Djevojčice su čistili od ‘dječje prašine’ i prodavali muškarcima za 70 kuna, sve dok se nije pojavila ona
Kada netko spomene riječ ‘superheroj’ obično si zamišljamo atletski građenog muškarca, u opravi s plaštem ili oklopom, nadnaravnih moći ili treniranog od strane najboljih nindža-ratnika. Zamišljamo Batmana ili Supermana. Nitko od nas nije zamislio superheroja u obliku sitne i tamnopute afričke djevojčice, prekrasnog osmijeha i ogromne snage volje da u svoje društvo uvede promijene. Ona postoji i njeno je ime Memory Banda.
Malawi, površinom malena, ali populacijom država osrednje veličine. Od 16.5 milijuna stanovnika, polovica njih mlađa je od 18 godina, što ovu zemlju čini najmlađom u Africi. Tko god je čuo za Malawi, zna da se radi o zemlji prekrasnog krajolika. Na žalost, neke tradicije te ljepote bacaju u drugi plan.
Do 2013. godine legalna dob za udaju djevojčica bila je 15 godina, međutim, djevojčice su se radi siromaštva prisiljene udavati i puno ranije. Mjesečno prosječna obitelj živi od 80 kuna, a djevojčice prodaju muškarcu za nekih 70 kuna, obično oko njihove osme godine.
Sa svojih 11 ili 12 godina, odnosno čim dosegnu pubertet, djevojke odlaze u ‘inicijacijske kampove’ na tzv. obrede čišćenja od ‘dječje prašine’. Na tim obredima djevojke su podučavane na koje načine zadovoljiti muškarca. Selo plaća odraslog muškarca koji će s djevojkama imati spolne odnose. Po izlasku iz kampa djevojčice nerijetko ostaju u drugom stanju i/ili obole od AIDS-a i ostalih spolnih bolesti, čime su prisiljene odustati od škole. Često se događa da takva trudnoća rezultira smrću jer reproduktivni sustav ovako mladih djevojčica još uvijek nije dovoljno razvijen.
– Svjedočila sam trima situacijama u kojima je trudnim djevojkama prije kraja trudnoće eksplodirala maternica, kaže poglavica okruga Kachindamoto, koja je i sama veliki borac protiv dječjeg braka.
Ona je u 550 sela od 2013. poništila 330 brakova, i pomogla djevojkama da se vrate u škole, rekla je Memory na TEDWomen konferenciji.
Jedna od dvije djevojke udaje se prije punoljetnosti
Poražavajuća statistika da se pedeset posto djevojaka udaje prije osamnaeste godine, kao i primjer iz obitelji potaknuli su jednu djevojku da sama, bez pomoći bilo kakve velike organizacije, poput UNICEF-a ili nekog feminističkog pokreta, stane na kraj ovoj tradiciji. Memory Banda imala je 13 godina kada je njena 11-godišnja sestra ostala trudna nakon inicijacijskog kampa.
– Danas moja sestra ima 16 godina i majka je troje djece. Njen prvi brak nije uspio, kao niti drugi, kaže Memory.
Sa 13 godina Memory je bilo rečeno kako je odrasla te kako je vrijeme da i ona pođe u inicijacijski kamp, što je ona odlučno odbila. Rečeno joj je kao je glupa i tvrdoglava, te je to krajnje nepoštivanje njihovih tradicija.
– Odbila sam jer sam znala kamo idem. Znala sam što želim u životu. Bila sam puna snova, željela sam se obrazovati. Zamišljala sam da ću jednoga dana postati odvjetnica koja sjedi u velikoj stolici, prepričava Memory.
Djevojke svakodnevno ispred parlamenta molile zastupnike da glasaju za zakon
Dodaje kako je znala da će jednoga dana pridonijeti svojoj zajednici na neki način. Nije puno oklijevala, već je uzela stvari u svoje ruke i pozvala ostale djevojke koje su bile nesretne i završile kao njena sestra, da joj ispričaju svoje priče. Priče je sakupila i odlučila ih prikazati svojim tradicionalnim vođama, što je, priznaje, bilo zastrašujuće za učiniti, budući da su oni već naviknuti na takve situacije.
– Bilo je jako teško, ali nismo odustajale. Danas stojim pred vama i mogu vam reći da je naša zajednica prva u državi u kojoj je vođa uveo uredbu prema kojoj se ni jedna djevojka ne mora udavati prije no što navrši 18 godina, ponosno kaže Memory.
No za osobu prepunu entuzijazma, Memory to nije bilo dovoljno. Bila je odlučna izboriti se za to da ova uredba postane zakon na državnoj razini, kako bi od braka bile spašene i djevojke iz ostalih zajednica.
– Kada se je predstavljao prijedlog zakona u parlamentu, djevojke su bile prisutne ispred zgrade parlamenta svakog dana. Na ulazu smo svakog člana osobno molile da podrži prijedlog zakona. Nemamo baš razvijenu tehnologiju, ali smo se dosjetile da bismo mogle nabaviti brojeve telefona od zastupnika, pa smo svakome od njih poslale i SMS poruku da podrže zakon, kaže Memory.
Njihov trud, rad i volja na kraju su se isplatili, te je predsjednik potpisao zakon prema kojemu je legalna dob za brak pomaknuta sa 15 na 18 godina. No, Memory kaže kako tu priča ne staje. Postoje zemlje u kojima je legalna dob za udaju 18, ali oni se mahom krše.
Dječji brakovi mogu biti zaustavljeni u samo jednoj generaciji
– Ne čujemo li svakodnevno plač žena čiji su životi potraćeni? Krajnje je vrijeme da vođe poštuju svoju obavezu i zaštite te djevojke, ne moramo zauvijek biti podređene i druge. Jer zakon nije zakon ako se ne provodi, primjećuje mlada aktivistkinja.
Zaključuje kako su ženski glasovi prekrasni u svom postojanju, ali se za neke stvari žene ne mogu same izboriti, te poziva muške pobornike da se također angažiraju i surađuju s njima u promjeni političkog, kulturološkog i tradicijskog okvira, koji liši djevojke njihovih temeljnih ljudskih prava.
– Stojim pred vama i odgovorno u ovom trenutku tvrdim da dječji brakovi mogu biti zaustavljeni u jednoj generaciji. Ovo je trenutak u kojemu će jedna, dvije i milijuni djevojaka moći reći: ”Udat ću se kada ja to želim!”, završava svoj govor na TED konferenciji Memory Banda, djevojka o kojoj će se još puno govoriti.