Gimnazijalka predstavlja našu klizačku reprezentaciju: ‘To zahtijeva puno odricanja i težak rad’
Nevia Ana Medić naša je 15-godišnja učenica Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Zagrebu i ujedno reprezentativka Hrvatske u umjetničkom klizanju. Klizanjem se bavi od svoje treće godine, a svake godine ide na otprilike deset natjecanja. Dok je bila u osnovnoj školi imala je više slobodnog vremena, iako zbog natjecanja nije bila na niti jednom višednevnom školskom izletu. Sada trenira po minimalno tri sata dnevno, a režim u gimnaziji je potpuno drugačiji od onog u osnovnoj.
Foto: Nevia Ana Medić | Privatna arhiva
Kada su ju roditelji odveli na klizalište s tri godine, bila je to ljubav na prvi pogled. Od tada se Nevia Ana Medić, danas 15-godišnja učenica Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Zagrebu, počela baviti umjetničkim klizanje i sada je dio Hrvatske reprezentacije.
– Ni ne sjećam se perioda u svom životu kada nisam klizala, klizanje je jednostavno dio mene i uvijek će biti. Definitivno je zahtijevalo puno odricanja i teškog rada. Često mi se dogodilo da nisam mogla ići van s prijateljima ili obitelji jer sam imala trening ili neko natjecanje, a u
osnovnoj školi nisam išla niti na jedan višednevni izlet zbog natjecanja, priča nam Nevia.
‘U osnovnoj sam školi imala puno više slobodnog vremena i sad, kad gledam unazad, bila je kao dječja igra’
Trenutno trenira u Klizačkom klubu Medveščak i to najmanje tri sata dnevno, a nekada i više puta u danu.
– Prošle sam godine upisala prvi razred jedne od najboljih gimnazija u cijeloj Hrvatskoj i moram priznati nije mi bilo lako. Srednja škola nije bila ni blizu onomu na što sam navikla. U osnovnoj sam školi imala puno više slobodnog vremena i sad, kad gledam unazad, bila je kao dječja igra. Sad imam po dva ili tri testa tjedno, nekad i više, odgovaranja iz nekoliko predmeta i razne projekte i uz sve to još i tri, a nekada i više sati treninga dnevno, ističe Nevia.
‘Moram se ustati u 5:30 kako bih stigla na trening u 6 ujutro’
Ove je godine išla na više natjecanja nego ikada prije, a najteže joj je bilo uskladiti školske obaveze kada je natjecanje bilo tijekom vikenda što bi joj oduzelo jedina dva slobodna dana koja ima u tjednu.
– Kada mi je škola ujutro imam svega sat i 30 minuta do treninga od čega mi sam povratak kući oduzme 30 minuta. U ostalih sat vremena trebam stići napraviti barem dio svojih školskih obaveza za sljedeći dan jer sam nakon treninga previše umorna. Kada mi je škola popodne imam nešto više vremena između škole i treninga jer mi trening počinje već u 6 ujutro što znači da se moram dići u 5:30 kako bih stigla na vrijeme. S jutarnjeg se treninga vratim oko 9:30 pa mi, iako imam više vremena da odradim svoje školske obveze, rano buđenje stvarno poremeti ritam u danu te se ne mogu toliko skoncentrirati u školi koliko bih željela, objašnjava Nevia.
Profesori joj, kako kaže, često izlaze u susret, no ne tako da joj popuštaju u školi, već joj pomažu razumjeti gradivo koje je propustila zbog klizanja. Dodaje i kako njena škola podupire sportaše te zbog toga nikad nema problema s opravdavanjem izostanaka.
‘Morate biti uporni te imati dobar stav, kondiciju i mentalitet da biste izdržali program od 3-4 minute na ledu’
Nevia kaže kako ljudi općenito smatraju kako je klizanje lagan sport, ali da u to spada puno više od plesanja, vrtnje i skakanja.
