Dvadesetdvogodišnja Karlovčanka fotografijom osvaja New York
Galerija 12 Fotografija
Otvori
Neki ljudi imaju izraženu umjetničku stranu, pa su zato u stanju stvoriti nešto čemu se ostali ljudi mogu diviti. Fotografiranje ne predstavlja samo široko rasprostranjeno ‘okidanje’ slika digitalnim fotoaparatom ispod bojlera u toaletu. Postoje iznimno talentirani u tom polju, a mi smo razgovarali s Anamarijom Podrebarac (22), djevojkom iz Karlovca čiji je talent prepoznat čim se počela baviti fotografijom. Pročitajte što ima za reći ova zanimljiva umjetnica, te ne propustite pogledati fotogaleriju njezinih radova kojima su se divili čak i u New Yorku.
Anamarija (22) živi i stvara u Karlovcu, a njezine fotografije zahvaljujući internetu putuju diljem svijeta, a posebno im se dive u New Yorku. Iza sebe ima šest uspješnih samostalnih izložbi, a osim fotografijom, ova talentirana djevojka bavi se i grafičkim dizajnom, čime zarađuje za život.
S: Kad te počela zanimati fotografija?
Fotografija me počela zanimati prije osam godina. Imala sam 14 godina kad sam po prvi put počela primjećivati vizualne umjetnosti jer sam do tada bila samo u filmskoj umjetnosti. Te zime sam posjetila prvu fotografsku izložbu i tako se zaljubila u fotografiju. Sjećam se prve fotografije koja me očarala. Bio je to motiv labuda u zimskoj gori, u magli. Imala je melankoličan i nostalgičan ton. I danas su mi najdraži motivi u ranoj zimskoj zori.
S: Kada si kupila/dobila svoj prvi fotoaparat?
Mojoj mami nije dugo trebalo da primijeti moj talent, pa sam za 15. rođendan dobila svoj prvi digitalni fotoaparat. Nije bio ništa posebno, a tada je tek krenula ludnica s tim digitalnim fotoaparatima. Svatko je želio jedan za fotografiranje izlazaka, izleta i slično. Na njemu sam naučila sve što znam, i zahvalna sam što sam imala bilo što da me pokrene.
S: Koji motivi te najviše zanimaju i što najviše voliš fotografirati?
Od
malena volim nebo i oblake, pa ih oduvijek naglašavam u svojim
fotografijama. Dajem im posebnu dubinu i dramatičnost u većini kadrova.
Uostalom, možete primijetiti na mojim fotografijama. Gotovo na svakoj
slici su oblaci.
Najviše me zanimaju pejzaži. S time sam započela i
do danas sam isprobala razne tehnike fotografiranja pejzaža. Pejzaži i
priroda su oduvijek na mene ostavljali dubok dojam, a ja se trudim
zabilježiti ga što impresivnije.
S: Čime se inače baviš osim fotografiranjem?
Radim kao
freelance grafički dizajner. Mogu se zaraditi dobri novci, a pogotovo
ako ste spremni učiti nove stvari. Klijenti to primjećuju i preporučuju
drugim ljudima. Radim isključivo na američkom tržištu i kroz sljedeću
godinu se planiram ozbiljno posvetiti tome.
Taj posao ima svoju
zabavnu stranu. Anegdota uvijek ima, a kad radite u takvoj profesiji
susrećete svakakve zanimljive ljude. Kod dizajna je bilo i smiješnih
priča, poput: ‘Client: I really liked a banner that you designed for my
website, but it’s not manly enough. Me: I’m sorry, you didn’t specify
that. I can remake it if you could expand my deadline. Client: No, I’m
sorry but I think you can’t design it better because you’re a woman. I
will hire a male designer.’
Inače, studirala sam na Filozofskom
fakultetu, bio je to moj drugi izbor je sam oduvijek htjela studirati na
Akademiji. Upisala sam ga više kako bih smirila obitelj, jer se danas
očekuje da svatko studira, makar bilo što. Trebalo mi je tri godine da
nađem hrabrosti i napustim fakultet. Oduzimao mi je previše vremena,
činio me nezadovoljnom i frustriranom, a kada želite nešto drugi pronaći
ćete način. To je bio razlog da se zaposlim kao grafički dizajner.
S: Jesi li izlagala svoje fotografije do sada?
Imala
sam ukupno šest izložbi. Svaka je imala svoju temu i ideju. Zadnje
dvije godine intenzivno radim na jednoj ideji za koju se nadam da ću je
imati priliku izložiti kad bude gotovo. Zahvalna sam na svakom izlaganju
dosada.
S: Sudjeluješ li na natjecanjima sa svojim fotografijama?
Uvijek
se trudim sudjelovati na raznim natječajima. Volonter sam u udruzi
Carpe Diem i često sudjelujem u njihovim projektima. Zadnji projekt s
kojim sam posebno zadovoljna zove se ‘Šape u fokusu’, gdje sam
sudjelovala kao fotograf.
Imali smo izložbe po većim
gradovima u Hrvatskoj, a 21. rujna idemo u Split. Također, prije godinu
dana sam se intenzivno počela baviti fotografiranjem pomoću mobitela. To
je bio pravi odmor od konvencionalne fotografije, a filozofija je
jednostavna – maksimalno iskoristiti kadar. Mislim da sam u tom području
imala najviše uspjeha, osvojila sam nagradu i fotografija mi je bila
izložena u New Yorku prošle zime.
S: Znaš li da li tvoje fotografije krase nečiji ili javni prostor?
Moram
priznati da ne znam. Prodala sam dosta fotografija i nadam se da negdje
uljepšavaju prostor. Kada ljudi kupe fotografiju nikada ih ne pitam
gdje će ju izložiti već što im se najviše sviđa kod nje.
S: Ostvaruješ li svoje snove time čime se baviš?
Zadnjih
godinu dana sam bila poprilično izgubljena u umjetničkom radu. Nisam
bila sigurna što želim, pokušavala sam druge stvari, ali na kraju se
uvijek vratim fotografiranju. San mi je studirati kameru, oduvijek me
privlačio film i znam da bi kad bi dobila prilku puno postigla.
Fotografiju volim, ali to će uvijek biti statična slika. Mislim da u
životu nikada nije kasno da radiš i budeš ono što trebaš biti.
S: Na čemu sada radiš i kakvi su ti planovi za budućnost?
Uvijek
se radi, i uvijek imam ideja, a kada nešto želiš uvijek ćeš pronaći
način. U zadnje vrijeme sam u nedoumici, pa sam odlučila krenuti malim,
ali sigurnim korakom. Nastavit ću raditi ono što sam radila do sada,
posvetiti se više onome što volim i ne odustajati. Bolje od toga niti ne
tražim.
