Na Fakultetu političkih znanosti ne znaju što je javnost pa im je Sveučilište dalo ho-ruk definiciju tog pojma
Prošli tjedan je najpoznatija studentica u Hrvatskoj Kolinda Grabar Kitarović branila nacrt teme doktorskog rada, ali je u ispitnoj prostoriji mogla biti tek komisija, profesori i studenti Fakulteta političkih znanosti, ali ne i javnost. Tako je naprosto odlučila Uprava fakulteta, pomalo proizvoljno, a pomalo i strogo tumačeći pojedine odredbe propisa, a za primjerice pitanje ‘što znači javnost na obrani nacrta doktorata, zatražili su i mišljenje Sveučilišta u Zagrebu’!
Foto: Ivan Klindić|www.ivanklindic.info, screenshot FPZG Facebook
Prije nego uđemo dublje u tematiku, napravit ćemo svojevrsnu paralelu. Kada fakultet koji već 47 godina izvodi studij Novinarstva i na kojemu je više od desetljeća prisutan kolegij doslovnog naziva ‘Mediji i javnost’ traži dodatno pojašnjavanje pojma javnosti u ovom ili onom smislu, je nešto kao da Pravni fakultet od Sveučilišta traži tumačenje pojma corpus delicti. Ili da s FER-a traže tumačenje logičkih sklopova.
FPZG ima problem s definiranjem javnosti, ali ne i drugi fakulteti
Pravilnik o doktorskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu iz 2016. definira da se ‘prijavljeni nacrt doktorskog rada (sinopsis, tema) brani javno, pred povjerenstvom za ocjenu nacrta doktorskog rada i predlaganje mentora’.
No, s obzirom da taj pravilnik utvrđuje i da se na doktorske studije, koji su dobili dopusnicu prije stupanja na snagu tog Pravilnika (a predsjedničin jest) odnosi prethodni, odnosno onaj iz 2010., valja zaviriti u njega.
Tamo je naime pojašnjeno kako se’prijavljeni nacrt doktorskog rada brani javno, pred povjerenstvom za ocjenu nacrta doktorskog rada i predlaganje mentora, drugim doktorandima i ostalim zainteresiranima.’
Dakle kroz dvije kategorije propisa odnosno ‘javno’ i ‘ostalim zainteresiranima’ ostavljena je mogućnost da obrani nacrta prisustvuje bilo tko, što su upravo tako i shvatili predstavnici zagrebačkih fakulteta duge tradicije.
– Na našem fakultetu nemamo nikakvih ograničenja. Objavljujemo sve obrane nacrta i tema unaprijed na oglasnoj ploči, a može doći tko god želi, bilo s fakulteta, bilo izvan njega. Na obrane nacrta doktorskih teza i samih doktorata dolaze i prijatelji te članovi obitelji koji ne pripadaju nikakvoj stručnoj javnosti. Jedini ograničavajući faktor može biti veličina dvorane, rekao je za Jutarnji list dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu Igor Gliha, s čime se po prilici složio i prodekan za nastavu na Filozofskom fakultetu Dragan Bagić.
On ne vidi nikakvo pravilo i propis, koji bi bili ograničavajući za prisustvo obranama nacrta ili disertacije ljudima izvan fakulteta.
No, novi dekan Fakulteta političkih znanosti Zoran Kurelić, koji je dakle na čelu institucije s najduljom tradicijom izobrazbe novinara u državi, svojim bivšim studentima s kamerama i mikrofonima u rukama, odlučio je zapriječiti put i ne pustiti ih na predsjedničinu obranu nacrta doktorskog rada. Na instituciji koja bi trebala biti brana za prava medijskih djelatnika, budući da ih ona stvara gotovo pola stoljeća te u tom smislu i pomicati granice transparentnosti, ona je svojim činom odnosno konzervativnim tumačenjem propisa, upravo transparentnost vratila korak unatrag.
‘Javno’ i ‘ostali zainteresirani’ u spomenutom Pravilniku doista ostavlja mogućnost da bilo tko prisustvuje obrani nacrta doktorskog rada. Možda je osoba koja brani taj nacrt moja prva susjeda, pokraj koje živim 20-25 godina pa osjećam potrebu biti na njenoj obrani teme za disertaciju. Tko u toj situaciji može procijeniti da nisam ‘ostali zainteresirani’? Dekan FPZG-a misli da može.
– Mi javnost u našem pravilniku definiramo kao znanstvenu javnost. U Pravilniku Sveučilišta iz 2010. to je preciznije definirano nego u onom novijem, iz 2016. U starijem pravilniku stoji da se nacrt brani pred povjerenstvom za ocjenu nacrta, drugim doktorandima i drugom zainteresiranom javnošću. Pod zainteresiranom javnošću misli se na znanstvenu javnost koju čine profesori, doktorandi toga studija i ostali koji su znanstveno zainteresirani za nacrt rada, izjavio je za Jutarnji list Zoran Kurelić.
Sve da uzmemo kao ispravno ovakvo zabrinjavajuće usko tumačenje pojma javnosti, ostalih zainteresiranih i zaintersirane javnosti dekana Kurelića, ne možemo se oteti dojmu da mu je nešto promaknulo. Pa upravo tih dvadesetak ili više novinara koji su s mikrofonima i kamerama stajali ispred kabineta, mahom su alumniji fakulteta, odnosno oni koji su do jučer sjedili u istim klupama kao predsjednica pa kao takvi i u užem smislu mogu predstavljati zainteresiranu javnost.
Konkretno, tema predsjedničina doktorata je Responsibility to Protect (R2P), odnosno ideja međunarodne odgovornosti za zaštitu života ljudi koji su ugroženi u državama koje ne poštuju temeljna ljudska prava.
Novinarov je pak zadatak ‘braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora’ (dio općih načela Kodeksa časti Hrvatskog novinarskog društva) što dakle implicira da novinari u svom svakodnevnom poslu imaju ista načela i zadatke, kakvima se predsjednica u jednom specifičnijem okviru bavi u svome radu.
No, upućenost u temu u profesionalnom smislu, diploma s FPZG-a te naizad Pravilnik, koji propisuje da se prijavljeni nacrt brani javno, pred komisijom te ostalim zainteresiranima, nije bila dovoljna da se pusti medije da obave svoj posao odnosno da javnost dobije relevantnu informaciju.
No, ionako FPZG ne obrazuje novinare nego klaune
No, unatoč uvjerenosti u svoja tumačenja pravila i pravilnika, Kurelić se oko toga što je to javnost na obrani nacrta doktorata odlučio konzultirati i s višom instancom – Sveučilištem u Zagrebu.
Sa Sveučilišta, koje je na Vi s transparetnošću i odnosima s javnošću stiglo je, barem prema Kurelićevim riječima, jedno laičko objašnjenje ‘da javnost ne znači cirkus’.
Inače definicija javnosti je ukupnost obaviještenih i upućenih koji oblikuju opće mišljenje; javno mnijenje. Uz opću javnosti mogu biti karakteristične za određenu struku pa imamo stručnu, književnu i ine javnosti, ovisno o sposobnostima, znanju i interesima pojedine zajednice. Kako ukupna javnost ne može biti na svakom događaju koji je se tiče ili ju zanima, mediji imaju zadatak biti oči i uši javnosti.
No, čelništvo Sveučilišta procjenjuje da javnost ne znači cirkus, što dekan FPZG-a pobjedonosno prihvaća, očito slažući se s takvom živopisnom antidefinicijom i tumačenjem gore navedenog propisa.
Podsjetimo Sveučilište u Zagrebu je institucija koje rijetko kada zaboravi pošpotati medije u svojim javnim istupima, koja je primjerice u veljači ne samo zabranila pristup medijima sjednici Senata (na kojoj su kandidati za rektora predstavljali programe za predstojeće izbore), nego novinarima nije dozvolila ulaz u samu zgradu Rektorata i koje ima nekoliko otvorenih tužbi protiv novinara.
S druge strane studijski program novinarstva od 1971., kolegij Mediji i javnost i još barem desetak predmeta koji se u užem ili širem smislu bave javnošću, sav kadar fakulteta koji je odgojio desetke generacija medijskih djelatnika, nije očito dovoljan da na Fakultetu političkih znanosti sami protumače pojam i propis, ne daj Bože da pokušaju zaštiti struku koju obrazuju, nego se pristalo na upravo cirkusantsko objašnjenje Sveučilišta.
S obzirom da su brojni djelatnici medija, ponavljamo mahom diplomanti FPZG-a, bili sprječeni popratiti predsjedničinu obranu nacrta teme doktorata, ispada da oni čine cirkus i da isti taj FPZG dakle obrazuje klaune.
Uistinu je gorko saznanje da bivši profesori na fakultetu vas i vaše kolege doživljavaju kao zabavljače u cirkusu. Ako je tako, to je njihov poraz više nego poraz bivših studenata, jer okolnost da su se predstavnici više od deset medija našli ispred FPZG-a, sugerira da je interes javnosti za obranu predsjedničina nacrta teme očito postojao.
Zašto je to uopće bitno?
Predsjednica Grabar Kitarović je čelnica ove zemlje te obzira na uske ovlasti koje joj sustav propisuje, njen svaki korak i postupak budi pozornost. Pa mjesecima se već piše o dijeti koju je navodno predsjednica primijenila da bi se dovela u fit formu. Je li to u interesu javnosti više nego obrana nacrta teme doktorskog rada?
Zasigurno nije, ali svejedno budi pozornost, kao i vrlo rijetka okolnost da čelnica jedne zemlje u vrijeme trajanja mandata, pokušava steći visoku titulu doktorice znanosti.
S obzirom da je na čelu države te da sukladno tome uživa pojedine beneficije, javnost se s pravom može zapitati, spada li među te beneficije i povlaštenost na doktorskom studiju.
Prisustvo kamera i mikrofona u kabinetu za vrijeme predstavljanja nacrta teme doktorata, zasigurno bi odagnalo takve sumnje. No, na FPZG-u to nisu tako ocijenili, nego su naprotiv smatrali su da bi snimanje tog simboličnog čina predstavljanja nacrta teme doktorata, sa sobom donijelo cirkus.
Srećom FPZG ima još jednu šansu za popravni, a to je pustiti medije na obranu predsjedničina doktorata. Nadamo se da će taj ispit položiti.
*Komentar je stav autora
