Fotogalerija: Prošlogodišnja pobjednica FDM-a zastupa antimaterijalizam i želi živjeti od fotografije
Mirna Marić, maturantica i prošlogodišnja pobjednica Foto dana mladih u kategoriji kulturne baštine fotografijom se bavi kako bi izrazila vlastito mišljenje i spoznaju. Njena je fotografija, kako kaže, preslika onog što se nalazi u njezinoj glavi, a voli i ‘kopati’ po tuđim glavama. Osim fotografiranja, zanima je crtanje, ali i sviranje gitare. Svestrana umjetnica tako sanja o tome da živi od fotografije, i živi život kojem svrha nije nužno materijalna.
Zašto voliš fotografiju?
To je jedan od načina da izrazim svoje mišljenje i spoznaju. Fotografija je preslika onoga u mojoj glavi, a ja volim ‘kopati’ po tuđim glavama.
Što ti još zaokuplja misli u zadnje vrijeme?
Sve više eksperimentiram po gitari. Zaokupljuje me i projekt 365 koji sam započela u prosincu. Zaokupljuju me i misli o norijadi i svijetu, a ono što je trebao biti odgovor na pitanje je: matura. Ne mogu se odlučiti za pet riječi koje bi me opisale pa ću se probati izvući kroz nekoliko rečenica. Volim svaki oblik umjetnosti jer je umjetnost odraz onoga što je u glavi čovjeka, i ona je ono najosobnije što svaki čovjek može imati i spoznati. Sama najviše fotografiram, ali volim i crtati. Glazba je također moje neprežaljeno područje jer bih voljela da znam pjevati i svirati hrpu instrumenata, ali zadovoljna sam i prebiranjem po gitari. Ne sviđa mi se život kojemu je svrha materijalna, moglo bi se reći da zastupam hedonizam kojeg je lako postići uz ljude sa sličnim interesima, dobre razgovore, umjetnost, prirodu… Bitna stvar o meni je i moja starija sestra Martina s kojom oduvijek surađujem i oduvijek se međusobno potičemo na bilo kakvo izražavanje.
Koliko koristiš Photoshop ili ostale programe za obradu?
Koristim samo Photoshop i to puno i oduvijek. To je alat koji me vodi do cilja kojeg sam zamislila. Osuđivati nekoga jer ga koristi je isto kao osuđivati nekoga jer koristi previše boja na vlasitim slikama. Nažalost, Photoshop je danas prva asocijacija na komercijalnu modnu fotografiju gdje prevladava besmisleno retuširanje.
Gdje se vidiš za pet godina?
Ne znam, voljela bih imati neko stalno ugodno prebivalište obasjano suncem, okruženo livadama punim veselih srna, fotoaparat u rukama, a na zidovima puno fotografija. Savršeno bi bilo kad bih mogla živjeti samo zato što postojim, u prijevodu: kad bih mogla živjeti od fotografije. Ako ne to, onda ću biti pastirica.
Kakvu bi fotografiju htjela napraviti a još uvijek nisi?
Puno ideja imam zapisano koje ću tek realizirati, ali neću se ni truditi objašnjavati. Doći će i one na red jednog dana.