Gimnazija za sportaše, a nemaju dobre uvjete za Tjelesni: ‘Objasnili smo trenerima da moraju biti pedagozi’
Športska gimnazija u Zagrebu jedina je srednja škola u Hrvatskoj koja isključivo obrazuje sportaše. Međutim, djelatnici škole nam govore da je dvorana mala, a na igralište koje koriste za Tjelesni može doći bilo tko, nema kontrole. Postoje veliki planovi za izgradnju dvorane na prostoru igrališta, ali neriješena vlasnička pitanja tog prostora blokiraju rad na projektu. Ravnatelj ŠPOGI-ja, Stipe Perišić, upozorava i da škola želi promijeniti način bodovanje na upisima. Navodi da nema smisla da zbog sportskog uspjeha upisuju učenike koji treniraju nekoliko puta tjedno jer su zamišljeni kao škola za vrhunske sportaše koji imaju treninge više puta dnevno.
Galerija 14 Fotografija
Otvori
Iako smještena uz bok s Privatnom gimnazijom i ekonomskom školom, u Selskoj ulici u Zagrebu vrlo ćete lako uočiti ulaz u Športsku gimnaziju (ŠPOGI). Osim što u svom dvorištu ima stol za stolni tenis i lijepo uređen prostor s klupama za sjedenje gdje piše ‘ŠPOGI’, na prozorima ove škole vidjet ćete obilje kopački i druge sportske opreme koju su učenici tamo izvjesili dok slušaju školsko gradivo prije ili poslije treninga. Brojni učenici u školu su dolaze biciklima.
– Škola podržava sport koji treniram i maksimalno mi izlazi ususret, pogotovo kada odgovaram. Najteže je organizirati vrijeme između škole i treninga kojeg imam dvaput dnevno svakog dana u tjednu te pisanje zadaća. Ali kada se sve dobro organizira, sve se može, rekao nam je Luka Dervoz, učenik ove škole koji u rukometnog klubu Maksimir Pastela već deset godina igra lijevu vanjsku poziciju.
Ublaženi Tjelesni, pazi se na vrhunske sportaše: ‘Imamo jako loše uvjete’
Ovog učenika drugog razreda, susreli smo na satu Tjelesnog. Budući da su Luka i njegovi kolege na putu da postanu profesionalni sportaši, moraju paziti kako se na ne bi ozlijedili. Primjerice, Luka mora paziti da se u školskoj teretani ne opterećuje i ne diže utege prevelike kilaže, što bi moglo dovesti do ozljede koja bi ga zaustavila na putu prema rukometnoj slavi. Te je situacije dobro svjestan i njegov profesor, Saša Ivanišević. Kako nam navodi, učenici u ŠPOGI-ju su vrhunski sportaši. Dok je u drugim školama cilj Tjelesnog donijeti fizičko opterećenje učenicima radi zdravlja, ovdje je bitno proći taj sat bez ozljeda. Srećom, Ivanišević koji je ovdje profesor tjelesnog već 14 godina nam navodi da, osim poneke ogrebotine tijekom igranja nogometa, ozljeda nije bilo. No, muče ih drugi problemi.
-Tjelesni ovdje nije zahtjevniji, dapače, smanjen je jer učenici svakodnevno imaju opterećenje na treninzima. No, imamo jako loše uvjete za sportaše. Nemamo dvoranu ni vanjske terene koji izgledaju ozbiljno, svatko se može ozlijediti. Imamo i jedan mali prostor koji je prilagođen u unutarnju dvoranu. Lijep je, ali limitiran, a imamo dečke i cure izvanrednih sportskih sposobnosti, požalio se Ivanišević, dodajući da na vanjska igrališta bilo tko može ući.
