U vučedolskoj sloju u Vinkovcima, 1987. godine je pronađena posuda ‘Orion’ koja datira oko 2600 godina prije nove ere. Na njoj je urezan prikaz najstarijeg europskog, točnije indoeuropskog, kalendara. Ta je činjenica, doduše, otkrivena dvadeset godina kasnije.
Temelji se na astralnom prikazu sunčevog sustava, odnosno zviježđu specifičnom za četiri godišnje doba, a po starosti graniči sa sumerskim i egipatskim kalendarom. Potpuna odsutnost simbola mjeseca na njegovom prikazu, upravo je obilježje indoeuropskog tipa.
Četiri vodoravna pojasa ucrtana na posudi tako simboliziraju godišnja doba, a svaki pojas sadrži dvanaest kvadratića, od kojih je svaki drugi prazan.Doba su prikazana tako da na vrhu počinje proljeće, a u njima su ucrtani simboli zviježđa određenog godišnjeg doba.
Sunce se simbolično pojavljuje samo na prvom, proljetnom pojasu, u kojem se također nalazi i Orion. Zviježđa Plejade, Kasiopeja i Labud nalaze se u svom ljetnom pojasu, a Plejade, Blizanci i Ribe/Pegaz u jesenskom i zimskom, s time da se u zimskom vraćaju i Kasiopeja te dominantno zimsko zviježđe Orion.
U vučedolskoj kulturi, iz koje kalendar potječe, godina je započinjala s proljetnim ekvinocijem, kad sunce simbolično mijenja zimsko zviježđe Oriona, te se zadnji put na zimskom nebu pojavljuju tri zvijezde Orionovog pojasa. Sama je vučedolska kultura, osim što je razvila svoj kalendar, zanimljiva i po tome što je riječ o civilizaciji koja je poznavala matematiku i astronomiju.
Prema tadašnjem voditelju iskapanja, Aleksandru Durmanu, prikaz posude „Orion“ ima simboličko značenje svemira, vremena i civilizacije. Drugi znanstvenici koji su također istraživali povijest posude, zaključili su da su Vučedolci spoznali račun Pitagorina poučka jer je Vučedol bio na potezu između Zapadne Europe i Bliskog Istoka.