Znate koja je razlika između bašće moje mame i Instagrama? U bašći ne žive ružičasti flamingosi.
Vama praznici mogu biti zanimljiviji lajkom na Drolja sa Save
Foto: YouTube Screenshot
Sjećam se da sam kao mala živjela za praznike. Prijatelji su mi živjeli u krugu deset kuća od moje, eventualno na drugom kraju sela. Što je ono, dvadeset minuta sporog hoda. I imati super praznike je bilo tako lako. Samo se probudiš, nešto pojedeš, eventualno se umiješ i odeš van. Pauziraš za ručak i opet odeš van. Vratiš se tek kad su ti starci pozvali policiju jer je vrijeme večere, a ti si na igralištu do kojeg ne dopire glas tvoje mame koja se dere niz ulicu da dođeš.
Baš starim jebote.
Shvatila sam to tek kad sam napisala ove prve rečenice i uhvatila se kako pola sata sjedim za laptopom i mislim u sebi kako je tada bilo puno ljepše.
Možda je zato što je Visoka na sezoni pa nema vremena javiti se, Suhi je kod kuće nekih dvjestotinjak kilometara od mene pa ili spava ili je negdje vani, a oni su mi praktički jedini prijatelji koje imam.
A možda je i zato što moram učiti za ispite, a koncentracija mi je na razini komarca.
I vruće je, ako to nitko nije primijetio.
Starenje i odrastanje
– Ajme kako je vruće, zakukala je mama dok se namještala ispred ventilatora.
– Jel ti sad odmah lakše kad si to rekla naglas?, pitala sam je. Čekala sam da mi krene psovati da šta joj odgovaram ja ovakva balava. Ali ona se samo nasmijala i tražila čašu soka iz frižidera.
Nisam znala da joj baš toliko nedostaje da budem doma.
Treba uživati dok se ne predomisli.
Nedostajali su i oni meni, samo sam ja previše gangster da to priznam. Bez obzira na to što još uvijek dajem mami i tati poljubac u obraz prije spavanja.
Ali bilo je lijepo za promjenu ne ići spavati uz glazbu iz Roka nego zaspati na kauču ispred televizora, jesti paradajiz iz vlastite bašće, a ne onu plastiku iz menze. Lijepo je opet imati sestru koju inače vidim tri puta godišnje za cimericu.
Mama je došla do mene za radni stol jedan ponedjeljak dok sam učila.
– Pa ti si porasla, rekla je i uhvatila me za ruku.
Malo sam se scimala, inače me prekida dok učim da popijemo kavu ili da mi ispriča što joj se dogodilo na poslu. Nikada nije ništa ovako dramatično.
Maknula sam pogled s laptopa i pogledala u nju. Crvenila se kao onaj spomenuti paradajiz.
– Jesi dobro ti?, pitala sam blago rečeno malo začuđena.
– A ti imaš već 21 godinu, a najmanja moja, rekla je sa suzama u očima.
Sad mi je sve bilo jasno. Bilo je vrijeme za ozbiljan razgovor. Došlo je vrijeme da objasnim svojima da nemam više devet godina i da sam velika cura. Da sam sposobna samostalno zarađivati svoj novac, brinuti se za sebe i isto tako raditi greške i biti glupa. Da je ovo vjerojatno posljednje ljeto koje provodim u cijelosti doma na selu. Da ćemo tko zna kada opet ići skupa svi na more. Nadam se kad svi ovi ružičasti flamingosi pocrkaju.
O svemu ćemo tome pričati, ali ne baš danas. Danas je bio moj 21. rođendan i danas sam još odlučila biti mamina maza.
– Ma to samo tako u osobnoj piše, znaš da u glavi i dalje nemam više od 12, rekla sam joj i poljubila je u obraz.
– Ajde mala ne seri, odgovorila je kroz smijeh. To je bio znak da je sve okej opet.
I tako… Dosada
I super je ta seoska idila. Na neko vrijeme. Onda se uhvatim kako sanjarim o Zagrebu i odlasku na faks i posao i obavezama.
I onda bude loše.
Bez obzira koliko ja htjela uživati u našem vrtu, više uživam u tramvajima i Jelačiću i gužvi.
Zapravo mi je samo bilo jako dosadno. I ne, kao što se voće ne računa kao ‘nešto slatko’, tako se ni učenje ne računa kao ubijanje dosade. Može samo ubiti volju za životom.
A ja onda sijem hejt oko sebe. Tata me je jedan dan optužio da im svima kvarim raspoloženje kad sam mrzovoljna, a mrzovoljna sam bez razloga. Odbrusila sam mu nešto bezobrazno samo zato što sam znala da je u pravu.
Skupila sam se samo i otišla u sobu i binge gledala serije. Osjećala sam se usamljenije nego Harry Potter koji ljeto provede ispod stepenica. Postoje ljudi koje znam ovdje, ali realno, ne čujem se ni s kim iz osnovne ili srednje.
Mama mi govori da se trebam ja ponekad javiti prva nekome, ali to je taaaaaako teško i taaaaako neugodno. Onako, što ako se oni ne žele čuti sa mnom? Što ako oni misle da sam glupa i ružna? Svi oni imaju svoje živote i nismo više prijatelji iz osnovne koji ostaju tri sata duže na igralištu ispred škole. Meni je ponekad teško prihvatiti poziv za kavu iako se želim družiti, a ne da se ja prva javim.
Dok sam prebacivala na novu epizodu mi je zavibrirao mobitel. Mislila sam da netko sa malim zakašnjenjem čestita rođendan.
– Hej, sretan rođendan, s malim zakašnjenjem hehe, javio se frend iz osnovne.
Znala sam. Ali i to je bolje nego ‘s.r.’
Srećom, nisam odmah otvorila poruku jer je baš pitao da se odemo vozati biciklima. Kao u dobra stara vremena. Jer to radiš na selu, ne ideš na kavu ni na kupanje nego se vozaš biciklima. I nemaš ružičastog flaminga nego kokoši.
Zbilja nisam bila raspoložena za druge ljude.
Ali sam se barem mogla družiti s onima koje nisam vidjela više od četiri mjeseca.
Pravila sam se da sam offline i otišla gledati seriju sa starcima i sestrom.
– Daj pomakni se malo, rekla sam sestri i bacila se na kauč i djelomično na njezinu nogu.
Moj je život jedina serija koju trebate pratiti
[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica
[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču
[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put
[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa
[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