U maloj dvorani, vidimo da učenici maksimalno iskorištavaju prostor. U glas su nam govorili da je škola super, na što se nasmiješio i ravnatelj ŠPOGI-ja, Stipe Perišić. Kako nam je rekao, njegova škola je u ovom prostoru od 2011. godine. Rekao nam je i da je igralište određeno kao mjesto gdje će se raditi sportska dvorana kojom će upravljati u ŠPOGI, a koristit će je i njihovi učenici i susjedna osnovna škola. Navodi da je taj projekt stalno u gradskim financijskim dokumentima. No, gradnja nije krenula.
– Prema informacijama koje imam i čine mi se točne, postoji i projekt i europski novac. Samo je problem sređivanja zemljišta. Nekoliko parcela treba riješiti u katastru, ali to je dugotrajan proces. Moja misija je, da tako kažem,da ovdje imamo prvi sportski kampus u Hrvatskoj gdje bi imali vjerno zaokružen prostor sa školom i učeničkim domom. Gdje bi bili samo najbolji i imali povlastice. Preduvjeti i interes postoje, nadam se da će se to i dogoditi, rekao nam je Perišić koji je ravnatelj ŠPOGI-ja posljednjih sedam godina, a prije toga je ovdje 20 godina predavao Geografiju.
Ne mogu svi biti pobjednici: ‘Vide sport kao rješenje, pokušavamo ih razuvjeriti’
Iako je prostor dvorane za tjelesni skučen, ostatak škole je čist i lijepo uređen. Posebno je zanimljivo, kod zida i pokraj vrata od ravnateljevog ureda, bilo vidjeti fotografije raznih uspješnih domaćih olimpijaca. Svi su oni jednom bili učenici ŠPOGI-ja. Učenici poput rukometaša Luke predani su svojoj želji da jednog dana i sami postanu slavni sportaši. No, Perišić nas upozorava da, dok ŠPOGI nastoji podržati učenike na putu prema sportskom uspjehu, ipak nastoji pomoći mladima da budu realni u svojim očekivanjima.
– Nažalost, mnogi učenici i roditelji ponekad sport vide kao rješenje svojih egzistencijalnih pitanja, a naš zadatak je da ih, u prve dvije godine pokušamo razuvjeriti. Vjerojatnost da ćeš si osigurati egzistenciju bavljenjem sportom se mjeri u promilima. Gotovo je veća vjerojatnost dobiti na lotu. Tako da zapostavljanje škole u odnosu na sport ne dozvoljavamo i cijelo ih vrijeme pokušavamo osvijestiti koliko je obrazovanje bitno. Neki su došli iz osnovne s dobrim navikama, a kod nekih toga nažalost nema, objasnio je Perišić odnos djece i roditelja prema sportu.
Istaknuo je da je prelazak iz juniorskog u seniorski sport ogroman korak u kojemu mnogi ispadnu. No, samo zato što netko možda neće biti sportaš prvoklasne razine, ne znači da se ne može živjeti od sporta. Naš sugovornik ističe da učenici može biti teško prihvatiti da su možda u juniorskom sportu došli do svojeg limita. No, svejedno, to ne znači da te osobe ne mogu biti treneri ili raditi u organizaciji sportskih događaja i od toga živjeti. Stoga je istaknuo da je njihova škola drugačija zbog dva fakultativan predmeta koja imaju u trećem i četvrtom razredu.
– Na moje inzistiranje imamo predmet ‘Psihologija sporta’ gdje djecu pripremamo na uspjeh i neuspjeh. Često se događa da djeca, kad ne uspiju, krive nekog drugog, ili trenera ili da je drugi uspio zato jer ima novaca. To je u ljudskoj prirodi. Imamo i predmet ‘Sociologija sporta’ gdje također pokušavamo osvijestiti da je sport društveno bitan i kako se treba ponašati. Mlade ljudi koji dobiju nešto novaca je teško osvijestiti da su u trenutku slave koji možda hoće ili neće ostati. To je važna odgojna komponenta, rekao je Perišić.