– Morate biti uporni te imati dobar stav, kondiciju i mentalitet da biste izdržali program od 3-4 minute te ga predstavili sucima najbolje što
možete. Još uz sve to trebate izgledati lijepo na ledu, koji je totalno neprirodan okoliš za čovjeka i karakterno prezentirati muziku te se pravilno kretati uz njezin ritam. Meni je to jedan od najzahtjevnijih dijelova ovoga sporta – morati izgledati prezentabilno dok radite težak fizički napor, navodi Nevia.
‘Strašan mi je osjećaj biti sama na ledu, pred sucima i kad su sve oči samo na meni’
Natjecanja su joj najteži i najstresniji dio cijelog sporta, ali voli se sređivati za natjecanja i putovati na razna mjesta koja ne bi nikada posjetila da se ne bavi klizanjem.
– Možete trenirati cijeli svoj život i moći svaki pokret napraviti savršeno na treningu, ali kad dođete na natjecanje ocijenjeni ste samo na bazi te četiri minute, a sav vaš prijašnji trud je zanemaren. Strašan mi je osjećaj biti sama na ledu, pred sucima i kad su sve oči samo na meni, a ja se moram pokazati u najboljem sjaju. Ove sam godine bila na čak 10 natjecanja, od kojih su tri natjecanja svjetske razine, i posjetila šest različitih država, Mađarsku, Francusku, Sloveniju, Nizozemsku, Austriju i Srbiju, priča nam Nevia.
Galerija 10 Fotografija
Otvori
Četiri tjedna nakon što je preboljela koronu oborila je svoje osobne rekorde
Trebala je ići i u Rumunjsku, ali je dobila koronu pa je to natjecanje propustila. No, već je za četiri tjedna nakon što je preboljela koronu obarala svoje osobne rekorde na međunarodnim natjecanjima.
– Trenutno se pripremam za Junior Grand Prix, Zlatnu Piruetu Zagreba i nadam se da ću uskoro uspjeti osvojiti bodove za Svjetsko Juniorsko Prvenstvo. Klizanje nije baš popularno među mojom generacijom iako skoro svi znaju za naš sport. S obzirom na to da nije zastupljeno skoro pa uopće u medijima, nije velika zainteresiranost za moju granu klizačkog sporta, objašnjava Nevia.
‘Po ljeti, kada nema leda u Hrvatskoj, idemo na pripreme u inozemstvo’
A i kada bi popularnost bila veća, postoji drugi problem – prostor gdje bi novi članovi i članice uopće mogli klizati.
– Klubovi, kao i klizališta, postoje na žalost samo u Zagrebu i Sisku pa mislim da je to i najveći uzrok zašto se jako malo ljudi bavi ovim divnim sportom. Kada nemamo treninge u Zagrebu idemo u Sisak. Po ljeti, kada nema leda u Hrvatskoj, idemo na pripreme u inozemstvo, najčešće u Italiju ili Sloveniju, rekla je Nevia.
‘Najveći cilj mi je skočiti trostruku axel, a na svakom natjecanju mi je cilj pobijediti samu sebe’
U klizački klub se može učlaniti u biti bilo kada, od 3 godine pa do 90, ali ako se želite ozbiljno baviti umjetničkim klizanjem, Nevia poručuje da su najidealnije godine za početi od 4. do 7. Uz to, klubovi imaju natjecateljske, i nenatjecateljske kategorije tako da nikad nije kasno.
– Za sve moje uspjehe bila mi je prijeko potrebna podrška koju sam svaki dan dobivala pogotovo od svojih divinih trenerica koje su bile tu za mene na svakom dobrom i lošem treningu ili natjecanju i usmjeravale me prema pravom putu. Ako bi se ikad i pojavila kući s tužnim licem nakon treninga, moja obitelj i prijatelji bi me uvijek dočekali s puno zagrljaja i riječima potpore i na tome sam im zauvijek zahvalna, govori nam Nevia.
Iako još nije sigurna čime se želi baviti u budućnosti, zna da neće tako skoro odustati od klizanja.
– Najveći cilj mi je skočiti trostruku axel, a na svakom natjecanju mi je cilj pobijediti samu sebe, poručila je Nevia.
