Gimnazijalka Lea objavila je svoju prvu knjigu: ‘Unutarnji glas mi je govorio da ju nitko neće htjeti kupiti’
Učenica trećeg razreda jezične gimnazije u Gimnaziji Sisak, Lea Gnjatović, objavila je svoju prvu knjigu – ‘Trokut smrti’. Radi se o romanu koji je mješavina kriminalističkog žanra i trilera, a radnja prati mladu detektivku Zaru Lee koja rješava slučaj dvostrukog ubojstva. Lea, koju smo imali prilike upoznati na ovogodišnjoj Ideji godine, otkrila nam je kako se počela baviti pisanje, kako izgleda proces objavljivanja knjige u Hrvatskoj i koliko cijeli taj proces košta, ali i kako je skoro od toga odustala.
Učenica Gimnazije Sisak Lea Gnjatović sa svojom prvom objavljenom knjigom Trokut smrti | Foto: Privatna arhiva
U svakom razredu postoji barem jedna osoba kojoj dobro ide pisanje sastavaka i eseja. Vrlo često san te osobe je da jednog dana objavi vlastitu knjigu. Upravo je takav san imala i Lea Gnjatović iz Petrinje, 16-godišnja učenica jezične gimnazije iz Gimnazije Sisak. Ona je svoj san o objavljivanju knjige imala od osnovne škole, a ostvarila ga je već u trećem srednje.
– Knjigu sam počela pisati krajem sedmog razreda, ali budući da mi je tematika o kojoj sam pisala bila dosta nejasna i bilo je dosta stvari za istražiti, knjigu sam dovršila tek sredinom prvog razreda. Odluka je zapravo bila vrlo spontano donesena jer sam u to vrijeme puno više počela čitati, a već tada sam puno čitala, pa sam se sve više okretala krimićima i trilerima, objasnila nam je Lea.
‘Bilo je i mjeseci kada uopće nisam imala volje za pisanjem’
Njen roman naziva Trokut smrti mješavina je kriminalističkog žanra i trilera, a radnja prati mladu detektivku Zaru Lee koja rješava slučaj dvostrukog ubojstva u suradnji s FBI-evim agentom Alexom Morganom.
– Međutim, ubrzo će shvatiti kako su stvari kompliciranije nego što je mislila i kako njoj bliske osobe nisu onakve kakvima ih je smatrala. Vrlo brzo će upravo zbog tog slučaja trpjeti i Zarina obitelj, i to na najokrutniji mogući način, ispričala nam je Lea.
Otkrila nam je kako joj je ovo zapravo treća napisana knjiga, ali da je tek ovu odlučila objaviti u tiskanom izdanju. Objasnila je i kako pisanje knjige nije tako jednostavan proces kako možda zvuči.
– To nije bilo aktivno pisanje da sjedim svaki dan i da pišem određeni broj riječi. Kako nisam bila upućena u procese i protokole koji se koriste u istragama, paralelno sam i istraživala, tako da mi je to oduzelo puno vremena. Također je bilo i mjeseci kada uopće nisam imala volje za pisanjem, ali i vremena kada sam htjela pisati, ali riječi kao da su odbijale sastaviti ono što mi se sviđa. Onda sam nakon završetka pisanja, kada sam na dno teksta stavila riječ ‘kraj’, opet sam uzela kratku pauzu da mi se sve slegne i da mogu ispraviti potencijalne greške i one dijelove koji mi se ne sviđaju, govori Lea.
‘Danas je gotovo nemoguće pronaći temu o kojoj nije napisana knjiga’
Kaže kako su svi koji žele napisati knjigu na samom početku vrlo entuzijastični, a takva je bila i ona, no to se ubrzo promijenilo. Uz to, smatra da si je neke stvari zakomplicirala sama pa je svoje greške podijelila s nama kako bi njeni kolege iz drugih krajeva Hrvatske mogli vidjeti što da ne rade ako se odluče na pisanje knjige još dok su u školskim klupama.
– Ja sam jasno vidjela kakav početak i kraj želim, ali najveći mi je problem bila sredina knjige, odnosno sredina radnje. Rekla bih da sam si sama zakomplicirala proces pisanja zbog više stvari: prva je da nisam imala outline radnje, odnosno da ju nisam planirala već sam spontano pisala ono što mi je tada bilo na umu, druga je što sam htjela u širokom luku zaobići klišeje (koje inače ne volim i koji me jako živciraju), npr. da se dva glavna lika zaljube i treća, htjela sam biti originalna, da imam originalnu temu i radnju. To mi je uvijek smetalo jer radnju čini predvidljivom. Istina, danas je gotovo nemoguće pronaći temu o kojoj nije napisana knjiga ili varijaciju događaja koja nije opisana i to mi je stvaralo velike poteškoće. Međutim, kasnije sam shvatila da svoju priču činim originalnom kada u nju napišem nešto svoje, dakle na svoj način i da u pisanje te priče dam cijelu sebe, objašnjava Lea.
Učenica Gimnazije Sisak Lea Gnjatović sa svojom prvom objavljenom knjigom Trokut smrti | Foto: Privatna arhiva
‘Unutarnji mi je glas govorio kako ju nitko neće htjeti kupiti’
Kada je konačno pisanje knjige bilo gotovo, uslijedio je novi izazov – kako uopće objaviti knjigu u tiskanom izdanju? Lea nam je rekla kako svaki postupak izdavanja knjige izgleda drugačije na svoj način. Iako je kontaktirala više izdavača i slala upite, na svaki je upit dobila isti odgovor – ‘trenutno ne primamo rukopise za tisak’.
