Domaćinstvo u škole mogu uvesti nastavnici samo da se malo više potrude, a za to imaju i udžbenik
Ako se pita roditelje i učenike, domaćinstvo je jedan od predmeta kojeg bi voljeli ponovno vidjeti u školama. Ono je bilo popularno sve do početka devedesetih godina kada je predmet ukinut, a u Područnu školu Bušetina domaćinstvo se vratilo 2013. godine i to kao izvannastavna aktivnost. Učenici su i devet godina kasnije oduševljeni kada sašiju gumb ili naprave neki lagani kolač, a mi smo razgovarali sa začetnicom ove ideje i nastavnicom koja predaje domaćinstvo, Martinom Medvecki.
Foto: PŠ Bušetina
Učenici Područne škole Bušetina pokraj Špišić Bukovice na izvannastavnoj aktivnosti uče kako šivati, kuhati, glačati, čistiti i još mnoge druge stvari koje su se nekada učile na domaćinstvu. Ovaj predmet ukinut je početkom devedesetih, a nastavnica Martina Medvecki vratila je domaćinstvo u svoju školu još 2013. godine.
– Krenula sam oprezno, ne znajući što me čeka, tim više jer sam tada imala 1. razred i nepoznate učenike. A dočekalo me oduševljenje i roditelja i učenika! Prepreka oko uvođenja nastave domaćinstva nije bilo. Moju ideju podržala je i tadašnja ravnateljica škole, a roditelji su se složili da je to vrlo korisna aktivnost za djecu i također su izrazili podršku uvođenju domaćinstva u naš razred, priča nam nastavnica Martina.
‘Krumpir je zaslužan za nastanak domaćinstva u našoj školi’
Na ideju kako da vrati domaćinstvo došla je tijekom razrednog projekta ‘Prošlost u sadašnjosti’ gdje su učenici trebali naučiti više o prošlosti svog zavičaja i spoznati važnost prošlosti za sadašnjost.
– Unutar projekta odradili smo razne radionice, a završetak projekta bila je olimpijada starih sportova u kojoj su se učenici natjecali u nošenju košare na glavi, skakanju u vrećama, povlačenju užeta, nošenju krumpira u žlici… Upravo je taj krumpir zaslužan za nastanak domaćinstva! Tijekom olimpijade učenici su bili podijeljeni na dvije ekipe, dječaci protiv djevojčica. Zadnja igra bila je upravo nošenje krumpira u žlici, objašnjava Martina.
Učenici su bili podijeljeni u dvije ekipe, na dječake i djevojčice te su dječaci izgubili.
– Tada je jedan dječak, revoltiran gubitkom, izjavio da nije ni čudo da su djevojčice pobijedile kada je to ženski posao. Upitala sam ga kako to misli, na što je odgovorio da je krumpir vezan uz kuhanje, a kuhanje je ženski posao pa su zato djevojčice pobijedile. Taj njegov stereotip me toliko iznenadio da sam o tim riječima razmišljala cijeli dan. Nisam željela da taj učenik niti ijedno drugo dijete odrasta u svijetu u kojem postoji podjela na ”muške i ženske poslove’. I tako se preko noći rodila ideja o uvođenju domaćinstva, rekla je nastavnica.
‘Nastava domaćinstva nije teška za izvođenje, ali zahtijeva dosta pripreme’
Sada je samo bilo potrebno osmisliti kako ‘ugurati’ domaćinstvo u nastavu. Martina je pronašla način i sada se jednom tjedno održava sat domaćinstva što je 35 sati godišnje.
– Nastavni plan i program navodi da su načini i metode realizacije izvannastavnih aktivnosti pretežito radioničkoga, projektnoga, skupno-istraživačkoga, samoistraživačkog tipa odgojno-obrazovnoga rada, terenske nastave i/ili drugih aktivnih didaktičko-metodičkih pristupa. O metodama rada u izvannastavnim aktivnostima odlučuje učitelj, pri tome vodeći računa o učeničkim interesima i potrebama kako bi se što duže održalo učenikovu pozornost za sadržaje izvannastavnih aktivnosti, objašnjava nastavnica Martina.
