-
Tisuće mladih koji zbog nedostatka prilika odlaze iz zemlje
-
Treći u Europi po nezaposlenosti mladih
-
Obustavljanje aktivnih mjera za zapošljavanje mladih
-
Nemogućnost zapošljavanja nakon završetka studija
-
Sustavno povećanje školarina bez povećanja kvalitete nastave
-
Povećanje cijene hrane u menzama bez obećanog povećanja kvalitete
-
Najava otkaza i outsourcina tisuća zaposlenika u školama i fakultetima
-
Loša infrastruktura škola i fakulteta te nepostojanje strategije njena razvoja (Primjer: Kampus Borongaj)
-
Udar na standard profesora
-
Smanjenje putnih troškova za nastavnike i profesore
-
Sustavno degradiranje negimnazijskih srednjoškolskih programa
-
Pritisak roditelja na učenike i profesore rezultat čega je hiperinflacija odlikaša
Samo jedan dan u godini mladi u Hrvatskoj uspjeli su se pobuniti kako bi ostvarili svoja prava. Jedan dan bi možda i bio dovoljan, ali samo da nije onaj prvoaprilski. Za prvi april smo objavili jednu vrlo tužnu šalu koja to ne bi trebala biti. Napisali smo lažnu vijest da mladi, u dogovoru sa svojim profesorima, kreću u štrajk zbog sve manje prava koje ostvaruju u ovoj državi. Tužno je što je takva suradnja moguća samo u mašti za prvi april, a nikako ne u stvarnosti.
U prvoaprilskom tekstu Generalni štrajk u školama i fakultetima u petak 4. travnj , nabrojali smo 12 stavki zbog kojih će student i srednjoškolci, uz potporu svojih profesora krenuti u štrajk. To su redom sljedeće točke:
Zašto nema reakcije mladih?
Protiv svih pravila normalnog ponašanja, predsjednik Vlade Zoran Milanović dan nakon obustave mjera za poticanje zapošljavanja koje su se većinom odnosile na mlade bez iskustva, napao je novinare koji su po njemu krivo napisali da je riječ o otkazivanju mjere. Premijer tvrdi da nije riječ o otkazivanju, nego o kratkoj odgodi. Nije mu bilo bitno što je ministar Mrsić pričao kako mjere idu, a u isto vrijeme zavodi za zapošljavanje nisu odobravali kandidatima potrebnu dokumentaciju za zapošljavanje. Niti premijeru, a ni nadležnom ministru nije pala ideja da se ispričaju javnosti, a osobito mladima.
Krivci za to smo definitivno mi, mladi. Jedina udruga, fakultet, srednja škola ili bilo koji subjekt povezanim s mladima koji je reagirao na odluku u obustavi mjera je Mreža Mladih Hrvatske koja okuplja 64 udruge mladih diljem zemlje. Cijelo priopćenje možete pročitati ovdje, a posebno je zanimljiva poruka nepovjerenja koju smo dobili iz Vlade, a koju je MMH vrlo spretno prepoznala:
“Vlada je u ovoj krizi na taj način iskoristila nepovoljnu poziciju mladih, a sada odbija preuzeti odgovornost za situaciju koju je sama stvorila među nezaposlenim mladima. MRMS će uskoro postati odgovoran za provođenje Garancije za mlade koja sadrži mjere koje bi trebale spriječiti da mladi padnu u dugotrajnu nezaposlenost te ih održati aktivnima na tržištu rada, a njihova znanja i vještine na tržištu rada relevantnima. Nakon ovakva poteza, učinkovitost i stabilna budućnost Garancije također postaju upitni.
Naime, ako vlasti nisu voljne ili sposobne odgovorno postupati prema mladima, koji su u Strategiji borbe protiv siromaštva i društvene isključenosti prepoznati kao skupina pod velikim rizikom, uistinu se moramo zapitati – može li Vlada išta više garantirati mladima?”
Nasilje među mladima i mladeži stranaka
Mladi su propustili još jednu fantastičnu priliku za dobivanje većeg glasa u javnosti, koji im definitivno nedostaje. Kada se premijer i nadležni ministar ni ne ispričaju za svoje propuste, to znači da vas se ne boje. Bojati bi se trebali jer iako mladi nisu zastupljeni u političkom svijetu koliko bi trebali, oni kanaliziraju svoje nasilje na neke druge platforme. Stoga nam ni nije čudno čitati crnu kroniku o tučnjavama ispred klubova ili o prometnim nesrećama s tragičnim završecima pod utjecajem alkohola i popularnim rasponom broja godina u zagradi od 18 do 29.
Prema istraživanju Foruma za slobodu odgoja, mladi su se jasno izjasnili da su previše zastupljeni u lakim temama poput sporta, mode i zabave. Tvrde da su premalo zastupljeni u politici, a kada dođe vrijeme da reagiraju kao pojedinci ili kao udruga, onda ih nema nigdje. Trend mladih u Hrvatskoj postao je kukati i ne usprotiviti se. Prošli smo fazu mladih i došli u fazu mladeži.
Pričao sam neki dan s jednim kolegom koji se učlanio u jednu stranku osrednje veličine s čijom politikom nije uopće upoznat. Kada sam ga upitao zašto, odgovor je bio vrlo kratak, jasan i precizan za današnje stanje uma mladih – Mislim da će mi tako biti lakše u životu.
Sva sreća da u svijetu postoje i svijetli primjeri mladih, a ne mladeži. Mladež njemačke stranke SPD-a je pri kraju prošle godine glasovala protiv velike koalcije njihove stranke sa CDU Angele Merkel.Predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel na kongresu stranke se obraćao mladeži te molio za njihovo razumijevanje situacije. U Njemačkoj ukidanje, ili ako vam se više sviđa obustava, mjera za zapošljavanje zbog nedostatka novca koji je potrošen na druge stavke te bez isprike, a i ponekim otkazom zbog nefunkcionirajućeg softwarea ne bi prošla. Razlog k tome je vrlo jednostavan. Moć mladih koji su odlučili ne biti mladež, te ići kontra struje kada misle da to nije dobro za njih.
Kada bi predsjednik mladeži SDP-a, čije ime uopće nije poznato u javnosti pa ga nećemo ni ovdje spominjati, se usudio dići glas protiv svojih, vjerojatno bi odletio iz te stranke brzinom koja je potrebna da se kaže riječ ‘Schnell’.
Mladež HDZ-a
Najveća mladež u državi, ona od HDZ-a, godinama drži studentsku populaciju pod kontrolom. Nedavno smo doživjeli i veliki povratak zvučnih i zaslužnih imena u Sveučilišni zbor u Zagrebu. Nekoliko studentskih medija je indirektnim kanalom financijski potpomognuto stranačkim ljudima, a u vrijeme izbora možemo vidjeti autobuse koje vode regionalne klubova studenata iz Zagreba u njihovo rodno mjesto na glasovanje. Studentima je to naravno u redu jer dobiju besplatan prijevoz. Toliko danas košta da danas prerastete iz mladih u mladež. Tko bi vam se ispričao kada vam je cijena karta za bus?