[Fotogalerija] Izidora i Teo dobitnici nagrade ‘Luka Ritz’
Dodijeljene su ovogodišnje nagrede Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja, a laureati su Izidora Mustak i Teo Čučković. Međutim, kako je ove godine stiglo mnogo kvalitetnih prijava, povjerenstvo za dodjelu nagrade je odlučilo dodijeliti i dva posebna priznanja, i to Anamariji Grgić te Karolini Tutiš.
Galerija 20 Fotografija
Otvori
Izidora Mustak i Teo Čučković dobitnici su ovogodišnje nagrade Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja koju dodjeljuje Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, u čijim se prostorima i održala svečana dodjela.
Osjetiti nečiju tugu i radost, dovoljno je da svijet bude bolji
Izidora je učenica 5. razreda Osnovne škole Strahoninec. Kako su joj roditelji osobe s posebnim potrebama, otac u invalidskim kolicima, a majka teže hoda, već se od najranije dobi senzibilizirala za potrebe osoba s poteškoćama, pa nikoga nije iznenadilo kada se samovoljno ponudila da će upravo ona pomagati Eriku, slijepom dječaku iz razreda. S vremenom njihov je odnos prerastao u istinsko prijateljstvo. Erik i Izidora svakodnevno se druže, razgovaraju, izmjenjuju dojmove, pomažući si obostrano, stoga ne čudi što je Erik nazočio dodjeli. ‘Bez Erika ne želim doći na dodjelu nagrade’, bilo je prvo što je rekla Izidora kada je saznala da je upravo ona dobitnica nagrade.
– Osjetiti nečiju tugu i biti radostan kad su drugi radosni, dovoljno je da svijet bude bolji. Sve moje misli sažete su u sljedećih nekoliko rečenica. Prijatelji iskreno brinu jedni o drugima. Uvijek možemo računati na to da će nam prijatelj čuvati leđa i braniti naše interese. Vjera u naše prijatelje raste kad zajedno jedni drugima pomažemo kretati se naprijed. Najčešće nije moguće na prvi pogled reći hoćemo li se s nekim složiti ili ne, ne postoji instant savršeni prijatelj. Postoje ljudi pred kojima jednostavno možemo otvoriti srce i oni pred kojima ne možemo. Što je najvažnije, prijatelj zna kad treba sjesti uz tebe i ne reći ni riječ. Naravno, najbolje je to što se s prijateljima uvijek možemo ludo zabaviti, krenuti u avanture i uvaliti se u neke lude, zabavne situacije koje svakome izgledaju čudno. Svi želimo i zavrjeđujemo prijatelja uz kojega se možemo istinski vezati, nekoga tko prihvaća naše strahove i ograničenja bez osude i ohrabruje nas da dosegnemo dalje nego što smo ikad mislili da možemo. Prijatelj s kojim dijelimo nama najvrjednije stvari, s kojim se smijemo od srca, ali i plačemo. Pravi će nas prijatelj voljeti bezuvjetno onakvi kakvi jesmo. Pravi prijatelj zna o čemu razmišljaš bez da kažeš ijednu riječ. Taj odnos je jedinstven, ponekad nam se čini da smo jedini na svijetu. Znam da sam sretna što imam takvog prijatelja i želim ti reći da, bez obzira što se dogodilo, ti nikada nećeš biti sam, ti ćeš uvijek biti moj prijatelj. Zauvijek, poručila je Izidora Eriku, svima okupljenima, ali i cjelokupnoj javnosti.
Mladi bi trebali biti hrabriji o suzbijanju nasilja
Teo je pak učenik 4. razreda Ekonomske škole Mije Mirkovića iz Rijeke. Jedne večeri, prilikom izlaska, nazočio je naguravanju između njemu nepoznatih mladića. U jednom je trenutku, jedan od mladića pao, a drugi ga je rukama i nogama tukao. Oko njih se stvorio krug mladih koji su šutke gledali što se događa, a jedini koji je reagirao bio je Teo. Stao je ispred napadača koji je bio krupniji i jači od njega i predložio mu da njega napadne. Svojim je tijelom zaštitio žrtvu, a hrabrost koju je pokazao napadača je nagnala u bijeg. Teo je unesrećenom mladiću odmah priskočio u pomoć. Danas kaže kako mu je jedino žao što nije uspio prije reagirati budući da je napadnuti dječak završio u bolnici gdje su mu ustanovili teške ozljede lica te je bio podvrgnut operativnom zahvatu. Na sreću, i zahvaljujući Teu, dječak danas vodi normalan život.
