Druga strana: Evo što MZOS i Sveučilišta ne znaju, a trebala bi znati
Sveučilište u Zagrebu i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta su dvije institucije koje svojim radom direktno utječu na život, obrazovanje, zapošljavanje pa i cijelu budućnost stanovništva Lijepe naše. S obzirom da spadaju u sektor obrazovanja, mnogi bi pomislili da moraju voditi računa o svemu što se događa na svim razinama naobrazbe. No u više navrata se pokazalo da to nije tako. U komunikaciji s Rektoratom zagrebačkog Sveučilišta kao i s odjelom odnosa s javnošću u MZOS-u, tijekom posljednje godine, uočili smo kako ne posjeduju neke informacije koje bi u svakom slučaju trebali imati.
Foto: www.unizg.hr
Svima je jasno da u hrvatskom obrazovnom sustavu ne cvjetaju ruže, a poznato je i to da nismo jedini u regiji koji se susrećemo s problemima. Obrazovne institucije u našoj državi prvenstveno su uzdrmane zbog financijskih problema, nedostatka kadra i prostora, nerealnih kvota, državne mature ili bolonje. Zdravorazumski je zaključak kako bi MZOS i Sveučilišta trebali voditi računa o svim segmentima školstva i fakultetskih sastavnica, no realnost je malo drugačija.
Sveučilištima je demografska struktura velika nepoznanica
S obzirom da vrlo često komuniciramo s odjelima s javnošću zagrebačkog Sveučilišta kao i MZOS-om, uvidjeli smo da spomenute institucije ponekad ne barataju informacijama do kojih bi trebali doći upravo njihovim kanalima.
Prije nešto manje pola godine zatekao nas je podatak da Sveučilišta u Rijeci i Puli ne posjeduju informacije o tome otkud dolaze strani studenti koji pohađaju neku od njihovih sastavnica. Razlog zbog kojega nam je taj podatak bio šokantan jest taj što prilikom upisa u svaku akademsku godinu studenti popunjavaju obrasce u kojima navode i mjesto rođenja, pa samim tim i stranu zemlju iz koje dolaze.
Zatim je uslijedio još jedan udarac kad su nas iz Rektorata zagrebačkog Sveučilišta nedavno obavijestili da ne znaju demografsku strukturu od 33 fakulteta koliko ih je pod njihovim okriljem.
– Sveučilište u Zagrebu nema podatke koje tražite. Možda biste mogli kontaktirati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje bi trebalo imati bazu podataka vezanu uz subvenciju prehrane, odgovorili su nam PR odjela Sveučilišta na naš zahtjev da nam ustupe popis studenata upisan po županijama.
Propusti MZOS-a
Po pitanju neinformiranosti, popis za MZOS je daleko duži od onoga koji krasi naša Sveučilišta. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, naime, ne posjeduje podatke o tome koliko srednjih škola uvodi plaćanje participacija, kao ni koje su to škole. Obrazloženje koje smo dobili iz odjela za odnose s javnošću je to da MZOS nikada nije imao te podatke, niti ih treba imati.
Osim zanemarivanja toga tko roditelje godišnje lupa po džepovima, Jovanović i njegovi suradnici uskraćeni su i za informacije o broju učenika koji u jednoj školskoj godini odustaju od srednjeg obrazovanja. Za potonje su opravdanje pronašli u činjenici da krajem rujna, kad smo poslali upit, nisu sve škole bile unesene u eMaticu.
Pogrešne informacije i prebacivanje loptice
Dok se u jednoj situaciji pravdaju činjenicom da nemaju tražene podatke jer škole nisu u eMatici, iz iste su također u rujnu izvukli krive informacije. Tražili smo popis srednjih škola u kojima se nastava odvija u tri smjene te od MZOS-a dobili brojku od 14 obrazovnih ustanova. Međutim, ispostavilo se da od četiri zagrebačke koliko su oni naveli, nijedna ne radi u tri smjene, što su nam potvrdili iz Odjela za školstvo Grada Zagreba.
Za kraj smo ostavili problem sankconiranja profesora koji se nedolično ponašaju na društvenim mrežama, bilo objavom statusa, komentara ili fotografija. U razgovoru s nekoliko profesora i ravnatelja srednjih škola doznali smo da o eventualnim sankcijama odlučuje Ministarstvo, dok smo iz istoga dobili odgovor da u tom slučaju škole same donose odluke. Drugim riječima, obje strane peru ruke.
