Evo zašto tetovaže ostaju za cijeli živote te još nekoliko zanimljivih činjenica o ukrašavanju tijela tintom
Tetovaža se na ljudima zadržava do kraja života jer naše stanice zadužene za čišćenje nereda ne uspijevaju razgraditi tintu unesenu u dublje slojeve kože. Ovakvo ukrašavanje koristilo se od samih početaka razvoja naše civilizacije, a peruanska mumija, stara oko šest tisuća godina, za sada je najraniji primjer ocrtavanja ljudskog tijela.
www.smithsonianmag.com/
Iako se naša koža neprestano ljušti te gubimo skoro milijun stanica dnevno, tetovaža ostaje trajna na našem tijelu zbog toga što se boja pri njezinoj izradi ubrizgava u dublje slojeve pa je zbog toga otpornija nego li recimo preplanuli ten za kojim počinjemo žaliti već krajem devetog mjeseca, objasnili su u videu objavljenom na stranici et.ted.com.
Najstarija tetovaža pronađena na peruanskoj mumiji
Tetoviranje se kroz povijest koristilo u različite svrhe po cijelom svijetu, a najstariji primjerak pronađen je na ostacima peruanske mumije čija je starost procijenjena na šest tisuća godina prije naše ere. Za izradu su se koristili razni alati za izradu dekorativnih oznaka na tijelu, a današnji aparat napravljen je prema stroju za graviranje kojeg je, ako i taj izumu nije nekome ukrao, osmislio i napravio Tomas Edison.
Tanka igla napunjena bojom, s frekvencijom od 50 puta pa sve do tri tisuće uboda u minuti, prolazi kroz površinski sloj i radi malu ranicu na koju naše tijelo reagira. Prvo u intervenciju šaljemo makrofage, stanice zadužene za čišćenje nereda. Dio njih skuplja i odvodi ubrizganu boju, a ostatak se zadržava u vezivnom sloju kože te neuspješno pokušava probaviti strani materijal koji zbog toga ostaje vidljiv na površini.
Tetovaže kroz godine ipak blijede zbog unutarnjih i vanjskih utjecaja
U početku se tinta zadržava i na epidermalnom dijelu, ali se ljuštenjem taj dio obnavlja. Taj proces regeneracije traje od dva do četiri tjedna zbog čega nije dobro tek tetovirane dijelove izlagati utjecaju sunca ili vode kako ne bi došlo do preranog izbjeljivanja.
Unatoč njihovoj dugotrajnosti, tetovaže ipak kroz godine gube na kvaliteti. Prve makrofage koje su se na početku trebale pobrinuti za tek unesenu tintu s vremenom odumiru pa njih tada ponovno gutaju nove, mlađe stanice te naše tijelo ne odustaje od pokušaja razgradnje stranog materijala što na kraju ipak rezultira djelomičnim izbjeljivanjem.
Sunce također utječe na raspadanje pigmenta. Mazanje sunčanim kremama može ublažiti, ali ne i potpuno spriječiti utjecaj ultraljubičastih zraka. Ipak, unatoč svim navedenim utjecajima tetovaže se zadržavaju na tijelu ljudi do kraja našeg života, a ako se spriječi raspadanje vidljive će ostati i šest tisuća godina nakon.
