Dobro da bar Adrian ne očajava: Osnovac iz Slavonije sam u razredu, ali je ipak sretan u školi
Nakon prošlotjedne tužne priče iz Osnovne škole u Kućancima Đakovačkim, gdje su jedina tri učenika u školi tri brata Bobinac, ponovno nam se u inbox javila jedna čitateljica, sa sličnom pričom. Pogađate, priča je ponovno nevesela i ponovno je smještena u našu plodonosnu, ali sve prazniju Slavoniju. Precizno u područnu školu Kneževo, kod Belog Manastira, gdje je maleni Adrian jedini učenik petog razreda. Ako je išta smirujuće u toj tuzi, onda je to njegovo očitovanje da iako ‘je jedini učenik u razredu i dalje je sretan u školi’.
izvor fotografije: Mrežne stranice Osnovne škole Popovac
Priču o njemu na stranicama Osnovne škole Popovac (matična škola područne u Kneževu nap. a.) napisale su učenice šestog razreda, koje ih je pazite sad, čak tri u razredu!
Njihovu priču o Adrianu, prenosimo u cjelosti.
Mi smo Tea, Nina i Lucija. Jedine smo učenice šestoga razreda. Nekima je to neobično, ali smo zasada same sebi dovoljne i odlično se slažemo. Danas smo odlučile razgovarati s našim prijateljem Adrianom o tome kako se osjeća kao jedini učenik petoga razreda u područnoj školi Kneževo. Samozatajno je odgovarao na naša pitanja pa smo mu olakšale i pomogle da svoje misli podijeli u kratkom tekstu koji možete pročitati u nastavku.
Kako je to biti sam u razredu?
Zovem se Adrian. Imam jedanaest godina. Živim u Kneževu, malom baranjskom selu pokraj Beloga Manastira. Peti sam razred područne škole Kneževo. Škola broji trideset i jednoga učenika. Sve ih poznajem.
Jedini sam učenik u razredu i to mi ne predstavlja problem iako često poželim imati prijatelja s kojim ću dijeliti školsku klupu.
Najdraži mi je predmet Tjelesna i zdravstvena kultura. Volim igrati stolni tenis. Učitelj Vladimir ujedno je i moj osobni trener. Uz vjeroučitelja Tomislava, moj je najdraži učitelj. Od ostalih predmeta volim i Matematiku.
Kada nešto ne znam, nemam ni od koga prepisati. To mi se ne sviđa, ali učitelji su zato tu i uvijek mi pomažu.
Sviđa mi se što sam predsjednik i zamjenik, dakle obavljam sve važne razredne funkcije.
Vrijeme mi sporije prolazi kada sam u razredu, ali na nastavi Informatike i Vjeronauka u društvu sam tri šestašice, a to su: Tea, Lucija i Nina. S njima mi je zabavno. Radoznale su i vole postavljati puno pitanja pa je tako nastao i ovaj tekst.
Na kraju želim reći – iako sam jedini učenik u razredu i dalje sam sretan u školi.
