Mada postoji nekoliko teorija o nastanku pozdrava ‘bok’, inače karakterističnog za Zagreb i okolicu, kao najispravnije objašnjenje čine se jedno, vezano za dugogodišnju vladavinu Austro-Ugarske nad sadašnjom hrvatskom prijestolnicom. Nešto poput izraza ‘purger’ i ‘bok’ je iskrivljena verzija jednog njemačkog izraza. Afirmirali su ga građanski trgovci, a cijelo objašnjenje donosimo u tekstu.
Pozdrav ‘bok’ je karakterističan za Zagreb i okolicu, a svojim utjecajem, osobito od doba kada je Hrvatska postala samostalnom, pozdrav se dijelom proširio i na druge hrvatske regije. No, to nikako nije novokomponirani pozdrav u hrvatskoj prijestolnici, nego mu je podrijetlo puno duljeg vijeka. Datira iz vremena kada je Zagreb bio pod Austro-Ugarskom. Objašnjenje i etimologiju pozdrava koje donosimo u tekstu, prvo je objavljeno na stranicma narkive.com. Evo kako se raširio pozdrav, koji je poput nekih drugih pojmova, iskrivljena verzija germanističkog izraza.
Građanski trgovci pozdravljali s ‘Mein Buecken’
Hrvatska prijestolnica dugo je bila unutar državne zajednice Austrije i Austro-Ugarske. Kako je to bilo i s hrvatskim regijama koje su bile pod talijanskom, turskom ili mađarskom vlašću, tako su i Austrijanci širili svoj govor u dijelovima Lijepe naše, koje su imali u svojim rukama.
Kroz upravu, vojne odrede, industriju, a gdjegdje i škole širio se njemački jezik. Građanski trgovci su se tako obraćali klijentima austrijskim pozdravom ‘Mein Buecken’. No, ovo je bila zapravo iskrivljena verzija pozdrava koja se u Zagrebu izgovarala kao ‘majn bokn’ ili ‘moj naklon’.
S vremenom su obje verzije pozdrava, odnosno odzdrava nastavile supostojati i razvijati se pa se počinju pojavljivati i u skraćenom obliku ‘bokn’ ili ‘naklon’. U susretu je govorni pozdrav bio popraćen i skidanjem šešira.
Upravo od ‘bokn’ nastao je danas rašireni, tipično zagrebački pozdrav ‘bok’, s kratkim, a ponekad dvostrukim slovom o. Obje inačice mogle su se čuti kod trgovaca još čitavih pola stoljeća.
Miješanje ‘bok’ s ‘bog’
No, utjecajem pridošlica s raznih strana, pozdrav ‘moj naklon’ polako se gubi. Treba naglasiti da do dan danas tri preostala velika hrvatska grada imaju malo drugačije pozdravne navike. Tako su u Splitu, Rijeci i Osijeku drugi jezici ostavili utjecaje pa su oblici ‘ciao’ te ‘adio’ kudikamo češći.
U Zagreb pak, osobito posljednjih 20-ak godina pristižu stanovnici iz različitih krajeva, a koji nemaju vezu s arhaičnim austrijskim pozdravom. Osim toga poslijeratno razdoblje je i vrijeme kada se često počinju koristiti i vjerski pozdravi. Stoga se počinje javljati verzija ‘bog’, koja nema nikakve veze s ‘bok’.
Spominjanje Boga u pozdravu u Zagrebu se koristi najčešće kao rašireni odzdrav na rastanku ‘s Bogom’, kasnije i ‘zbogom’. Postoji i inačica ‘Bog daj’ koja isto dakle nema veze s ‘bok’.