Genijalac Nikola dokazao je kako tvornička hrana utječe na okus piletine i s međunarodnog natjecanja u Hrvatsku donio srebro
Kažu kako je u gomili vrlo teško uočiti dobre, ali zapravo vrlo lako one izvrsne. Jedan od takvih srednjoškolaca svakako je i Nikola Pischiutta, učenik trećeg razreda V. gimnazije Zagreb. Kada je bio još u prvom razredu, Nikola je za zadatak dobio samostalno izraditi znanstveni rad. Odlučio je tako istražiti na koji način domaća i tvornička hrana utječu na razvoj i ponašanje pilića te, u konačnici, na okus njihova mesa. Upravo to istraživanje ovih mu je dana priskrbilo srebrnu medalju na prestižnom Međunarodnom natjecanju mladih znanstvenika.
Međunarodno natjecanje mladih znanstvenika (International Conference of Young Scientist – ICYS) natjecanje je za mlade znanstvenike srednjoškolce od 14 do 18 godina. Cilj organizatora upoznati je srednjoškolce s metodama znanstvenog istraživanja, što uključuje razne faze istraživačkog rada – od definiranja istraživačkog pitanja do sumiranja rezultata u zaključak.
Ovogodišnji ICYS održao se u Beogradu, a među najboljim učenicima iz 32 zemlje našao se i Nikola Pischiutta, učenik trećeg razreda V. gimnazije Zagreb. Uz mentorstvo profesorice Romane Halapir Franković, Nikola je proveo istraživanje i sastavio rad na temu ‘Utjecaj domaće i tvorničke hrane na razvoj i ponašanje pilića’ (‘The impact of food on the development and behaviour of chickens Gallus gallus domesticus L.’). Upravo taj rad na Međunarodnom natjecanju mladih znanstvenika donio mu je srebrnu medalju.
Dokazao da vrsta hrane bitno utječe na razvoj pilića i okus mesa
Kao što je vidljivo i iz samog naslova Nikolina rada, istraživao je kako domaća i tvornička (industrijska) hrana utječu na razvoj i ponašanje pilića te na okus njihovog mesa i samu isplativost proizvodnje.
– Jednostavno sam podijelio piliće u dvije skupine od po deset članova i jednu skupinu hranio domaćom, a drugu tvorničkom hranom. Na kraju smo došli do zanimljivih zaključaka: pilići koji jedu domaću hranu sporije rastu, ali se pravilnije razvijaju, za njihov uzgoj potrebno je oko 50% manje uloženog novca, ali oko 75% više vremena da postignu istu masu, također meso pilića hranjenih domaćom hranom je ukusnije. Najbitniji zaključak bi bio da vrsta hrane bitno utječe na razvoj pilića te na okus pilećeg mesa, otkrio nam je Nikola.
Prošle je godine sudjelovao državnom natjecanju iz biologije u istraživačkim radovima s tim istim projektom. Upravo mu je drugo mjesto na državnom i osiguralo plasman na ICYS. Pojasnimo kako na tom međunarodnom natjecanju postoji više kategorija: Engineering, Mathematics, Physics, Computer science, Life science i Environmental science. Nikola se natjecao u kategoriji Life science u kojoj je sudjelovalo 30 radova.
– Još uvijek sam pun dojmova s natjecanja i malo mi je bilo žao na kraju što se moram rastati od te super ekipe. Društvo je bilo super, bilo je i dosta zanimljivih radova, no bilo je i onih koje nisam uopće razumio. Fora je upoznati ljude iz raznih dijelova svijeta, ipak ne pričaš s Indijcem svaki dan. Na početku nisam očekivao nikakav rezultat, kad sam vidio kakvi se sve radovi natječu – ekipa liječi rak dok ja uzgajam piliće. Ali kasnije, poslije prezentacija, skužio sam da sam odradio dosta dobar posao, kaže nam Nikola ne skrivajući svoje oduševljenje.
‘Djecu bi trebalo poticati na vlastito razmišljanje’
Jedan od najboljih mladih znanstvenika kaže kako ga je znanost zapravo oduvijek zanimala. Sada je u trećem razredu, ali s priča s ovim zanimljivim i korisnim istraživanjem seže dvije godine u prošlost, još u prvom srednje, kada je Nikola morao samostalno napraviti znanstveni rad.
– Moja profesorica Romana Halapir Franković me potaknula da s tim radom krenem na natjecanje i, malo po malo, došli smo i do međunarodnog, pojašnjava Nikola.
Zagrebački izvrsnik nije izvrstan samo na području znanosti. Zanima se i za latinski i logiku te je iz tih predmeta sudjelovao na županijskim natjecanjima.
– Još nisam siguran što ću studirati, razmišljam o farmaciji ili molekularnoj biologiji na PMF-u, no još stvarno ne znam. Možda čak odem studirati u inozemstvo. Nakon školovanja, volio bih se (nastaviti) baviti znanstvenim istraživanjima, kaže nam Nikola.
Za kraj našeg razgovora otkrio nam je i što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu i o tome potiče li on dovoljno nadarene učenike.
– Mislim da bi se trebao smanjiti broj nepotrebnih činjenica koje učenici štrebaju napamet i koje im vjerojatno nikada neće trebati u životu. Bilo bi dobro da se uvede malo više informatike u škole jer o tome praktički ovisi ova generacija. Djecu bi trebalo poticati na vlastito razmišljanje, a ne davati im gotove informacije, da bi u budućnosti mogli stvoriti vlastite stavove i biti normalne osobe sposobne za samostalan život i rad. Mislim da bi sustav uvijek mogao biti bolji što se tiče poticanja nadarenih učenika, makar mislim i da puno ovisi o učeniku, njegovoj motivaciji za rad te o njegovom profesoru i školi koji također imaju važnu ulogu u prepoznavanju potencijala i poticanju motivacije kod učenika, zaključuje Nikola, kojemu, nadamo se, predstoji uspješna znanstvena karijera.
