Dva magisterija i četiri dekanove nagrade nedovoljne za posao u Hrvatskoj
Iako Hrvatsku već neko vrijeme trese kriza često slušamo kako se za mlade i kvalitetne ljude uvijek nađe posla. No ne postavlja se pitanje kakav će biti taj posao, odnosno hoće li visokoobrazovanim i ambicioznim ljudima pružiti mogućnost da steknu potrebnu praksu i napreduju.
Kaže se kako veliki ljudi dolaze iz malih sredina. Željan Juretić dolazi iz Blata na Korčuli. Prošle je godine diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu s prosjekom 5,0 te četiri dekanove nagrade. Godinu i pol poslije diplomirao je na sveučilištu Bocconi u Italiji. Shvativši kako će unatoč svojim visokim kvalifikacijama u Hrvatskoj biti podcijenjen Željan je odlučio sreću okušati u inozemstvu.Sada ga za manje od dva mjeseca čeka radno mjesto u londonskoj banci na koji je pretendiralo 17 tisuća kandidata.
Tko ne riskira, ne profitira
– Tema mog diplomskog rada bila je izrada simulatora za automatsko trgovanje dionicama na Zagrebačkoj burzi. Znanje stečeno na FER-u htio sam primijeniti na područje financija, stoga sam se počeo raspitivati o odlasku na specijalizaciju u inozemstvo. Sveučilište Bocconi je jedno od 25 najboljih svjetskih sveučilišta za financije i ekonomiju. Uz to je relativno blizu pa se nametnulo kao optimalan izbor rekao nam je Željan.
Odlazak na studij u Italiju nosio je rizik zbog visokih financijskih troškova no zbog svojih akademskih uspjeha u Hrvatskoj dobio je stipendiju zaklade Dr.ing Dino Škrapić MBA koja mu je financijski olakšala studiranje u inozemstvu. No uz to njegova obitelj je za studiranje na Bocconi kroz godinu i pol morala izdvojiti oko 30 tisuća eura.
– Moja obitelj uvijek je vjerovala u mene i oni su mi dali snage da odem ovako daleko, otkriva mladi magistar. Kako bi im se odužio, svoju novu titulu na polju kvantitativnih financija i upravljanja rizikom stekao je s najvećom ocjenom, kao najbolji student programa.
Jedan od 17 tisuća
Tijekom posljednje godine studija Željan se odlučio prijaviti na praksu. Budući da je London europski financijski centar, odabrao je investicijsku banku Morgan Stanley, za koju se prijavilo 17 tisuća najboljih studenata iz cijelog svijeta.
– Ako spadate u 20 posto najboljih na svom fakultetu možete poslati životopis i dokumentaciju. Potom rješavate numeričke i logičke testove, te slijede dva intervjua s direktorima različitih odjela. Ako ste imali dovoljno sreće putujete u London gdje vas čeka cjelodnevno testiranje. Tu možete očekivati neočekivano, objašnjava naš sugovornik
Željana i ostale prijavljene je u Londonu čekalo desetak intervjua, testiranje prezentacijskih sposobnosti, grupne aktivnosti, simulacije stvarnih situacija i još mnogo toga. Sve to osmišljeno je kako bi se osim znanja i spretnosti testirala sposobnost snalaženja u izrazito stresnom okruženju.
Nakon ovakve selekcije, samo 80 ljudi dobilo je priliku okušati se u praksi.
Praksa kao test izdržljivosti
Sama praksa bila je pravi test izdržljivosti koji je trajao tri mjeseca kako bi se vidjelo koji su kandidati najsposobniji. Ponekad su radili i preko četrnaest sati na dan te su neki zbog narušenog zdravlja završili u bolnici.
– Već prvi dan bili smo ‘bačeni u vatru’. Praksa je bila test kroz koji vas se detaljno promatra. Ako ste u ta tri mjeseca nadmašili očekivanja poslodavca, on će vam stisnuti ruku, čestitati i ponuditi stalan posao, tvrdi naš sugovornik.
Mladi Korčulanin je bio jedan od osmero ljudi kojima je to uspjeli. U siječnju u Londonu počinje raditi za američku investicijsku banku Morgan Stanley kao kvantitativni financijski analitičar.
Bez čarobnog štapića u Hrvatskoj se ne može do posla
Ostvarivši svoj san ovakvim poslom u inozemstvu ipak se ne može oteti dojmu da je u domovini bio nepravedno zapostavljen.
– Nitko ne može reći da nisam pokušao. Volim Hrvatsku, htio sam tu ostati, ali nisam imao taj ‘čarobni štapić’ zvan veze i poznanstva, a i mislim da se poslodavci u tromim sustavima boje mladih, ambicioznih i uspješnih ljudi koji sa sobom dovode promjene. Vjerujem da ću se jednog dana vratiti i pomoći sa svojim znanjem i iskustvom. Do tada mi ostaje žalosno promatrati kako svaki tjedan dobijem barem dvije ponude za posao u inozemstvu, dok me iz Hrvatske nikad nitko nije niti kontaktirao, ustvrdio je Željan zaključivši kako bi svakome tko je iole ambiciozan preporučio da se okuša vani.
