FOTO Sudionici mimohoda zgroženi napadom, ali i odlučni: ‘Djeca se trebaju družiti, pustiti brige odraslima’
Mimohod za sigurne škole okupio je školske djelatnike, roditelje, ali i mlade ljudi koji niti rade u školi niti nemaju djecu. Razgovarali smo s nekoliko od tisuća ljudi koji su prošetali Zagrebom u znak pijeteta prema žrtvama napada nožem u Osnovnoj školi Prečko. Neki su više, neki manje uvjereni da će škole postati sigurnije, ali svi su zadovoljni da se sada ovoj temi ozbiljnije pristupa. No, činjenica da se o zaštitnim mjerama ozbiljnije raspravlja tek nakon što se tragedija dogodila, ostavila je mnogima gorak okus u ustima.
Galerija 42 Fotografija
Otvori
Ni niske zimske temperature, čak i uz povremene nalete ledenog vjetra, skoro pa barem jedan takav u svakoj ulici gdje je išla povorka s lampionima, nije zaustavila tisuće ljudi u odavanju počasti žrtvama napada nožem u OŠ Prečko u kojem je ozlijeđeno petero osoba i ubijeno sedmogodišnje dijete. Nakon mimohoda ‘Za sigurne škole’, koji je krenuo i završio kod zagrebačkog HNK, lampioni, uz pokoju plišanu životinju su zasjali ispred Učiteljskog doma, odnosno zgrade Hrvatskog školskog muzeja koji je trenutačno u obnovi, Zdenca života i ispred ulaza u samo kazalište.
Građani su bili dostojanstveni, međusobno solidarni ujedinjeni, dok su palili svijeće i međusobno si posuđivali upaljače. Ali, tuga i bol bili su očiti u polaganom kretanju ulicama, do te mjere da smo od nekih ljudi s kojima smo razgovarali čuli i pozive na ostavku ministra obrazovanja. Sve je izgledalo još bolnije, primjerice, na Jelačiću ili prolaskom pokraj Zrinjevca, gdje su se mase koje tuguju zbog napada bivšeg učenika OŠ Prečko sa psihičkom dijagnozom stopile s božićnim svjetlima adventskog sajma.
Šok zbog napada ujedinio različite generacije: ‘Mislim da bi se to kad tad dogodilo’
Na mimohodu kojeg su u ponedjeljak predvodili čelnici sindikata u obrazovanju s transparentom ‘Za sigurnu školu’, koračali su roditelji, nastavnici i školski djelatnici. Pridružili su im se i ljudi koji se možda nisu izravno zabrinuti za sigurnost vlastite djece ili učenika, ali su šoku i strahu pratili vijesti koje su u petak stizale iz Prečkog. Poput 25-godišnje Kristine koja nam navodi kako u svojoj obitelji među rodbinom ima djecu koji su vršnjaci napadnutih učenika.
– Čula sam za napad na poslu i nastao je šok. Mislim da bi se to kad tad dogodilo, ali najgore je da je u ovoj situaciji izgubljen toliko mlad i nevin život, ne znam što reći, rekla nam je na rubu plača.
Držeći svoj lampion ispred HNK, zatekli smo i Andreju Mijić, spremačicu u zagrebačkoj obrtničkoj školi. Kako nam navodi, emocije zbog događaja u petak joj se još uvijek nisu smirile te se više boji za djecu nego za odrasle uključujući i sebe. Kratko je poručila da ‘škole nisu baš sigurne kako se priča’ te se nada da će tragedija u Prečkom dati više motivacije da se to promijeni, kada već nije ranije. Komentirajući dogovor koji je pao u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u ponedjeljak, smatra da bi zaštitari dali dojam sigurnosti, a je brine i jer se u školama smanjuje kadar pa nema tko paziti. Potvrdila nam je da ona, kao čistačica i sama pazi tko ulazi u njenu školu, ali ne smatra to dobrim rješenjem.
-Sama čistim i još trebam paziti na portu. To je jako teško, a imamo dva ulaza u školu, rekla nam je Andrea.
Nije sve u sigurnosti škola: ‘Moglo se dogoditi i ispred škole’
Iako su sindikati naveli da na mimohodu neće držati govore te su apelirali da sudionici nose samo lampione, bez transparenata, nisu svi poštivali ovaj apel. Tako je nekoliko žena ispred HNK držalo transparente na kojima su ispisali poruke poput ‘Želimo biti svjetlo društva, a ne nositi svijeće’, ‘Udobne fotelje, krvave školske klupe’ ili ‘Kad jedna mama plaće, sve mame plaću’. Ove aktivistkinje su u jednom trenutku i predvodile mimohod sve dok se na čelo nisu probili predstavnici sindikata i zatražili od žena da spuste svoje transparente, što su i napravile.
