[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
Posebne zahvale za tekst idu liku koji u domu prodaje vino za 15 kuna. Bezveze su cure koje ne postanu drolje kad popiju. Šteta alkohola.
Zovite frendove da lajkaju Drolju sa Save, tko više frendova dovede pošaljem mu golišavu fotku u inboks.
Foto: Barbie | srednja.hr
Opet cijeli dan na faksu. Ona shema kad ti je pauza toliko duga da je glupo ostajati na faksu, a opet prekratka da ideš do doma i nazad. Živo sranje. Al’ okej, kontala sam otići do knjižnice, zasjesti za komp sat i pol pa na predavanje ako mi se bude dalo.
Blokirali su nam fejs na kompovima, ali ne i tumblr. Prioriteti. Plus, mogla sam pogledati film, taman bih stigla.
Na FER-u su očito ispiti
I tako dođem. Prizemlje krcato. To se inače događa redovno u drugom i šestom mjesecu. Kad su rokovi. Pa si mislim koji kurac, pa tek je 12. mjesec?!
Ništa, probat ću na četvrtom katu, tamo je ionako najljepše.
Krcato. Znači nigdje mjesta. Ni za prozorom. Sad mi već nije bilo jasno.
Treća šansa je bila potražiti na trećem katu, tamo ima najviše kompova.
Neuspjeh veći od ORAH-a na izborima.
Malo reći da sam bila zbunjena. Gledam u te ljude, svi nešta kuckaju, pišu, računaju… Računaju.
Računaju!
I onda sam skužila digitrone i trokute i špicerice i gumice. Jebeni FER-ovci. Njima su ispiti. Opet su izvršili invaziju na knjižnicu. Hejtala sam ih još više. A nisam mislila da je to moguće.
Znala sam da to nisu ljudi s Filozofskog. Mi još chillamo. Sve što su na Filozofskom skužili od Bolonje su redovna predavanja, nemamo mi vremena za kolokvije i pizde materine.
Imala sam još sat vremena za ubit. A niš’, izvalila sam se na dvosjed i ubila oko.
Glupa ali ružna
Faaaaaaak fak fak fak fak faaaak
Prespavala sam akademsku četvrt.
Suhi: ‘dobro di si ti jebote’
‘Stižem. Čuvaj mjesto.’
Mislila sam da ću kasniti pola sata na predavanje. Ali teško ćeš ovdje doći nakon profesora. To se ubraja u posebne vještine i ide u životopis.
– KSFF poslije predavanja?, napisao je Suhi na rub moje bilježnice. Odmah pored crteža kurca i neke štreberske fore koja je samo njemu smiješna.
Kimnula sam glavom i vratila je na stol kako bih ulovila još koju minutu sna.
– Jesi ti znao da je sada vrijeme ispita?, pitala sam Suhog dok smo ispijali drugo pivo na onom starom dvosjedu.
U pozadini je išao neki anime. Jebeni Filozofski.
– Kakvi ispiti, šta pričaš ti?
– Pa ono, ljudi imaju ispite, kolokvije, nešta uče, štajaznam. Puna knjižnica.
– Alaaaaa, znači nema mjesta na kompu?
– Nope, niti jedno.
– Ah, ionako ne mogu tu gledati porniće, svejedno mi.
– Ma debilu govorim ti to jer ja još ništa nisam počela učiti. Pa mi nije bilo jasno što se događa.
– Pa mi ni nemamo ništa još, šta se brineš odma. Neka te brine to što si ružna, a ne faks. Lako ćeš za faks.
– Tenks frende. Film kod mene?
– Popij pa idemo.
U vinu je istina
Film kod mene je tradicija još od prošle godine. Random dan u tjednu, upalimo neko sranje na laptopu, pogledamo, i Suhi ode doma na Lašćinu.
Zatvorili smo KSFF i došli u sobu. Cimi je već spavala. Hrkala zapravo.
– Šta gledamo?
– Svejedno mi je, ali ono, apsolutno.
– Hoćemo onda onaj hor-
– Ne horor. Sve osim toga.
– Baš si žensko jebate.
– Ne seri kad znaš da ih ne volim. Hoćemo piti što?
– A ne, imam ujutro predavanje iz engleskog.
– Joj de pliz. Imam i ja faks, ići ćemo, ovo malo samo uz film.
– Ajde, šta imaš?
Nisam imala ništa. Nije bilo samo malo uz film. Bile su dvije litre domaćeg od nekog lika koji stalno u grupi objavljuje da prodaje. Dost’ dobro vino, ako se mene pita. Ali ono, nakon nekoliko piva mi je stvarno bilo svejedno. Ali i paviljon je do mog, to je plus.
Nemam pojma koji smo film stavili da ide. Ne znam ni jesmo do pola došli. Ali vino je puklo u prvih pola sata.
– Šta ćemo sad?
– Kakav si noob. Idemo van.
S aftera na faks
Da me pitaš gdje smo bili, nemam blage. Rupe u sjećanju mi nisu novost, strašnije mi je ono čega se sjećam.
Suhi i ja u nekom klubu. Roko? Možda. Nisam sigurna.
Jadam se Suhom kako ne mogu naći dečka.
Ljubim se s nekim random likom.
Neka ženska mi u wc-u govori kako mi je dobra kosa.
Pijemo s nekom ekipom koju znam iz viđenja.
Neki lik šalje cugu za stol. Pa i drugu.
8 ujutro, Suhi i ja na okretištu jedemo kebab.
Sjedamo na tramvaj i idemo na faks.
Ne znam jesam li se ikad osjećala šugavije. Kontam da mi je iz usta smrdilo kao da je unutra nešto uginulo. Majke mi.Suhi je odspavao na mom ramenu u tramvaju.
Slabić.
Otišli smo svako na svoje predavanje. Bilo mi je malo neugodno sjedit pored ljudi, ali ono, šta je tu je. Odspavat ću malo i otići doma, briga me. Bitno da sam potpisana.
Za dva sata, stiže poruka.
Suhi: ‘jebote barbs ja danas imo kolokvij’
Ako misliš da ti je teško, samo pročitaj prijašnje tekstove
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
