliko u školi uči… Ne zbog politike, ne zbog prosvjetnih vlasti, nego zbog djece i njihova života u budućnosti, zaključuje Lugarić.
Boris Jokić: Odbačeni dokumenti bili su dio mozaika koji je trebao biti stvarna promjena
Na ovu se priču osvrnuo i bivši voditelj CKR-a Boris Jokić. Tvrdi kako već dugo sve ukazuje da ono što trenutno ministarstvo pod vodstvom Blaženke Divjak i HNS-a radi, nema nikakve poveznice sa Cjelovitom kurikularnom reformom. Dodaje, od cjelovitosti se odustalo već davno.
– Odbačeni su krovni dokument nove hrvatske škole koju je predviđala Strategija obrazovanja – Okvir nacionalnog kurikuluma. Odbačeni su i Nacionalni kurikulumi za osnovnoškolsko, gimnazijsko i umjetničko obrazovanje u kojima su predstavljena rješenja za pojedine razine obrazovanja i predstavljeni nastavni planovi. Odbačeni su i Okviri za rad s učenicima s posebnim potrebama i darovitim učenicima kojima su osmišljena suvremena rješenja za ove dvije skupine zanemarenih učenika. Odbačen je i Okvir za vrednovanje i ocjenjivanje koji je trebao poslužiti objektivnijem i pravednijem vrednovanju, ističe Jokić i dodaje kako su svi ovi odbačeni dokumenti bili dio mozaika koji je trebao biti stvarna promjena.
Tvrdi i kako se u pozadini svega krije neznanje odgovornih i njihov PR za uljepšavanje stvarnosti.
– Oni koji su ih odbacili nisu niti znali što se u njima nalazi pa su sada u velikim problemima, a bit će i u još većima. Dok troše novac poreznih obveznika za PR i zaslađena objašnjenja, znaju da bez cjelovitosti nema promjene škole, a nju su sami odbacili. Usvoje kurikulum, a nastavnog plana nema. Potpišu se dokumenti, a nema osnovnih zakonskih preduvjeta. Najavljuju promjene, a u školama stvari ljudima nisu objašnjene. Tako se radi samo u društvima koja nemaju niti osnovnu zrelost. Nažalost Hrvatska je 2019. u obrazovanju baš takvo društvo, zaključuje bivši voditelj CKR-a.
Fušerski projekt optimalno skučen za potrebe opravdanja ulaska u Vladu
Na rupe u ‘reformi’ Blaženke Divjak, u rujnu prošle godine upozorila je i Eli Pijaca Plavšić, bivša članica Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.
– Donošenje promjena bez usvajanja dokumenta ne može predstavljati reformu. Bez temeljnog dokumenta možemo pričati o projektima, više-manje kozmetičkim promjenama. Donošenje takvog zakona pokazuje da je ministrica shvatila da više od ovoga ne može napraviti u tako kratkom roku, a time je uvjetovala svoj mandat. To još jednom pokazuje da se ne razmišlja dugoročno, rekla je Pijaca Plavšić za Novosti i dodala kako je projekt Blaženke Divjak i HNS-a zapravo fušerski.
O daljnjim zahvatima, koje je predviđala Cjelovita kurikularna reforma, poput uvođenja devetogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja ili pak izbornosti predmeta u višim razredima srednje škole, u HNS-ovu obrazovnom ministarstvu vjerojatno ni ne razmišljaju. Postavimo stvari slikovito na sljedeći način: ako se četveročlana obitelj stišće u garsonijeri od 25 kvadrata, problem nedostatka prostora neće riješiti tek pukim premještanjem namještaja u stanu. Adekvatnim razmještajem možda će im biti nešto udobnije, ali i dalje će ih mučiti nedostatak prostora pa im je veći stan zapravo jedino pravo rješenje. Trenutačno je u istoj situaciji hrvatsko školstvo s ‘reformskim zahvatima’ HNS-a i njihove ministrice – kozmetički se tek premješta namještaj u malenom stančiću, dok mu je istovremeno prijekopotrebna prostrana kuća.
Sve to najbolje govori u prilog tome u koliki se zapravo ‘reformski zahvat’ upustio HNS sa svojom ministricom. Tek onoliko velik, odnosno optimalno skučen, za potrebe površnog PR opravdanja ulaska u Vladu, upakiranog u ‘spašavanje’ hrvatskog obrazovanja. Na sve to upozoravamo od ožujka prošle godine, kada smo serijom tekstova pojasnili zašto je Cjelovita kurikularna reforma zapravo već tada propala.
