Djeca koja su kasno odlazila spavati imaju većih problema s učenjem

Pitat će starost gdje je bila mladost – uzrečica je koju ste vjerojatno mnogo puta čuli od svojih roditelja, baka ili djedova. Stručnjaci su najnovijim istraživanjem još jednom potvrdili kako je način života vođen u djetinjstvu temelj koji utječe na zdravlje i moždanu aktivnost u starijoj dobi. Naime, došli su do rezultata koji pokazuju kako djeca koja su u dobi od sedam godina odlazila na spavanje prije 21 sat imala bolje rezultate iz matematike, čitanja te se bolje orjentirali u prostoru.

Već smo u nekoliko prilika ukazali na osjetljivost mozga kao i na sve što utječe na sposobnost tog organa. Najnovije istraživanje koje su proveli znanstvenici rezultiralo je spoznajom da odlazak na spavanje u dječjoj dobi uvelike utječe na kognitivne sposobnosti, prenosi BBC.

Izdvojeni članak

Saznajte kako uključiti cijeli mozak koristeći kognitivne mape

Navike spavanja usko povezane s učenjem

Analizirajući 11 tisuća Britanaca u dobi do sedam godina stručnjaci su doznali da su navike pred spavanje i sam odlazak na počinak usko povezani s učenjem. Naime, rezultati su pokazali kako djeca koja su išla u krevet nakon 21 sat imala slabije rezultate iz matematike, čitanja i prostorne orijentacije.

Istraživači navode kako nedostatak sna može poremetiti prirodni tjelesni ritam te na taj način negativno utjecati na mozak. Drugm riječima umanjuje sposobnost učenja novih stvari.

Izdvojeni članak

Ubrzajte svoje čitanje i olakšajte si učenje

Efekt očigledniji kod djevojčica

– Uspostavljanje dobre rutine za odlazak u krevet u ranom djetinjstvu je vjerojatno najbolja stvar, ali nikada nije kasno, izjavila je autorica studije Amanda Sacker za BBC. Prema navodima stručnjaka koji su provodili analizu najproblematičniji period je treća godina kada svako peto dijete nema rutinu te odlazi na počinak u različitim terminima.

Kad su u pitanju razlike između spolova, spomenuti efekt očigledniji je kod djevojčica, nego kod dječaka i daje naznake kumulativnosti. Profesorica Sacker tvrdi da je neustaljeno vrijeme odlaska na spavanje odraz kaotičnog stanja u obitelji i da upravo tu leži problem koji negativno utječe na kognitivne sposobnosti djece.