shropshireyouth.com
Počeo je ‘pušiti travu’, pa konzumirati LSD, na kraju kokain i heroin. Cijelo vrijeme tu je bio alkohol kao ravnoteža za drogu. Tako je izgledao pubertet i adolescencija jednog Zagrepčanina. Pročitajte priču o zagrebačkom podzemlju, ratnoj generaciji i ‘ološu od hrvatske estrade’. Ali i osobnu priču jednog mladića, koji je mladost poklonio porocima.
– Prije i poslije škole bi pušili travu, to je bilo pod normalno. Onda počneš cugati, pa ti je super. Svi smo to radili, nije nas bilo briga.
Ovako počinje priča o desetogodišnjoj ovisnosti o drogama i alkoholu danas 31-godišnjeg Josipa.
Pušenje trave – razbibriga srednjoškolaca za vrijeme rata
Bilo je to vrijeme Domovinskog rata. Roditelji su sjedili doma pred televizorom iščekujući priče s bojišta. Djeca su u to vrijeme bila na drugom mjestu, a cijelo društvo bilo je popustljivije zbog ratnog stanja u zemlji.
Josip je bio jedan od tih klinaca.
Počeo je piti u sedmom osnovne, u parkiću s ekipom. Nakon toga je iz Zagreba otišao u Brač u srednju školu, gdje se redovito ‘cuganje’ ali i pušenje nastavilo.
– Pušili bi travu, bilo bi nam super. Brač je mala sredina, svi sve znaju, ali svi su bili popustljivi prema nama, počeo je svoju ispovijest.
Elektronski partiji u Bestu i dop
Iz učeničkog doma na Braču je bio izbačen zbog alkohola i marihuane u četvrtom razredu srednje no uspio je završiti školu i vratio se u Zagreb. Tad je sve krenulo na bolje – pronašao je posao i kao da je priča s Brača bila samo pubertetska faza.
No u velikom gradu prije desetak godina Josip je otkrio elektronske partije i teške droge.
– Osim kaj sam cugao i dalje, počeo sam biti šofer jednom dileru. To mi je osiguravalo da uvijek imam neke droge za sebe, priča nam naš sugovornik.
No, na duge staze i ta droga postane dosadna, prepričao je. Kad snifanje ljepila i MDMA nisu više palili, Josip se ‘navukao na dop’.
U tim trenucima nije shvaćao da se toliko drogira, jer nikad nije osjetio krizu, obzirom da je konstantno bio pod utjecajem nečega.
Na rubu ponora
U to vrijeme kad su drugi studirali, on
nije dolazio često doma, a spao je na svega 60 kila. – Doma samo
tuširanje i spavanje i ajmo dalje. Starci su krivi isto, jer nisu
vjerovali da bi njihov zlatni sin mogao tako nešto raditi, opisao je
svoj odnos s roditeljima.
Par godina kasnije je njegovom dileru ‘puknuo posao’ i više nije imao otkud nabavljati drogu. – Počele su me šorati prve krize na heroinu. To ti je kao da imaš gripu ali 100 puta jače. Sve živo te boli.
Otišao je na liječenje i koristio reviju, blokator za heroin.
Problem je nastao u tome što za kokain ne postoji blokator, a Josip je upoznao novog dilera pa je na ‘ti’ postao i s kokainom.
Bivši ovisnici ne smiju ni nanjušiti alkohol
Vozio je dilera koji je opskrbljivao poznate zvijezde hrvatske estrade, koje su i danas česta lica televizije. – Krenuo sam se s njima družiti, zaboravio na liječenje. Ta estrada, to je zadnji šljam i ološ, a ljudi njima plješću, komentirao je Josip zlatnu hrvatsku scenu.
Dodaje kako je tad bio na rubu ponora, ali nikako da upadne, kao da je uvijek bio na nekoj tankoj niti koja ga je držala na pola u realnosti, a na pola u svijetu droge i alkohola.
Okus dna i odlazak na liječenje
Izlazio je na sve partije u Bestu i Saloonu i redovito uz gram kokaina popio bocu Jack Danielsa. – Nisi pijan jer si na kokainu, taj Daniels te samo spusti pa ti odgovara, objašnjava Josip.
Roditelji su mu plaćali mjesečno oko 1000 eura njegove provode, jer ih je ucijenio da će ga progutati noć ako ne vrati novac onima kojima duguje.
Tad je smanjio drogiranje, no alkohol je uzeo svoj danak. Svaku večer napravio bi tri kruga po kvartovskim bircevima i bio bi mrtav pijan. Nije nametljiva osoba, pa nikome nije smetao. No kad je počeo još više piti, derao se na ljude. – Stao bih nasred kvarta i derao se na njih ‘Di ste pi*** sad kad sam u komi sad vas nema!!’
Ono što se tad dogodilo, promijenilo je njegov životni put. Josipov brat i krizmani kum doslovno su ga jednu večer sa šanka izvukli i odveli na liječenje u KBC Sestre Milosrdnice.
– Osim liječenja, koje je tad krenulo, pomogla mi je vjera. Kao da mi je Bog došao i rekao ‘Stari ili ćeš prestati ili si gotov’, kazao nam je Josip.
Novi početak, ali ponosno i uzdignute glave
Nakon liječenja, Josip je provodio vrijeme s vršnjacima u Udruzi mladih liječenih alkoholičara, koja je jedina u državi koja pomaže mladima. Sada apstinira godinu i tri mjeseca, pokreće svoj privatni posao i veseo je muškarac na kojem se ne vidi kroz koji pakao je prošao u najboljim godinama života.
– Nije mi žao, ja sam stvarno sve vidio. Nemam se čega sramiti, moje iskustvo je dio mene. Mogao sam nastaviti svoj život samo kad sam se pomirio s tim, zaključio je Josip svoju priču.
