Car Flavije Valentijan, poznat je kao Valentijan I, rođen je 321. na prostoru današnjeg grada Vinkovaca. Valentijan se smatra posljednjim velikim Zapadnim carem jer se stanje u Rimskom carstvu nakon njegove smrti znatno pogoršalo.
Car Valentijan naslijedio je cara Jovijana koji je rođen u Singidunumu, što je današnji Beograd. On je vladao kratko, nakon čega je vlast nad Zapadnim carstvom na 11 godina preuzeo Valentijan. Njegov brat i suvladar Valens također je bio rođen u gradu Cibale, što su današnji Vinkovci, a bili su sinovi uspješnog vojskovođe Gracijana.
Valentijan I. carem je bio proglašen 364. Godine u Ankari, a oko mjesec dana od proglašenja svoga je brata imenovao suvladarom. Dogovorom u Nišu bratu je povjerio istočni dio Carstva, a sam je vladao zapadnim dijelom i Ilirikom, izabravši za sjedište Milano. Tijekom njegove vladavine vođeni su ratovi u Africi, Germaniji i Britaniji. Sebi je kao zadatak postavio učvršćivanje granica i povratak sigurnosti Carstva. Bio je kršćanin, ali je tolerirao i poganstvo. Bio protivnik bogaćenja crkvenog klera i magije.
Valentijan je u travnju 375. ušao u Ilirik na čelu velike vojske, ali je u pregovorima s Kvadima koji su tada upali u Panoniju doživio moždani udar. Umro je nekoliko mjeseci poslije, iste te godine u sjevernoj Mađarskoj. Njegov brat i suvladar Valens vladao je još tri godine nakon njega, dobivši nadimak posljednji pravi Rimljanin.