Orkansko nevrijeme 1962. odnijelo je 16 života. Poginulo je 15 učenika i učenica jedne lošinjske škole te vlasnik drvene barke koji ih je prevozio kući na Rab na proslavu Prvog maja. Tragedija se odvila nedaleko otočića Trstenika, kraj Cresa. Njima u spomen je podignut monumentalni spomenik ‘Suđenica koja luta’.
Svjetionik Trstenik, na istoimenom nenaseljenom otočiću nedaleko Cresa, sagrađen je davne 1973. godine. Često je predstavljao ‘svjetlo u mraku’ mnogim moreplovcima koje je zahvatila ‘nevera’, ali ne i te 1962.
Orkansko nevrijeme 27. travnja spomenute godine odnijelo je, nadomak otočića, 16 života. 18-oro djece u dobi od 11 do 19 godina vraćalo se kući na Rab ne bi li sa svojim obiteljima proslavili Prvi maj. Krenuli su s Malog Lošinja, gdje su pohađali Srednju školu Ambroza Haračića, tada Ekonomska i Pomorska škola, u drvenoj barci vlasnika Josipa Španjola.
Od 19-ero putnika pet metarske barke, taj se dan spasilo samo troje, 15-godišnja Marica Matić, 16-godišnji Marijan Pičuljan i 17-godišnja Nataša Valovičić. Ostali, zajedno s vlasnikom barke, nestali su u dubinama Jadrana. Vijest o tragediji prenio je Marijan koji je jedini uspio doplivati do Trstenika. Organizirana je potraga, sa zakašnjenjem. Ribarski brod ‘Srdela’ uspio je spasiti Maricu i Natašu, a od poginulih, more je izbacilo jedino tijelo Tereze Kordić.
Ostali poginuli su Josip Kuparić, Tomislav Karlić, Marija Mikelić, Ljubica Debelić, Mirjana Keko, Ljubica Španjol, Nikola Pereza, Ivan Španjol, Franjo Blagdan, Slavko Španjol, Ante Franelić, Smiljka Travaš, Marija Debelić i Ljubica Mikelić. U sjećanje na ovu tragediju na Trsteniku je podignut monumentalni spomenik ‘Suđenica koja luta’.