Prije nego je mimohod krenuo, žene su se identificirale kao ‘Ujedinjene majke’, a među njima je bila i Ana Pecotić. Kako nam je rekla, majka je osnovnoškolskog djeteta iz Prečkog. Iako je naglasila da njeno dijete srećom nije bilo u OŠ Prečko, prisjetila se kako je čula za vijest o ‘napadu u školi u Prečkom’ ali da tada nije znala o kojoj je školi riječ i je li njeno dijete dobro. Navela je da to ne želi nijednom roditelju.
Dok se u ponedjeljak puno raspravljalo o sigurnosti u školi, aktivistice su rekle da su nezadovoljne radom Vlade, navodeći da su svojom nebrigom narušili ne samo sustav školstva, već i sustave zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa. Podsjetili su da još nemamo odgovore je li došlo do pogrešne liječničke procjene budući da je 19-godišnji napadač bio pacijent bolnice za duševne bolesti. Valja napomenuti da se istraga i time bavi te je inspekcija od petka u klinici u kojoj se liječio napadač.
– Ovdje se ne radi o propustu školstva, već potencijalno o propustu zdravstva, što trenutno nije istraženo. Puno je ovdje još upitnika i nemamo informacija je kako je psihički oboljela osoba završila na slobodi. Taj pokolj se dogodio u školi, ali mogao se dogoditi i ispred škole, upozorila je Ana.
Majka se pita zar se uvijek mora dogoditi incident da bi se stvari pokrenule, nastavnik: ‘Svi bi trebali sudjelovati u sigurnosti’
U međuvremenu, trenutne razgovore o sigurnosnim promjenama u školama je pozdravio i osnovnoškolski profesor povijesti i geografije Krunoslav, koji je došao u Zagreb iz mjesta Davor u Brodsko-posavskoj županiji. Iako nam kaže da se u njegovoj maloj sredini svi poznaju svakog, ni njemu ni ostalim kolegama nije bilo svejedno nakon što su u petak čuli vijesti iz glavnog grada Hrvatske.
– Kod nas je lako prepoznati ugrozu, ali dok smo se svi pripremali za završnu priredbu i hrabrili djecu pred nastup, pitali smo se hoće li ih netko ubiti. To nam je svima bio šok, koliko god bili udaljeni, rekao je Krunoslav objašnjavajući zašto je doputovao u Zagreb.
Dok je profesor iz Davora pozdravio što svi koji trebaju sada razgovaraju o pojačanju sigurnosti, majka dvoje osnovnoškolaca, Anamarija, malo je opreznija prema najavama iz Ministarstva. Kako nam je rekla, u petak je cijelo vrijeme razmišljala i da je njeno dijete moglo poginuti te se i sama uvjerila da je škola u koju idu njena djeca na istoku grada uvijek otvorena. Kaže nam da je osobno ulazila u nju bez prethodnog dogovora i najave.
– Drago mi je da se nešto pokreće, međutim, stvarno se pitam zar se svaki puta mora dogoditi nekakav incident ili nemili događaj da bi se stvari pokrenule. Nisam sigurna da bi me ijedna mjera u ovom trenutku umirila, jednostavno mislim da je prerano. No, planiram pustiti dijete u školu jer smatram da bi od djece ponovno imali pitanja koja kada smo ih zatvarali zbog korone. Djeca se trebaju družiti s vršnjacima i pustiti nama odraslima da brinu veće brige. Neka ipak imaju normalno djetinjstvo, koliko mogu imati u ovom trenutku, rekla nam je Anamarija.
Da djeca trebaju s početkom drugog polugodišta ići u školu, slaže se i nastavnik iz Slavonije. Krunoslav je istaknuo da se zbog slučaja u Prečkom društvo treba zapitati jesmo li mi krivi, a da je zaključavanje škola samo dio rješenja. No, smatra da je potrebno više ukazivati na sigurnost u dolasku, odlasku i boravku u školama.
– Svi bi trebali sudjelovati u sigurnosti. Ona se neće odmah popraviti, ali dobro je da je iskazana volja. Pomoći mogu i roditelji. Bilo davanjem svojih prijedloga, ali i samim time da pošalju djecu u školu i žele sigurnu školu. To je već dovoljna potpora, zaključio je nastavnik geografije i povijesti.
Građani koji za tim imaju potrebu mogu zatražiti psihološku pomoć putem sljedećih kontakata:
