Iako na prvi pogled nikad ne bi rekli da dio planeta, s toliko mora, šuma, rijeka, potoka i ostalih ‘ne pustinjskih stvari’, kao što je Hrvatska nikako ne može imati pustinju, prevarili biste se. ‘Hrvatska Sahara’ kako se tepa Đurđevačkim pijescima, ili ‘peskima’ kako to tamošnji domoroci kažu, posebnom geografskom- botaničkom rezervatu, pustinji.
web.hamradio.hr
Ostaci nekadašnjih Podravskih pijesaka
Istočno od podravskog gradića Đurđevca, u Koprivničko- križevačkoj županički niji, nalazi se geografsko- botanički rezervat Đurđevački pijesci. Radi se o jedinstvenom prirodnom fenomenu u Hrvatskoj.
Rezervat je površine 19 i pol hektara, a predstavlja jedan od posljednjih ostataka nekadašnjih Podravskih pijesaka. Do kraja 19. stoljeća ovdje su još uvijek bili ‘živi’ pijesci. Prvi radovi na pošumljavanju započeti su 1891. godine na inicijativu tadašnjeg pročelnika ‘Narodno-gospodarstvenog odsjeka Kraljevske zemaljske vlade’ Mirka pl. Halper Sigetskog.
Kasnije je Odlukom Banske vlasti Banovine Hrvatske ovaj prostor proglašen stalnom zaštitnom šumom, da bi, konačno, 1963. dobio status kojeg ima i danas.
Jedinstvena flora i fauna
Na tom području združuju se biljke istočno- europskog i zapadno-europskog podrijetla s endemičnim biljkama Panonske kotline.
Uz travu gladicu (Corynephorus canescnes) i vlasulju bradicu ili rukavičastu vlasulju (Festuca vaginatae) na području rezervata nalazimo i majčinu dušicu pješčarku (Thymus serpyllum), trputac vuzliku (Plantago indica), poljski pelin (Artrenisia campestris ), trobridi lanolist (Linaria genistifolia) i drugo. Osebujnost staništa i vegetacije također uvjetuje i specifičnost i prisutnost velikog broja životinjskih vrsta.
Zanimljivo je i da je đurđevačka gradska četvrt nastala na ostacima nekadašnjih pijesaka dobila ime Peski.
