[FOTO] Kafić čije je ime odabrao Đelo Hadžiselimović uredio i vodi zagrebački maturant
Ako ste se pitali što povezuje lampe iz Hotela Esplanade kupljene na Hreliću, sa samostojećom pepeljarom iz kavane Korzo s originalnom fotografijom Marije Jurić Zagorke i originalnom kartom za Woodstock iz 1969., sigurno još niste posjetili novootvoreni Buybook Finjak, kafić u Vlaškoj 78. Taman i mističan, potpuna je suprotnost dobro poznatom caffe baru Finjak, prepoznatljivom po svijetlim tonovima i art deco stilu.
Galerija 17 Fotografija
Otvori
Večernja inačica caffe bara Finjak je novootvoreni Buybook Finjak, caffe bar u Vlaškoj 78, udaljen samo nekoliko koraka od svoje dnevne varijante. Za dizajn je zaslužan Denis Svirać, maturant zagrebačke Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, koji je zajedno s roditeljima, uređivao i prvi kafić.
Uređenje u Chesterfield stilu
Inspiraciju za uređenje noćnog Finjaka Denis je dobio zbog jednog od zidova u prostoriji, koji kako kaže, nosi cijelu priču. Izgled je spoj nekoliko stilova, art decoa i 50-ih s industrijom, kaže Denis, koji je htio stvoriti kućnu atmosferu.
– Zamislio sam ovo kao stan boema koji voli žene i medicinu, a bavi se sportom, prisjeća se Denis ideje koja ga je vodila kroz opremanje i uređenje prostora. U caffe baru se mogu pronaći svakakvi zanimljivi predmeti, poput lampe iz Hotela Esplanade, originalne fotografije Marije Jurić Zagorke, samostojeće pepeljare iz kavane Korzo ili lustera u obliku aviona, koji je jedini takav sačuvani primjerak u art deco stilu.
– Sve mi samo od sebe dođe, ništa određeno ne tražim, objašnjava Denis kako odabire detalje kojima će urediti interijer i dodaje kako se prostor stalno puni novi detaljima i priča nikada nije završena. Obiteljski su prijatelji također ostavili svoj trag, pa se u Buybook Finjaku nalazi i originalna karta za Woodstock iz 1969. godine, koja je poklon Dražen Scholza iz Parnog valjka, a samo ime lokalu je dao Đelo Hadžiselimović, također obiteljski prijatelj.
– Mnogi misle da se radi o marketinškom triku, ali Đelo je zaista imenovao ovaj kafić, kaže Denis kroz smijeh. Brojni su predmeti kupljeni na Hreliću ili javnim dražbama, a dobar dio je i obiteljsko vlasništvo. Denisov je djed bio restaurator i imao je svoju radionu, a njegov se otac bavi antikvitetima, stoga ne čudi da je Denis već s deset godina s roditeljima obilazio aukcije u inozemstvu, a s 12 je godina počeo prodavati na sajmu antikviteta na Britancu.
Izbor srednje škole je za Denisa bio jednostavan, za njega nije postojala druga mogućnost osim Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, gdje se odlučio za smjer kiparstva.
– Najsretniji sam u toj školi i svi s guštom tamo idemo, jer imamo prijateljski odnos s profesorima, kaže Denis i dodaje kako se vidi na Akademiji likovnih umjetnosti na smjeru kiparstva ili pak na Filozofskom fakultetu, na smjeru Povijesti umjetnosti koji je zavolio kroz posao.
Obitelj koja spašava povijest
Prvi otvoren, kafić Finjak, kojeg Denis naziva dnevnom varijantom, u svega 23 kvadratna metra donosi bogatu povijest. Terasa ispred kafića je nekadašnja terasa Hotela Esplanade iz 1925. godine, koju je Denisov djed spremio u potkrovlju. Veliko zanimanje izaziva i sat zagrebačkog urara i draguljara Vasića, koji je stajao u Oktogonu, a kraj šanka se nalazi polica za slatkiše Josipa Kraša iz 50-ih godina, koja je stajala u trgovačkom centru Nama na trgu bana Jelačića. Kraj ulaza u WC smještena je i pljuvačnica iz vremena NDH, a u blizini je i stari aparat za bombone s Glavnog kolodvora.
Na zidu kafića se uz mnoge zanimljivosti nalazi i tjeralica za Josipom Brozom Titom, koju je raspisao zapovjednik njemačkih četa u Hrvatskoj za vrijeme II. svjetskog rata, a zidove krase i brojne stare reklame. Posebno su vrijedna vrata na jednom od zidova. Bila su to ulazna vrata iz istarskog mjesta Oprtlja, koja je Željko Svirać spasio, objašnjava Denis.
Ujutro se u Finjaku dobiva i croissant uz Illy kavu, stoga ne čudi neobičan ukras koji visi iznad šanka, bicikl iz II. svjetskog rata, koji je također kupljen na Hreliću, a na njemu su obješene sve Illy šalice koje su do sada napravljene.
Magična svjetlost dolazi iz improviziranih lustera, gramofona koji su iskorišteni kao sjenila. Posebna je ipak atmosfera u večernjim satima, kada se sjedi na 90-godina staroj terasi Hotela Esplanade ispod svjetlosti raskošnog lustera, koju svakako treba doživjeti.