Traže se promjene u upisima, nadležni ništa ne poduzimaju
Prema podacima Školskog rudnika, u aktualnoj 2024./25. godini, ŠPOGI ima 382 upisanih učenika. Uz to, imaju i učenički dom sa stotinjak učenika. Prišić nam je rekao da je zadovoljan interesom za školu, što se pokazuje i time da su bodovni prag za upis povisili na 70 školskih bodova. U prvi razred su upisali 96 učenika, a kao prvi i drugi izbor, ŠPOGI je stavilo 160 pristupnika. No, ravnatelj ŠPOGI-ja nam je otvoreno priznao kako u školi ‘apsolutno nisu zadovoljni’ sustavom upisivanja i vrednovanjem sporta. Navodi nam da to pokušavaju promijeniti godinama te rade sustavne analize koje predstavljaju Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih te Ministarstvu turizma i sporta.
– Sve to oni prihvaćaju, ali onda u jednom trenutku sve stane. Ne znamo zbog čega. Radi se o tome da na listama imamo preveliki broj sportaša. Primjerice, na listi Hrvatskog nogometnog saveza imate otprilike tisuću do dvije tisuće rangirane djece. Za naš sustav je bitno da se de facto rangira 25 učenika iz pojedinog sporta. Svi ostali, bio 26. ili 1.026. dobiju jednak broj bodova. To je loše i apsolutno nema smisla rangirati više od stotinjak djece po sportskom uspjehu, opisao je Perišić probleme koje imaju.
Dodao je i da je problem što je rang lista sportskih uspjeha jedinstvena za cijelu zemlju. Ravnatelj ŠPOGI-ja je upozorio da ako prvak u nogometu bude neki tim iz Dubrovnika te se cijela momčad prijavi, svi će zauzeti mjesta jer su bili prvaci. Time onemogućuju upise učenicima koji iz područja Zagreba jer će biti ispod 20 mjesta, na pozicijama koja više ne donose bodove.
– Najbitniji kriterij koji tražimo je uvođenje kvota po sportu, ali na temelju prethodno iskazanog interesa. Dakle, ako na listi nogometnog saveza imamo 300 zainteresirane djece, može ići maksimalno deset posto s te liste. Dakle, ostavimo pet posto za košarku pet posto za rukomet da je zastupljenost sportova podjednaka. Druga stvar na kojoj inzistiramo je da se definira prethodno bavljenje sportom u kojem se učenici natječu. Imamo paradoksalnu situaciju da se dijete u trećem mjesecu upiše u klub, u četvrtom od njih dobije potvrdu pa se prijavi i upiše ovdje, a da nijedan dan nije trenirao, naveo je Perišić popravke u sustavu upisa za koje se djelatnici ŠPOGI-a zalažu.
Kako raditi strategiju za 57 različitih sportova?
Istaknuo je i da je ŠPOGI zamišljen kao škola gdje će se školovati najbolji sportaši kako bi mogli uskladiti školu i sportske obaveze. No, ističe da ima i slučajeva kada učenici upišu Sportsku gimnaziju, ali se onda prestanu baviti sportom. Škola ih u principu ne može izbaciti pa ako se to dogodi u trećem ili četvrtom razredu, puste učenike jer je već kasno mijenjati novu školu. No, ako je riječ o prvom ili drugom razredu, tada razgovaraju s učenikom i roditeljima kako bi im objasnili svrhu ŠPOGI-a pa se neki odluče i prebaciti u druge škole. K tome, Perišić je naveo i da je neke sportove koja djeca treniraju morao guglati. U jednom trenutku je u školi bilo čak 57 sportova.
-To je postalo neizdrživo. Kako raditi strategiju kad imamo sportove od curlinga do nogometa? Nijedan sport nije loš, ali ne treba svima ova škola. Ako dijete, primjerice, trenira curling trenira tri puta tjedno, što će ti Športska gimnazija? Može ići u bilo koju drugu gimnaziju i baviti se tim sportom. Međutim, ako dijete trening ima dva puta dnevno, treba mu ova gimnazija, naveo je Perišić.
