Sijeno, slama, seks, salama. Ili ne ide tako pjesma?
Ako želite da vam se dogodi ljetna avantura, lajkajte Drolja sa Save
Foto: Pixabay.com
Jel vama jasno kako je život na selu dosadan?
Malo mi se smuči kad vidim ove sve što idu na izlete u eko sela i ostale pizdarije. Što je tu zabavno? Imaš ruševne kuće, ljude kojima znaš obiteljsko stablo do sedam koljena unazad, dvije trgovine specijalizirane isključivo za kruh i mlijeko i šest puta skuplje od većih supermarketa, školsko igralište za malu djecu s dvije ljuljačke, od kojih je jedna vjerojatno pokidana.
Dok ne morate odlazak na kavu u obližnji grad uskladiti sa smjenom u kojom vam radi mama, tata, sa zvijezdama na nebu, ne znate cijeniti kako vam je ‘blizu’ sve što je na sat vremena tramvajem. Tako da ono, svi vi koji mislite da se djeca sa sela preseravaju kada zavole veći grad, chill malo. Ne znate vi te ghetto muke.
Izlazak iz ‘comfort’ zone
Već sam i bogu i vragu išla na živce sa svojim prešetavanjem po kući i uzdisanjem kako je dosadno. Kad kažem ‘bogu i vragu’ zapravo mislim mami koja je već dobrano pizdila na moje sarkastične primjedbe o tome kako se u ovoj selendri mijenjaju samo osmrtnice.
I evo ga. Osjetila sam taj nalet mudrosti. Sad će mi opet reći da se ja trebam javiti ljudima.
– Pa dobro, zašto se jebemu ti nekad ne javiš nekome?
Bingo.
– Jel se mora uvijek netko prvi tebi javiti? Tebe nikad nema ovdje, javi se ljudima i pitaj da se družite, nastavila je.
Već sam joj stotinu puta objasnila zašto to ne radim i zašto mi to nije ugodno. Kao i to da mi je trebalo gotovo šest mjeseci da se prva javim Visokoj, a ona mi je najbolja frendica.
Ne možemo svi biti popularni i omiljeni, netko mora biti čudak i anksiozan.
– Samo pošalji nekome poruku pa ćeš vidjeti, nije odustajala.
– Okej, budem.
Pogledala me jako sumnjičavo. Kako uvijek zna kad serem?
– Obećajem, dodala sam.
Otišla sam natrag u svoju sobu i sjela pred laptop. Ponestalo mi je serija za gledati, pa sam se prebacila na anime. Ipak imaju po više od 300 epizoda, da mi je barem nešto trajno u životu.
Ali postoji razlika između gledanja serija i animea jer ti se ne da gledati u ljude, drugo je koristiti ih kao zvučnu kulisu dok se baviš mislima o tome kako bi radije bila negdje drugdje.
A ja nisam prije bila osoba koja samo sjedi i čeka da je se pozove nekamo. I nije mi se sviđalo ovo.
Uzela sam mobitel u ruke i javila se osobi koja mi je bila najbolji frend cijelu osnovnu.
Dost strašno iskustvo, ne preporučam nikome.
Prvi poljubac davno zaboravljen
Ono što sam zaboravila u svojoj osobnoj muci po selu jest i to da vjerojatno postoji netko kome je isto tako dosadno. Pa ono, ne garantiram da će nam skupa biti zabavno, ali barem ćemo slušati jedno drugo kako govorimo kako nam je dosadno.
Nakon nekoliko onih ‘Šta ima?’ poruka, moja tri mini srčana udara oko straha hoće li me izignorirati, odjebati na lijep način ili otvoreno reći da se s razlogom nismo družili nekoliko godina, uspjeli smo povesti razgovor.
Dogovorili smo se za druženje na otvorenom u subotu navečer, ionako nismo imali što raditi.
Veselila sam se što ću ga opet vidjeti, ali me je na neki čudan način bilo i strah. Što ako ne budemo imali o čemu pričati? Mislim, događa se. A to bi bilo zbilja tužno.
Skupila sam ga ispred njegove kuće kao kada smo zajedno išli u školu. Najprije smo se izgrlili, a onda se odmaknuo da me cijelu uhvati pogledom.
– Jebote, nisam te vidio već godinama!, uzviknuo je malo nelagodno.
Krenuli smo, zapravo nikamo, samo smo se šetali.
– I nisi se baš ni malo promijenila. Možda imaš jednu naušnicu više nego prije, ali to je to, dodao je uz smijeh.
– Pa ja ću to prihvatiti kao kompliment, jer sam uvijek najbolja.
U početku nam je razgovor zapinjao. Gdje je tko na faksu, tko se čime bavi, tko se s kime druži, koga nismo masu vremena vidjeli, a koga nikada više ne želimo vidjeti. Oboje imamo druge zanimacije, druge ljude i na drugim smo mjestima. Puno toga se promijenilo i na trenutke se činilo da je ovo druženje potpuni promašaj.
Možda on zbilja nije više onaj preslatki najbolji frend koji mi je čuvao leđa kad bi sve pošlo krivo.
A onda smo počeli pričati o stvarima koje se nikada nisu promijenile: o istoj glazbi koju volimo, o istim knjigama koje čitamo, o istim filmovima koje smo gledali. Ono, te štreberske stvari.
Oko dva ujutro smo krenuli nazad. Pratio me je do moje kuće, vjerojatno iz navike jer sam uvijek bila ona koja se bojala sama vraćati kući po mraku.
Kako smo se bližili mojoj kući, bila sam sve tužnija. Bilo je lijepo pričati s njim nekoliko sati, ali sam imala osjećaj da se neće tako skoro ponoviti.
Negdje na pola puta između naših kuća sam se sjetila svega lijepoga što smo imali.
On je bio moja prva prava simpatija kada smo imali osam godina, prvi poljubac prije nego što smo napunili 15 i tiha patnja čitavu srednju školu. Uvijek kada prolazim pored stabla ispod kojeg me prvi put poljubio se pitam računa li on to kao svoj prvi poljubac? Jer bilo je toliko nespretno da je upitno jesmo li se poljubili ili ne.
– Hej, Tomo, jel se sjećaš ljeta nakon osnovne?, započela sam sramežljivo.
Pogledao me i nasmiješio se kao da sam ga pitala najneugodniju stvar na svijetu.
– Čega točno? Jer sjećam se svega, dodao je ozbiljno.
Gledao me je u oči bez treptanja i onaj nesigurni osmijeh je nestao. Mislila sam da će mi uši otpasti koliko su gorile.
Kiša je padala kao i onu večer, a ja sam se osjećala kao u filmu.
Pročitaj i ostale epizode, napeto je
[Drolja sa Save s1e28] Ružičasti flamingo
[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica
[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču
[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put
[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa
[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
