Pretraga

Evo što je zapravo najbitniji faktor uspjeha na ispitima

A- A+

Genetika, a ne škola niti drugi okolišni faktori, najbitniji

je faktor za uspjeh na ispitima. Nova je studija pokazala

kako geni koje nosi dijete imaju veći utjecaj na rezultate

ispita nego kvaliteta škole koju pohađaju ili utjecaja

okoline.

Iako mnogi misle kako je kvaliteta ili vrsta škole koju

učenici pohađaju najbitniji faktor kod uspjeha na ispitima,

nova je studija pokazala da je ta pretpostavka pogrešna.

Naime, nova je studija pokazala kako je genetika najvažniji

faktor uspjeha učenika na ispitima, piše Mail Online.

Izdvojeni članak

‘Svaki učenik može imati dobru ideju, jer škola koju se pohađa nije preduvjet uspjeha’

Geni bitniji od kvalitete škole ili utjecaja roditelja

Geni koje u sebi nosi dijete imaju veći utjecaj na rezultate

ispita nego kvaliteta škole ili utjecaj njihovih roditelja

na njih, tvrde istraživači. Analize provedene na 11 tisuća

tinejdžera i njihovih ispitnih rezultata sugeriraju kako je

DNA dvostruko važniji od ostalih faktora okoline kao što su

odabir škole u determinirajnju edukacijskog uspjeha.

Studija, koja je provedena na sveučilištu King’s College

London, također govori kako kod svakog djetata geni čine

prosječno 58 posto razlike u njihovim rezultatima na

testovima iz jezika, matematike i prirodnih znanosti.

Faktori okoline, poput škole, susjedstva ili obitelji na

rezultate učenika utječu tek 29 posto. Ostali faktori koji

su jedinstveni za svakog pojedinca iznose tek 13 posto

utjecaja na rezultate, sugerira se u studiji.

Izdvojeni članak

Ravnatelj XV. gimnazije otkrio tajna uspjeha Miočana na maturi

Na znanstvene predmete geni utječu više nego na humanističke

Što se tiče područja ispitivanja, genetika najviše utječe na

rezultate ispita iz znanstvenih predmeta (58 posto), za

razliku od toga kako utječu na rezultate iz humanističkih

znanosti, umjetnost ili glazbe (42 posto).

Ipak, znanstvenici naglašavaju kako prepostavka da genetika

jedina determinira obrazovna postignuća nije točna, već

prepoznavanja predispozicija svakog djeteta može samo pomoći

pri obrazovanju.