Doktorica hitne pomoći: Za većinu ljudi njezina je svakodnevica nezamisliva
Marta Kerner je prije dvije godine završila Medicinski fakultet u Zagrebu te je nakon odrađenog staža odlučila skupiti iskustvu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Njezinom karakteru više odgovaraju dinamični poslovi pa je prije devet mjeseci počela raditi u Hitnoj službi. Kako bi nam približila svoju svakodnevicu za portal srednja.hr prisjetila se koliko joj je bilo teško priviknuti se na za većinu neljudske uvjete i stresne situacije u kojima sa svojim vještinama i pribranošću spašava tuđe živote.
foto: privatna arhiva
Izlazak na tržište rada za mnoge mlade je veliki šok i teško im se priviknuti na svakodnevno rano buđenje i beskrajno osmosatno radno vrijeme. Stresne situacije, početničke pogreške i pritisci šefa ponekad se mogu činiti neizdrživima pa nekadašnji studenti često osjećaju sentiment prema bezbrižnim vremenima školskih i fakultetskih klupa.
Međutim, koliko god se plašili da će vam po završetku fakulteta biti teško ili se već danas mučite u svakodnevici svog posla, postoje oni koji su odmah nakon obrazovanja sami uskočili u vatru te su se suočili s najtežim oblikom svoje profesije.
Nakon fakulteta odlučila se za posao koji samo rijetki mogu raditi
Sad već bivša studentica medicine Marta Kerner još za vrijeme studiranja je planirala raditi u Hitnoj službi. Nakon što je diplomirala na Medicinskom fakultet u Zagrebu i odradila staž, prijavila se za posao koji samo rijetki mogu raditi. Kada je primljena na posao imala je tri dana edukacije, teorije i vježbanje na lutkama, te je isto toliko vremena provela u kolima ‘Hitne’ s iskusnim doktorom. Nakon samo jednog tjedna obuke postala je vođa svog tima, s kojim svakodnevno izlazi na intervencije u kojima je svaka sekunda dragocjena, a svaka kriva odluka može ugroziti tuđe i njihove živote.
– Svaki početak i svaki posao je težak na svoj način i nosi neku odgovornost, ali ovo što sam ja proživjela u prvim mjesecima svoje karijere mislim da je stvarno izvan konkurencije. Srce mi je bilo u petama prva dva tjedna, i trebalo mi je neko vrijeme da uopće dođem sebi. Tek kada osvijestiš da ljudski životi ovise o tvojoj procjeni i da si ti stvarno odgovoran za njih, onda shvatiš težinu svog posla. To mi je u jednu ruku bilo zbilja strašno, a u drugu pak nisam mogla vjerovati da mi društvo u kojem živim daje toliko povjerenje, prisjetila se Marta kako je proživjela prve dane svog posla u kolovozu prošle godine te nam je istaknula da su joj u snalaženju jako puno pomogli i kolege, jer je u hitnoj medicini jako važan timski rad i kvalitetna suradnja.
Bez iskustva morala donositi odluke opasne po život
Uzbudljive i stresne situacije s vremenom stvore ovisnost
Jako stresno joj je bilo na početku jer nije imala dovoljno iskustva pa je rijetko bila sto posto sigurna donosi li prave odluke, a posljedice pogreške stalno su joj nad glavom stvarale pritisak. Svakim paljenjem sirene stvarao joj se grč u želucu. Nakon skoro godinu dana u kolima hitne otupila je na takve pritiske, puno je sigurnija, ali priznaje kako joj ni danas nije svejedno doći na intervenciju u kojoj su ugroženi ljudski životi. Vrlo kratko i jasno nam je objasnila da joj je to bilo stresno tad, stresno joj je sad i biti će joj stresno zauvijek, jer nikada ne znaš što te čeka.
– To je takav posao. Užasno je nepredvidiv, a najzanimljivije je što su to takvi ‘šusovi’ adrenalina da ti nakon nekog vremena počnu i faliti. Postaneš ovisan o uzbuđenjima koja proživljavaš prilikom dolaska na takvu intervenciju. A upravo se u tim trenucima moraš maksimalno fokusirati i truditi da sve prođe kako treba. Zna se dogoditi da mi, nakon što sve završi, uopće nije jasno kako mi uopće spasimo ljude iz na prvi pogled nemogućih situacija i kako ih iz određenih stanja vratimo u život, pokušala nam je objasniti doktorica Kerner pa nam je priznala da je to teško opisati riječima.
Ogromna odgovornost za djevojku koja je tek izašla s fakulteta
Mlada doktorica smatra kako nije dobro odmah po završetku fakulteta krenuti sa specijalizacijom, već se treba upoznati s primarnom medicinom. Važno joj je dobiti uvid kako je raditi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer misli da je to najbolji način za naučiti se bolje i kvalitetnije ponašati prema svim vrstama pacijenata te kolegama s kojima mora surađivati u često vrlo napetim situacijama.
Kratko iskustvo u hitnim intervencijama imala je za vrijeme prakse na posljednjoj godini fakulteta, ali odgovornost koju je dobila kao doktorica u potpunosti mijenja cijelu situaciju.
– Ovo su stvarno puno drugačiji uvjeti rada nego li u bolnicama, odnosno sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, jer ti nisu dostupne različite pretrage krvne slike, rengena, CT-a i tako dalje. U bolnicama je to dostupno i ti kao doktor možeš napraviti bilo što, u bilo kojem trenutku, dok mi na terenu moramo odlučivati u sekundi i nemamo drugog izbora nego li oslanjati se na vlastito znanje i intuiciju, ispričala nam je Marta kako se u vrlo ozbiljnim situacijama mora oslanjati na ‘primitivne vještine’ i kratkom roku donositi važne odluke.
Ne smije se podcijeniti posao u bolnici
U svim mogućim situacijama za dijagnozu problema ima stetoskop (spravu za slušanje unutarnjih zvukova ljudskog ili tijela nekog drugog živog bića), defibrilator (uređaj s kojim može provjeriti stanje srca i obaviti oživljavanje) i pulsni oksimetar s kojim provjerava koliki je postotak kisika u krvi.
– Mislim kako ću kroz ovo iskustvo izoštriti svoje vještine pa će mi biti lakše procjenjivati situacije i u manje stresnim okolnostima. Jednostavno ću imati drukčiji pristup cijeloj priči. Ali ovdje treba reći kako nije lako ni mojim kolegama u bolnici. Njima ne smije ništa promaknuti i i zato moraju raditi jako puno pretraga, istaknula je Marta kako se ne smije podcjenjivati važan i težak posao doktora koji svakodnevno spašavaju živote u bolnicama.