Tako nije bilo razloga da upravo ta izvannastavna aktivnost ne bude baš domaćinstvo koje su svi objeručke prihvatili.
– Od kada radim domaćinstvo, uvijek ga u rasporedu imam ponedjeljkom. Ciljano sam odabrala taj dan jer na taj način imam cijeli vikend vremena za pripremiti sav potreban materijal. Naime, nastava domaćinstva nije teška za izvođenje, ali zahtijeva dosta pripreme, poručila je Martina.
‘Djeci je motorika ruku slabo razvijena i uopće nemaju razvijen osjećaj za vlastito tijelo u prostoru’
Učenici su odmah zavoljeli domaćinstvo jer je to jedini dio nastave u kojem nema ocjena, a rezultati rada su odmah vidljivi, a nekad i jako ukusni.
– Ono što me najviše neugodno iznenadilo je koliko je zapravo djeci motorika ruku slabo razvijena i kako uopće nemaju razvijen osjećaj za vlastito tijelo u prostoru. A pozitivno me najviše iznenadilo je koliko je djeci zapravo potrebno dati im da nešto rade jer sva djeca vole stvarati. Vidjevši sreću na njihovim licima tijekom učenja, znala sam da je domaćinstvo pun pogodak i da je to škola za život u pravom smislu riječi, ispričala nam je Martina.
Kroz nastavu domaćinstva primijetila je da djevojčice podjednako uživaju u svim aktivnostima, dok dječaci najviše vole aktivnosti vezane uz pravljenje kolača i šivanje.
– Općenito, sva djeca uživaju u šivanju. Kod kuće im roditelji ne dozvole šivati, vjerojatno iz straha da se djeca ne ozlijede. Upravo zato im je to toliko privlačno, pogotovo kada shvate da su sami svojim rukama uspjeli sašiti dugme. Tada čuđenju i sreći nema kraja. Upravo ti izrazi lica koji govore ‘ja to mogu, uspio sam sam’ vrijede svog truda i rada. To je ona osnovna srž nastave domaćinstva-podučiti djecu osnovnim životnim aktivnostima i samostalnosti. Cilj uvođenja domaćinstva kao izvannastavne aktivnosti u obrazovni sustav jest pokazati učenicima, posebice dječacima, važnost rodne ravnopravnosti te pobijediti vladajuće stereotipe vezane uz obavljanje kućanskih poslova, naglasila je nastavnica.
‘Svjetujem učiteljima i učiteljicama da bez straha uvedu domaćinstvo u svoj razred’
Trenutno ima treću generaciju učenika koju podučava domaćinstvu, a razlika između učenika koji su imali domaćinstvo i onih koji nisu imali je, kaže, itekako vidljiva.
– Učenici koji su prošli neke osnove na domaćinstvu s puno manje straha pristupaju raznim aktivnostima, kreativniji su i samopouzdaniji. U našoj školi djeluje i učenička zadruga Špišići u koju su uključeni učenici od 5. do 8. razreda. S ponosom mogu reći da se većina mojih učenika po odlasku u 5. razred uključuje u rad zadruge gdje primjenjuju sadržaje naučene na domaćinstvu i produbljuju svoja znanja, napominje Martina.
Smatra da bi bilo korisno uvesti domaćinstvo, ako ništa drugo, barem kao izvannastavnu aktivnost u osnovne škole.
– Trenutno je učiteljima puno lakše pripremiti se za izvođenje nastave domaćinstva jer je od prošle godine na tržištu prisutan i priručnik ’50 kreativnih ideja za izvođenje nastave domaćinstva’, čija sam jedna od autorica. Dugogodišnje iskustvo rada u razredu i razne prikupljene ideje uz pomoć još jedne učiteljice pretočila sam u priručnik kojim se mogu služiti i učitelji i odgajatelji pa čak i roditelji. Savjetovala bih i drugim učiteljima/učiteljicama da bez straha uvedu domaćinstvo u svoj razred i vidjet će o čemu govorim kada kažem da je upravo nastava domaćinstva prava škola za život, poručila je nastavnica Martina.