– Želio bih reći roditeljima Luke Ritza da ipak postoje mladi ljudi koji su spremni glasno reći NE nasilju i netoleranciji. I nadam se da će se, zahvaljujući njima i ovoj nagradi, o takvima čuti puno više nego o napadačima i žrtvama. Mladima bih htio poručiti da budu hrabriji i odlučniji pokazati svijetu prave vrijednosti, kazao je Teo.
Mnogo kvalitetnih prijava
Članovi povjerenstva za dodjelu nagrade, ove godine nisu imali nimalo lagan posao. Kako je rekla Lukina majka Suzana, jedna od članica povjerenstva, drago im je zbog toga.
– Predivno je na jednom mjestu vidjeti što to rade, koje životne vrijednosti promiču i kako djeluju u svojim sredinama djeca i mladi nominirani za nagradu, rekla je Suzana Ritz.
Upravo je zbog velikog broja kvalitetnih prijava povjerenstvo odlučilo dodijeliti i dva posebna priznanja za promicanje tolerancije i škole bez nasilja, i to Anamariji Grgić te Karolini Tutiš.
Anamaria je učenica 6. razreda Osnovne škole „Viktor Car Emin“ iz Donjih Andrijevaca. Prošle je godine svojoj razrednici predložila da se čitav razred uključi u provođenje UNICEF-ovog projekta ‘Nemoj mi se rugati’. Njezin je prijedlog bio prihvaćen, pa je Anamaria na satu razrednika sama provela tri radionice: ‘Rastrgano srce’, ‘Kako bi se osjećao kad…?’ i ‘Jezik zmije i žirafe’. Želja joj je bila ukazati na probleme psihičkog i fizičkog nasilja i senzibilizirati svoje vršnjake na probleme koje imaju osobe izložene nasilju, a sudjelovala je i u brojnim drugim humanitarnim akcijama.
Karolina je učenica 5. razreda Zdravstvene i veterinarske škole „Dr. Andrija Štampar“ iz Vinkovaca.
Karolina je odrasla uz četvero braće i sestara u malome mjestu Tovarnik. Jedan od braće, Gabrijel, boluje od cerebralne paralize, a njegova je bolest Karolinu senzibilizirala na potrebe djece i osoba s poteškoćama. Upravo je Karolina bila inicijator humanitarne akcije „Grumen ljubavi za maluMiu“ iz Vukovara, a sudjelovala je i na mnogim drugim akcijama, između ostalog i onoj za pomoć poplavljenima u Slavoniji, a uključena je i u palijativnu skrb u sklopu Doma zdravlja Vukovar. Kako bi pomogla svojoj višečlanoj obitelji ljetne je praznike Karolina provela radeći kao sezonski radnik.
Protiv nasilja se trebamo boriti svi zajedno
– Nasilja u školi i izvan nje, nažalost, ima. Uvijek ga je bilo. Protiv toga se moramo boriti zajedno. Ako to budemo radili, ja se nadam da se ovakav tragičan slučaj koji se dogodio Luki neće nikad ponoviti. Posebno zahvaljujem njegovim roditeljima, koji su nakon takvog događaja smogli snage i stali u obranu druge djece, poručio je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar te čestitao laureatima.
Svečanosti je prisustvovala i osobna izaslanica predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović, Jasna Stojić Brezak koja je, također, čestitala dobitnicima te zahvalila Lukinim roditeljima što su, nakon gubitka sina, smogli snage činiti dobro i popraviti društvo u kojem živimo.
– Hvala vam što ste svima nama pokazali što znači biti čovjek, što znači biti humanist, i onda kada je život okrutan i kada se izgubi najdraže i najvoljenije biće. Plodovi vašeg rada kroz savjetovalište Luka Ritz su vidljivi i nasilje među mladima se smanjuje, poručila je Jasna.
Inače, laureati su, osim skulpture i povelje, dobili i jednogodišnju stipendiju u vrijednosti od 1000 kuna mjesečno, a ostalim su kandidatima, Karli Bešenić, Mariji Marti Mejaški, Ani Ivšić, Mariji Gebert, Klari Pezelj, Alenu Kurtoviću, Dori Cesarec, Adrijani Bogdan, Mariji Šikić, Petru Pirizoviću i Mateju Lovriću, dodijeljene zahvalnice.
Spomenimo na kraju da je ovo sedma po redu dodjela nagrade od kada ju je MZOS 2008. godine odlučio pokrenuti s ciljem poticanja mladih se aktivno uključe u borbu protiv nasilja, senzibiliziranja javnosti, posebice mlađe populacije te njihovih roditelja i nastavnika za prevenciju nasilja te promoviranja pozitivnih uzora i modela ponašanja.
