Generacija zagrebačkih učenika ponovno se okuplja nakon 46 godina, a na tulum dolazi i razrednica
Nakon 46 godina učenici 8.b razreda Osnovne škole Dragutina Domjanića na zagrebačkim Gajnicama odlučili su se ponovno okupiti. No, nije jednostavno pronaći više od 30 osoba nakon toliko vremena, stoga su se za pomoć odlučili obratiti ljudima na društvenim mrežama. Do sada su uspjeli pronaći 28 učenika i nedostaju im još tri osobe, a osim bivših učenika pronašli su i svoju razrednicu koja je, kažu, za svoje godine veoma vitalna i jako se veseli tulumu nakon toliko godina.
Foto: Privatna arhiva
Učenici generacije iz 1976. Osnovne škole Dragutina Domjanića iz Gajnica odlučili su se, 46 godina kasnije, ponovno okupiti. Inicijativu je pokrenuo bivši učenik Predrag Andrić koji je ostao živjeti u kvartu i s još dvoje ljudi uspio je okupiti desetak bivših kolega i kolegica iz razreda, no nije lak posao pronaći više od 30 ljudi nakon toliko godina.
– Jednostavno je htio da se okupi ekipa koja je osam godina dijelila školske klupe, prijateljstva i prve ljubavi. Veliki vremenski period između, a i različit odabir srednjih škola kao i profesija pa na kraju i udaja, odnosno ženidba i promjena adrese, napravio nas je gotovo strancima. Želja mu je bila da se ti nekad prijatelji, a danas stranci ponovo upoznaju i pokušaju povezati, govori nam bivša učenica 8.b razreda Jasna Primorac.
Na okupljanje dolazi i razrednica koja ima više od 80 godina
Ona se uključila u potragu za ostalim kolegama na društvenim mrežama, odnosno u Facebook grupi Zakaj volim Zagreb nakon čega su uspjeli doći do njih 28 od ukupno 31 učenika.
– Nedostaju nam još tri osobe do kojih nismo uspjeli doći. Od tih 28, njih šest je spriječeno što zbog bolesti, što zbog posla u drugoj državi. Na zabavu povodom okupljanja nam dolazi i razrednica, Željka Gatalica, koja je s preko 80 godina u top formi i jako se veseli, rekla je Jasna.
Razrednica (zaokruženo) Željka Gatalica s 8.b razredom 1976. | Foto: Privatna arhiva
‘Bili smo dobra ekipa. Uvijek vani u parku na klupi, slušali Deep Purple, Stonse…’
Razrednica im je predavala biologiju i domaćinstvo, a Jasna nam je ispričala kako je izgledalo njihovo školovanje 70-ih.
– Nekad je bilo preko 30 učenika u razredima. Profesori su bili strogi i poštivali smo ih. Naravno da je uvijek bilo i mangupskih ispada, ali to je nekako bilo simpatično i nama i profama, kao da smo znali mjeru koliko se s njima možemo zezati. Odmori su bili bučni ali ne i divlji. Voljeli smo biti uključeni u izvannastavne aktivnosti. Ja sam se bavila fotografijom.Imali smo ritmiku, folklor, a najviše smo svi voljeli domaćinstvo, to je vodila naša raska. Bili smo dobra, kompaktna ekipa. Uvijek vani u parku na klupi, slušali Deep Purple, Stonse, Cata Stevensa, Simon & Garfunkel… Penjali se po drveću, krali trešnje, marelice, išli zimi na magistralu i spuštali se po zaleđenoj cesti na sanjkama onako u lancu, klizaljkama išli u školu jer se tada nisu čistile ceste, kupali se na jankomirskim jezerima, pazili na neplivače. I bili smo svi mršavi, ispričala nam je Jasna.
Ako ste jedan od ovih troje bivših učenika koje još nisu uspjeli kontaktirati i upravo čitate ovaj članak, javite se Jasni preko Facebooka što prije jer ‘fešta’ je ovog petka, 30. rujna.
