[FOTO] U XIII. gimnaziji se okupila prva generacija učenika ove škole, koja je maturirala prije 50. godina
Zagrebačka XIII. gimnazija bila je prošli tjedan domaćin nesvakidašnjeg događaja. U školi i ispred nje se okupila prva generacija učenika, koja je maturirala davne 1967. godine. Sadašnji ravnatelj XIII. gimnazije Želimir Čečura, ostao je zapanjen detaljima kojih su se prisjetili bivši učenici, a ono što je dodatno oplemenilo ovaj susret, svakako je predavanje koje im je održao Jozo Rajčić, odnosno profesor koji im je onomad predavao!
Galerija 5 Fotografija
Otvori
S obzirom da se XIII. gimnazija selila više puta, mnogi podaci o počecima škole, koja je osnovana 1963. godine su nestali ili uništeni. Stoga je ravnatelju Čečuri preostalo da povodom 55. godina škole, koji će se obilježiti iduće godine, neke pojedinosti prikupi ‘usmenom predajom’. I tu se ukazala prva generacija maturanata…
Prvo su 50. godina mature obilježili na večernjem druženju, a onda i u školi
– Prva generacija koja je maturirala u XIII. Gimnaziji slavila je 50. obljetnicu mature pa su se odlučili okupiti. Od mene su tražili da im dam popis jer se međusobno nisu dugo vidjeli. Ja sam im izašao u susret i iz matičnih knjiga izvadio tu generaciju. I oni su se potom lijepo sastali. Imali su druženje u večernjim satima u nekakvom lokalu, a ja sam im nakon toga predložio, s obzirom da mi dogodine slavimo 55. obljetnicu, da dođu u školu i prikažu nam svoje uspomene i sjećanja, da sjednu u klupe, da se malo zezamo i da naša filmska grupa snimi jednu lijepu reportažu o njima, objašnjava nam ravnatelj XIII. gimnazije kako je uopće došlo do okupljanja.
Po svemu sudeći do sljedećeg susreta generacije se neće čekati desetljećima.
– Pozvao sam ih da dođu na 55. obljetnicu kao prvu generaciju maturanata škole. Drago mi je da su mnogi od njih nakon završetka gimnazije, imali uspješan nastavak obrazovanja pa tako među njima ima liječnika, pravnika, veterinara, ekonomista, profesora, ali najbitnija stvar je, pošto mi njegujemo obrazac obiteljske škole, da su oni pokazali kako su i njihova djeca išla kod nas u školu, a ima i onih čija su unučad trenutno kod nas u školi, pohvalio se ravnatelj Čečura.
Osobito ga je iznenadio jedan od učenika prve generacije maturanata, koji je donio svoju svjedodžbu i svjedodžbu svoje kćeri, koja je prije par godina maturairala u ovoj školi.
– I jedno i drugo su odličnim uspjehom završili XIII. gimnaziju, a oboje su i maturirali također odličnim uspjehom, poenitra Želimir Čečura.
Profesor Jozo održao predavanje baš kao prije 50. godina
S obzirom da se radi o ljudima, koji već imaju oko 70. godina, svakako je velika stvar bila okolnost da ih je u školi dočekao profesor koji im je onomad predavao.
– Predavanje im je ovom prigodom održao profesor Jozo Rajčić, koji je toj prvoj generaciji predavao. Fascinantno je da je gotovo svakog prepoznao po imenu i prezimenu i naveo tko se isticao u kojem predmetu. Zbilja nevjerojatno, zapanjen je Čečura.
A kako se profesor Jozo prisjetio gotovo svih učenika, tako su se i učenici prisjetili većine profesora.
– Neki od ‘maturanata’ su se prisjetili i srednjoškolskih andegdota. Pričali su osvojim profesorima, sjećaju se zorno nekih. Sjećaju se dobro profesora koji su ih naučili razmišljati i učiti… Naročito su se prisjetili profesora iz engleskog jezika, koji im je rekao da samo slušaju, slušaju i slušaju jezik i da će ga naučiti. Da što više slušaju glazbu na engleskom, Radio Luksemburg i da će sigurno naučiti jezik. Kažu da je savjet upalio i da su naučili jezik bez ikakvih problema, prenosi nam ravnatelj impresije i sjećanja bivših učenika škole kojoj je na čelu.
Ono što su također učenici istaknuli je to da im je glazbeni predavao ugledni hrvatski muzikolog Vladimir Kranjčević, koji ih je tjerao stalno na opere u kazalište, ali se nije protivio tome da slušaju i popularnu muziku, primjerice Beatlese.
No, nisu se smjeli pojavljivati u trapericama na nastavi pa bi oni koji se odluče na diverziju i obuku ih u školu, bili odstranjeni s nastave. Kao anegdotu su istaknuli i činjenicu da su na piće poslije škole (od Avenije Vjenceslava Holjevca; jedna autobusna stanica nakon MSU-a prema Velikoj Gorici nap. a.), morali ići sve do centra, precizno do Frankopanske, pa su tako uz nastavu te sjedeljku u birtiji, imali cjelodnevni boravak u školi.
