Stonske zidine, ili kako im se tepa ‘Europski kineski zid’, najduža su obrambena fortifikacija na Starom kontinentu. Ojačane su s 40-ak kula i pet tvrđava, a povezuju Ston i Mali Ston.
Njihova priča počinje u 14. stoljeću. Naime, 1334. u sastav Dubrovačke republike ulazi Pelješac. Prvo je zidan obrambeni bedem te utvrđena dva gradića, Ston i Mali Ston, s ciljem čuvanja granica i solane, od kojih je Republika mnogo zarađivala, te uzgajališta školjkaša. Od 1461. do 1464. na stonskim utvrdama radi firentinski arhitekt Michelozzo, a za
Veliki zid (dužine 1.200 metara) Dubrovnik mu plaća 12 tisuća dukata. Za usporedbu, stonska solana je stvarala prihod od oko 16 tisuća godišnje.
Izvorna dužina fortifikacija iznosi sedam kilometara, a sastoje se od zidina Stona i Malog Stona, spomenutog Velikog zida s tri tvrđave te zidina i tvrđava s 10 okruglih i 31 četvrtastom kulom te šest polukružnih bastiona. Inače, sam se obrambeni korpus oblikovao gotovo četiri stoljeća, zbog prilagođavanja terenu i razvoja naoružanja.
1667. potres ruši pola kilometara zidina, koje su znatno oštećene i u potresima 1979. te 1996. Danas je ostalo sačuvano pet i pol kilometara fortifikacija koje, iz godine u godinu, postaju sve veća turistička atrakcija.