Dodao je i da je problematično kada se upisuju učenici koji su dobri u svojim klubovima, ali koji su u četvrtoj ili petoj ligi te nitko nema očekivanja da će jednog dana biti vrhunski sportaši. Dok neki učenici u višim razredima odlaze iz Športske, ravnatelja veseli i što su učenici sportaši iz drugih gimnazija prebacili u ŠPOGI. Naveo nam je da je prošle godine bilo oko 40 takvih zamolbi, ali su mogli odobriti samo tri prelaska.
Ispiti po dogovoru: ‘Naučimo ih sve što i druge škole’
Osim što su profesori svjesni da su njihovim učenicima bitniji treninzi od nastave, ŠPOGI sportašima daje vrlo važnu prednost: odgovaranje po dogovoru. Perišić nam je naveo kako postoje i učenici s najvišim sportskim statusom koji, osim što prvi biraju termine odgovaranja, imaju pravo i izostati s nastave zbog sportskih treninga. Upitan da li se na tim ispitivanjima popušta učenicima, ravnatelj kaže da ne.
– Usudim se reći da ih natjeramo da nauče sve što i učenici drugih škola. Međutim, neće se dogoditi kao u drugim školama gdje imamo jednu stranicu, pa 500 stranica, pa izvoli napisati ispit. Ogromna im je prednost što rascjepkamo gradivo. Moj dojam kao pedagoga koji se skoro 30 godina bavi obrazovanjem da je punjenje hrpom činjenica katkad kontraproduktivno. Puno je bolje naučiti učenike kako koristiti stečena znanja, snaći se u vremenu i prostoru te kako uskladiti stvari u životu, rekao nam je Perišić po čemu se njihov rad razlikuje od drugih.
Pritom je istaknuo da su ŠPOGI maturanti imaju prosječne rezultate na maturi. Prisjetio se da nije uvijek bilo tako pa su i dodali dopunsku nastavu Matematike u četvrtom razredu. Većina učenika, navodi, nastavlja dalje obrazovanje, a neki dobiju i sportske stipendije za inozemne fakultete, što smatra isto velikom srećom za ove učenike sportaše. Neki od njih su s takvim stipendijama otišli studirati i na prestižni Oxford.
Treneri mogu živjeti od sporta, a učenici bez obrazovanja?
Osim što ŠPOGI nastoji pripremiti učenike da možda neće biti vrhunski sportaši te da se trebaju osloniti na obrazovanje kako bi mogli živjeti dobre živote, istu lekciju pokušava naučiti i roditelje te trenere. Perišić je naveo kako je veliki problem što ima sve manje djece pa stoga danas učenici već u drugom razredu ulaze u seniorske ekipe što je prije 15 ili 20 godina bilo nemoguće.
– To je danas posao standard. On ne igra nego sjedi na klupi ali je dio pogona. Ima situacija u kojima dijete treba odgovarati Fiziku, ali ga trener zove i tu nema pravila. Procjenjujemo situaciju od slučaja do slučaja, rekao nam je Perišić navodeći da je u redu ako se to dogodi par puta, ali paze da ne postane navika.
Upitan kakav je odnos s trenerima, ravnatelj nam je priznao da je bilo svakakvih slučajeva. No, kontaktiraju s klubovima i razgovaraju pa su odnosi između nastavnika i trenera danas puno bolji. Perišić ističe da paze da treneri ne bi zloupotrijebili učenike na štetu njihovog obrazovanja.
– Objasnili smo trenerima da i oni moraju biti pedagozi. Rekli smo im da možda oni mogu živjeti od ženskog vaterpola, dobit ćete medalju. Ali, što to dijete može danas ili sutra kada mu završi karijera, ako nije završilo školu? Ranije su treneri znali, zbog svojih egoističkih stavova, željeli dobiti najbolji rezultat i otići negdje drugdje pa su govorili djeci da izostaju s nastave, zaključio je ravnatelj ŠPOGI-a ističući da nijedna škola ne razumije sport bolje od njih.
