Konoplja je biljka koja se kroz proteklih 4 tisuće godina koristila u medicinske, prehrambene, tekstilne i industrijske svrhe no sredinom 30-ih godina iz Amerike je krenula kampanja za njenu zabranu i izbacivanje iz svih oblika uporabe. Hearst, Anslinger i Mellon ljudi su čiji je profit utjecao na sudbinu ove vrlo upotrebljive i iskoristive biljke, a mi vam donosimo kratku povijest zabrane kanabisa koja će vam dati odgovor na sva pitanja.
Pitanje dekriminalizacije i legalizacije konoplje (lat. canabis, podvrsta: sativa) sve češće je na dnevnom redu diljem svijeta, jer sve je više naznaka da je upravo ona jedna od najkorisnijih i najiskoristivijih biljaka koje poznajemo. Naime, prije zabrane u SAD-u i ostatku svijeta ista je bila korištena za izradu papira, odjeće, hrane, goriva, a primjenjivala se i u medicini.
Konoplja i njena primjena se spominje u indijskim i perzijskim svetim knjigama, a dokazano je da su je u medicinske i ine svrhe koristili Kinezi prije četiri tisuće godina.
Što se tiče Novog svijeta ova se biljka prvi put spominje u nekom od zakona 1763. godine kada britanski kralj farmerima u Virginiji daje naputak da je uzgajaju zbog povećane potrebe za istom, piše portal Drugačije.hr. Zanimljiva je i činjenica da su konoplju na svojim farmama uzgajali tvorci američke države Thomas Jefferson i George Washington.
Ministar financija s osobnim interesima
Nakon svega logično je zapitati se zašto je neposredno pred početak Drugog svjetskog rata započeta propaganda okrenuta protiv marihuane odnosno konoplje.
Odgovor je kao i obično u novcu. Naime, Andrew Mellon, osnovao je 1901. u Teksasu naftnu kompaniju Gulf Oil te je imao namjeru bušiti u Kuvajtu. U to vrijeme je Kuvajt bio pod britanskom krunom, a Gulf Oil za pomoć se obratio američkoj vladi.
Zanimljivo je da je sam Andrew Mellon bio američki ministar financija od 1921. do 1932. godine kada je shvatio da će svojem privatnom projektu (Gulf Oilu) više pomoći ukoliko se odrekne te prestižne funkcije. Naime, nakon odlaska s ministarske pozicije, Mellon je postao američki veleposlanik u Velikoj Britaniji te svojim djelovanjem malo pogurao Gulf Oil u Kuvajtu.
Dvije godine kasnije British Petroleum i GO su pogodili posao te je 1938. godine kuvajtska nafta napokon potekla.
Izbacivanje konoplje iz industrije
Dobro, potekla je nafta, no gdje je u ovoj priči kanabis?
Spomenuti Andrew Mellon je u vrijeme svog ministarskog mandata, točnije 1930. godine, imenovao Harryja Anslingera na mjesto prvog povjerenika Federalnog zavoda za opojne droge. Taj je potez, prema mišljenju dijela političkih analitičara bio dio tajne agende koja je trebala konoplju eliminirati iz industrijske konkurencije.
Kao što smo rekli, konoplja se koristila za proizvodnju goriva, odjeće, hrane i drugih prerađevina što je bila očigledna zapreka petrokemijskom lobiju.
Osim GO i moćna petrokemijska kompanija DuPont je bila pod protektoratom ministra Mellona. Upravo su te dvije kompanije Anslingeru davale najveću podršku jer su one imale najveći interes u izbacivanju konoplje iz industrije. Naime, Mellonovi puleni su posjedovali patente za proizvodnu plastike i sintetike iz ugljena i naftnih derivata, no njihov problem je bio što su se iste prerađevine mogle dobiti iz konoplje mnogo jeftinije.
Osim spomenute petrokemijske kompanije, Hearst Papper Manufacturing Division te dio farmaceutskih tvrtki su zbog legalne marihuane bilježili znatne financijske gubitke. Postoje naznake da je u prohibiciji svoj interes pronašao čak i Henry Ford.
Prljava propaganda
Moćne korporacije su počele intenzivno lobirati za zabranu konoplje. Anslingerova administracija je već 1937. krenula s intenzivnom zakonskom represijom, a putem Hearstovih tiskovina vršila se i medijska kampanja.
Mediji su u razdoblju prije i tijekom rata konzumente marihuane predstavljali kao agresivne i nasile te nadasve opasne. Na tu temu tiskani su i brojni plakati, a snimljeno je i nekoliko propagandnih filmova.
Nakon rata, korporacijska borba protiv kanabisa je nastavljena, no diskurs je potpuno promijenjen. Naime, Anslingerova mašinerija je tvrdila kako je marihuana zapravo podmetnuta od kineskih i sovjetskih špijuna kako bi američki narod učinili apatičnim i nesposobnim za borbu protiv komunizma.
Izvoz prohibicije
Amerika je početkom 60-ih godina 20. stoljeća progurala i Međunarodni akt te je konoplja zabranjena u više od 160 država na svijetu.
Kao što je to bilo na početku tako je i danas – na zabrani konoplje, tvrde zagovornici legalizacije, najviše zarađuje farmaceutska i petrokemijska industrija. A kako se konoplja pokazala dobra kao tekstil i ta grana industrije bi bila uzdrmana legalizacijom ove biljke.
Ipak posljednjih nekoliko godina sve su jači zagovornici legalizacije. Uz posve liberalnu Nizozemsku posljednjih 12 mjeseci marihuanu su legalizirali Urugvaj, te američke savezne države Colorado i Washington. Zanimljivo je da je došlo i do dekriminalizacije iste u čitavom nizu zapadnih zemalja.
