Dok je na Erasmusu godišnje 1.500 studenata, stručna praksa u inozemstvu nije posve zaživjela
Na ovogodišnjem Sajmu stipendija sada već tradicionalno svoj informativni kutak imala je i Agencija za mobilnost i programe u Europskoj uniji. Najpopularnija razmjena studenata, Erasmus predstavila je svim zainteresiranim studentima što je sve potrebno kako bi aplicirali za neku od razmjena za kojom iz godine u godinu interes sve više raste.
Srednja.hr, arhiva
U protekle tri godine oko 5.000 studenata iz Hrvatske steklo je internacionalno iskustvo studiranja ili stručne prakse kroz Erasmus program. Mobilnost u svrhu studiranja najčešći je na koji se studenti odlučuju. I dok je studentska razmjena itekako popularna, stručne prakse u inozemstvu još nisu dovoljno zaživjele među studentima. Razgovarali smo s dr.sc. Brankom Bernard iz Odjela za visoko obrazovanje Agencije za mobilnost i programe Europske unije koja nam je kazala gdje ima najviše naših studenata na razmjeni, kako aplicirati i još mnogo toga.
Dvije vrste mogućnosti za studente
Kroz Erasmusovu razmjenu, otkriva dr.sc. Branka Bernard, za studente postoje dvije mogućnosti; razmjena u svrhu studija i razmjena u svrhu stručne prakse. Kako naglašava, razmjena u svrhu studija je još uvijek popularnija i mnogo brojnija jer se temelji na sporazumu o suradnji između dva visoka učilišta u Europi s vrlo jasno definiranim ciljevima same te razmjene.
– Prije same mobilnosti definira se sve što se razdobljem mobilnosti želiostvariti. Erasmus program je na razini Europe uhodan i prepoznat što olakšava administrativne izazove odlaska u drugu zemlju. Kroz program mobilnosti u svrhu studija studenti najčešće odlaze na jedan semestar. Iako oni mogu tamo ostati i do godine dana, semestralna razmjena je naučestaliji oblik, ističe Bernard.
Erasmus sljedeće godine slavi 30 godina postojanja, a Hrvatska se zemljama članicama koje ga provode priključila 2009. godine. Tijekom sljedeće godine kroz niz promotivnih aktivnosti Agencija za mobilnosti i programe EU priključit će se promociji mogućnosti tog uspješnog programa kao i osnovnih europskih vrijednosti koje Erasmus program gradi u mladima. Broj studenata koji odlaze na razdoblje mobilnosti iz godine u godinu postepeno raste, te tako internacionalno iskustvo postaje standarni dio studentskog života. U odnosu na 2014. godinu kada je na razmjeni bilo oko 1.219 studenata, danas broj se povećao za oko 96 studenata više.
– U ovih sedam godina koliko provodimo Erasmus, naši se studenti najčešće odlučuju za razmjenu u susjednim zemljama poput Njemačke i Austrije. I sam Erasmus je nastao iz tradicionalnih bilateralnih odnosa između naših visokih učilišta koji su predstavljali osnovu za potpisivanje sporazuma vezanih za Erasmus. Prije odlaska, studenti sa svojim ECTS koordinatorom i s institucijom koja ih prima sastavljaju Sporazum o očenju u kojemu se navode koji kolegiji i koji ishodi učenja se žele ostvariti kroz vrijeme boravka na razmjeni, kaže nam dr. sc. Branka Bernard.
Stručna praksa nedovoljno prepoznata
Na mobilnost svrhu stručne prakse odlazi znatno manji broj studenata u odnosu na mobilnost u svrhu studija . Tako je prije dvije godine na stručnoj praksi u inozemstvu bilo 354 studenata, lani 407, dok ove godine očekujemo oko 420 studenata koji će otići na stručnu praksu..
– Stručna praksa nije sistematizirana na razini Europe i vrlo često je na samom studentu da pronađe instituciju na kojoj će odraditi svoju studentsku praksu. Upravo je to možda razlog da, iako je to jedan oblik internacionalnog iskustva koji je izrazito koristan, se studenti na njega rjeđe odlučuju, tvrdi Bernard.
Kako navodi, pozitivni učinci program Erasmus široko su prepoznati, te se kroz novi program Erasmus Plus mogućnost razmjene studenata i akademskog i neakademskog osoblja proširio i na velik broj regija izvan Europe. Kako nam je objasnila, studentska mobilnost u svrhu stjecanja bodova s partnerskim državama, a provodi se već drugu godinu i ta praksa će se nastaviti i kroz nadolazeće natječaje.
Nova mogućnost unutar Erasmusa
Iako se za stručnu praksu mogu prijavljivati isključivo studenti koji još uvijek studiraju na nekom od fakulteta, unutar Erasmusa otvorila se i jedna nova mogućnost s velikim potencijalom.
– Mogućnost mobilnosti za nedavno diplomirane studente nova je mogućnost unutar programa Erasmus plus. Ona olakšava netom diplomiranim studentima ulazak na tržište rada. Kao ideja je izvrsna i iako se tek počela provoditi, pružit će pomoć pri prvom, nekad najtežem koraku, a to je stjecanje prvog radnog iskustva i to internacionalnog. Preduvjet da bi se ostvarilo pravo na ovu praksu je prijava na praksu prije završetka studija. To može biti i mjesec dana prije diplomiranja, a ako je prijava odobrena student nakon diplome dobija mogućnost i do dvanaest mjeseci otići na internacionalnu praksu za koje je najčešće naša potpora u rangu 500 eura. No dosadašnje iskustvo studenata na stručnoj praksi govori da i sama institucija domaćin često financijski podupire stručnu praksu. Takvoj su praksi najčešće skloniji oni koji su otprije imali Erasmus iskustvo, a takvi su u većoj mjeri već zapošljivi, ističe Bernard te dodaje da je važno na ovu mogućnost upućivati i one koji još nisu imali interncionalno iskusvo koje im neće pomoći napraviti samo prvi korak pri zapošljavanju, nego će studente čini dugoročno zapošljivijima.
Studenti se, kaže dr. sc. Branka Bernard, s razmjena vraćaju u potpunosti promijenjeni. Iako su ranije zbog studija napustili roditeljski dom, upoznavanje s novom kulturom, jezicima, novim načinom predavanja čini ih kaže, bogatijima i otvorenijima.
– Na taj način razvijaju čitav niz vještina koje su njima apsolutno neophodne kasnije u životu. Sve više poslodavci stavljaju naglasak na vještinama koje nazivamo soft skills koje uključuju fleksibilnosti, komunikacijske vještine, otvorenosti rada u internacionalnim zajednicama i snalažljivosti u novim uvjetima. Takve vještine poslodavci danas stavljaju kao primarne pri zapošljavanju, tvrdi nam u razgovoru Branka Bernard.
Ritam raspisivanja natječaja za Erasmus mobilnosti individualan je za svako sveučilište i visoko učilište. Sveučilišta s velikim brojevima mobilnosti imaju točno određeni ritam natječaja, dok su manja učilišta često fleksibilnija jer im je operativno lakše zbog manjeg broja mobilnosti. Budući da je mobilnosti u svrhu stručne prakse često kraća od mobilnosti u svrhu studija, ti natječaji nisu nužno vezani uz semestar i mogu biti otvoreni kroz cijelu godinu dok se ne potroše sredstva koja su visokom učilištu dana za potrebe stručne prakse.
