Prije tjedan dana, Marko i Zvonimir se se uputili biclkom na Euro u Poljsku te su do sada otpedalirali trećinu puta. Kakve je dojmove ovaj dvojac prikupio u susjednoj nam i prijateljskoj Sloveniji pročitajte u prvom pismu s ceste.
Prva guma pukla je na 40, granica na 55, a prvi cilj otpedaliran nakon 125km. Kada smo kretali u 7 ujutro nismo znali gdje ćemo spavati, ali u pomoć su uskočili prijatelji s Erasmus vezama preko koji smo došli do Joanne i Marte. Poljakinja i Španjolka koje su zajedno obišle sve od Zagreba do Macaa i nazad. Sljedeći vikend putovale su u Split pa smo im dobro došli s ponekim savjetom kako izbjeći HAC, Jadroliniju i ostale krilatice koje donose poveće račune.
Prvi remont već u Mariboru
U Mariboru smo imali i prvo popravljanje bicikla jer sam zapravo vozio 80 kilometara s pola kočnice. Prednja uopće nije radila, a zadnja tu i tamo pod 15 kila opreme. Zbog kockastih dresova ljudi su nas zaustavljali već u Zagrebu, a na granici pokraj Kumrovca skoro su i graničari krenuli s nama. Kada pređete u Sloveniju niste sigurni jeste li u Europskoj uniji ili u Jugoslaviji. Majke s djecom voze bicikl, a zastavica bivše Juge ponosno se vijori. Stara garda iz birtije objašnjava nam da je devetomjesečno služenje vojske u Nišu bila najbolja stvar ikad. – Mladež bi trebala barem 6 mjeseci u vojsku da nauči neke stvari, dodaje konobar. Pozdravljamo se uz lijepe želje i prisjećanja scena iz Karaule. Navijat će za nas, ali i za Hrvatsku.
Slovenska ruta za biciklističke sladokusce
Put do Maribora odmah preporučam svim biciklističkim sladokuscima. Lagani i malo manje lagani brežuljci se izmjenjuju, a krajolik oduzima dah. Nismo očekivali vidjeti toliko uređenih malih mjesta, punih tvornica i radnih ljudi. Velika je to promjena nakon trening vožnje prema Sisku gdje su sela pusta i oronula. Prvu večer smo zaključili s Laškom i obećanjem da ćemo uzvratiti domaćinstvo.
