Projekt ‘Before I die…’ započet je u Sjedinjenim Američkim Državama, a ubrzo se proširio diljem Globusa. Njegov smisao je da se od starih i napuštenih zidova, naprave konstruktivna mjesta, ispred kojih će ljudi razmisliti i zapisati što im je uistinu važno. Projekt je već zaživio u 60-ak zemalja, uključujući i Hrvatsku, a prije par dana postavljena je ploča s namjerom da ljudi pišu što žele napraviti prije smrti i u susjednoj BiH, točnije u malom mjestu Kiseljak. Skupina mladih entuzijasta Edukativo zaslužna je za to pa nam je jedna od članica pojasnila motive uključivanja u akciju.
Prije nego umrem želim… imati plantažu suncokreta, otići u Sjevernu Koreju, upoznati Sheldona. Ovo su samo neke od želja i namjera koje su zapisali mladi entuzijasti iz udruge Edukativo te ostali građani u Kiseljaku u Bosni i Hercegovini, nakon što su postali dio globalnog projekta ‘Before I die…’.
Projekt već zaživio u 60-ak zemalja na 25 jezika
Projekt inače postoji od 2011. godine, kada ga je pokrenula Candy Chang s namjerom da se zidovi na napuštenim objektima, pretvore u konstruktivna mjesta gdje će ljudi razmisliti što im je uistinu važno i to onda i zapisati.
‘Prije nego umrem, želim…’ je već dospio u preko 60-ak zemalja, 425 zidova i 25 jezika, među njima i u Hrvatsku početkom godine. Skupina mladih entuzijasta iz gradića Kiseljaka u Bosni i Hercegovini, okupljena pod nazivom Edukativo zaslužna je da se i ova zemlja našeg susjedstva uključila u akciju. Jednoj od organizatorica, namjera postavljanje ploče na koju pišete što želite učiniti prije smrti mota se po glavi od samih početaka.
– Ova ideja mi se sviđa veoma dugo, još od 2011. godine kada sam prvi put pogledala video o projektu. Kasnije sam po društvenim mrežama često viđala ljude koji su se slikali pored ovih zidova diljem svijeta i uvijek samo potajno željela da imamo nešto slično ovdje kod nas.
Bila sam izuzetno sretna na pozitivne reakcije svojih prijatelja kada sam im predložila da bi mogli postaviti zid u gradu tako da smo svi zajedno spremno prihvatili taj izazov nadajući se da će i ostali, pogotovo mladi ljudi, prepoznati značenje ovakvog projekta. Postavljanjem zida željeli smo donijeti dio svijeta u naš mali grad, pojasnila nam je Nikolina Marjanović inače apsolventica povijesti na Sveučilištu u Mostaru.
Ove ploče bude nadu da se i one najveće želje mogu ostvariti
Kao i svugdje u svijetu, tako naravno i u Bosni i Hercegovini ploče osim ozbiljnih namjera, imaju i svoju šaljivu stranu. Neki pojedinac poželio je da Hajduk osvoji prvenstvo prije nego umre, dok bi drugi htio jednom u životu pomusti kravu.
– Čak nije toliko važno da ih zapišu, dovoljno je da pogledaju zid i zapitaju se te u sebi probude nadu i vjeru da se i one najveće želje mogu ostvariti. Svjesni smo da ovime nećemo promijeniti ništa, ali nama je cilj bio unijeti malo pozitivne energije u grad, a s obzirom na odaziv i reakcije, mislim da smo u tome i uspjeli, rekla je Nikolina.
Pročitali smo tako i da ljudi žele naučiti novi jezik, upoznati slavnu osobu, snimiti film, osnovati obitelj, pokrenuti biznis. Naša sugovornica je napisala nekoliko želja.
– Od one malo skromnije da uskoro diplomiram do onih velikih kao što su putovanje svijetom i pisanje knjige. Na samom zidu svakodnevno se pišu nove želje i one su uistinu raznolike, u čemu je i ljepota cijele ove priče, govori Nikolina Marjanović.
Za kraj smo pitali i jednu zagrebačku studenticu iz ovog grada, kako ju se dojmila ova akcija.
– Projekt je zabavan i potakne te malo na razmišljanje. Drago mi je da ima još ljudi koji su entuzijasti i da žele ovdje nešto pokrenuti, a ne samo pobjeći sto prije, zaključila je Arijana Bošnjak, apsolventica s TTF-a.