– Moram priznati da me to malo obeshrabrilo jer sam imala osjećaj da je do mog rukopisa. Onda sam opet malo pauzirala potragu i knjigu objavila na Wattpad gdje se nalazila do kraja prošle godine. Shvatila sam da ću, ako želim svoju knjigu držati u rukama, morati pronaći izdavača koji će ju izdati o moj trošak. Tada sam našla knjižaru Redak koja nudi tisak na zahtjev, oni su bili jedna od povoljnijih opcija, a zbog odličnih sam recenzija izabrala upravo njih, navodi Lea.
Iz knjižare su joj se povratno javili odmah drugi dan i vrlo je brzo dobila i ponudu koliko bi objava knjige koštala. No, tada je, kaže, u nju ušlo oklijevanje i više nije bila sigurna želi li objaviti knjigu.
– S druge strane, kada sam i bila sigurna, unutarnji mi je glas govorio kako ju nitko neće htjeti kupiti jer je drugačije kada gotovo cijelu knjigu znate napamet, od riječi do riječi i ono što čitate prvi put. Uvijek vam se vaše čini gorim od nečijeg drugog. Opet sam postala nesigurna i ponuda je stajala nekoliko mjeseci. U međuvremenu sam još dorađivala rukopis jer sam htjela izbaciti stare i ubaciti nove dijelove. Krajem svibnja sam se napokon odlučila pokrenuti proces izdavanja i napokon završiti s tim, priča nam Lea.
Ukupni trošak izdavanja knjige došao ju je oko 500 eura
Prva stvar koju je morala obaviti je lektura knjige. Nakon lekture, tekst se treba poslati na grafički prijelom tijekom kojeg se oblikovao izgled knjige. Naslovnicu knjige je dizajnirala sa svojim kolegom iz razreda tako da tu uslugu nije trebala dodatno platiti. Zatim je rukopis poslan na odobrenje u obliku PDF verzije nakon čega slijedi odobrenje.
– Tada smo dovršavali one završne detalje o kojima se ne razmišlja na početku izdavanja knjige. U usporedbi s cijenama ostalih izdavača, prošla sam relativno jeftino. Sveukupno sam platila nešto manje od 500 eura. Da, veliki su to novci, ali ne smatram ih troškom već ulaganjem u sebe i svoje spisateljske sposobnosti. Nakon uplate, nakladnik mi je poslao 15 primjeraka knjige na kućnu adresu i to je ukratko bilo to, rekla je Lea.
Dodala je kako nema određenu cifru koju bi voljela zaraditi od prodaje svoje knjige, a uostalom, kako nam kaže, teško je uopće procijeniti koliko bi njena zaraditi mogla biti.
– Trendovi s knjigama se jako često mijenjaju. S obzirom na to da sam tek ušla u spisateljsku scenu, voljela bih da mi se vrate uloženi novci kako bih se mogla i dalje razvijati u tom smjeru budući da se već piše druga knjiga, a lako moguće i nastavak ove. Moja se knjiga trenutno može kupiti na web stranici knjižare Redak po cijeni od 13 eura, ali bih voljela da započnem i suradnju s drugim knjižarama koje bi htjele prodavati moju knjigu, istaknula je Lea.
Leu smo upoznali na ovogodišnjoj Ideji godine
No, pisanje knjiga nije joj jedini hobi. U svoje slobodno vrijeme voli igrati šah, a svoje usluge nudi na internetu kao freelancer te vodi svoju internetsku trgovinu TopDesign na Etsyju. Uz sve to, Lea je sudjelovala na ovogodišnjoj Ideji godine, natjecanju za mlade poduzetnike koju organizira naš portal.
– U ta dva dana naučili više o poduzetništvu u stvarnom životu nego što smo ikada naučili u školi. Ne samo da je društvo bilo super, nego nas je sve zadivila dobra atmosfera, izvanredna organizacija i dobar doček s vaše strane. Ideja godine dala mi je nova znanja onoga trenutka kada smo počeli razmišljati o našoj ideji i kada smo počeli sastavljati poslovni plan. Mislim da je to jedno predivno iskustvo i jedan predivan događaj koji bih kategorizirala kao jedan od rijetkih na našim područjima koji zapravo potiče srednjoškolce na razmišljanje, istaknula je Lea.
Svim srednjoškolcima koji se u budućnosti planiraju ili se dvome oko prijave na iduću Ideju godine poručuje – nemojte se obeshrabriti.
– Svakako bih predložila svima zainteresiranima da se prijave pa čak i ako misle da neće proći u finale jer je uz malo truda i rada sve moguće. Također bih im rekla da ih ne obeshrabri potencijalni neprolazak u finale, već da ih još više motivira na prijave za iduću godinu. Tako sam i ja napravila, pretprošle sam se godine prijavila sama i nisam prošla, a ove sam godine provela na finalu dva najbolje iskorištena dana ikad, rekla je Lea.
‘S kolegom se planiram ponovno prijaviti na Ideju godine, a i nagovaram sestru da se i ona prijavi’
Vođena vlastitim savjetom i ona se planira ponovno javiti na Ideju godine i to s kolegom Martinom Dužićem koji joj je pomogao oko dizajna naslovnice za knjigu i s kojim se na posljednjoj Ideji godine plasirala u finale koje se održalo u Zagrebu.
– S kolegom se planiram ponovno prijaviti na Ideju godine, a i nagovaram sestru da se i ona prijavi. Dogovorili smo se da ćemo doći s novom idejom jer je naša ovogodišnja ideja, akvaponika, jako komplicirana za objasniti nekome tko prvi put čuje za nju u svega sedam minuta. Već imamo nešto u planu, ali ako nam to ne bude išlo, a ne budemo znali što još možemo, vratit ćemo se s istom idejom, sve ovisi o tome kako ćemo se snaći s novim idejama, zaključila je Lea.
