[Glas čitatelja] Učiteljica odgovorila pravobraniteljici: ‘Uopće ne razumijete kako ova nova škola funkcionira’
Po prvi puta u Hrvatskoj nastava se izvodi online putem. Pravobraniteljica za djecu uputila je ovih dana pismo Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Upozorila je da vrednovanje i provjeravanje znanja u ovim okolnostima djeci ne bi trebalo dodatno otežavati situaciju, već bi ono trebalo biti poticajno. Piše dalje, javili su joj se roditelji zbog problema preopterećenosti učenika pa pravobraniteljica traži da se u proces uključe i savjetnici AZOO-a kako bi se on ‘provodio prema pravilima pedagoške svrhe’ i jer je ‘važno izbjeći da se odgovornost s učitelja/profesora prebacuje na roditelje, odnosno na učenike’. Pismom joj je odgovorila učiteljica Sandra Milobar, koja navodi da iz izjava pravobraniteljice zaključuje kako ona uopće ne razumije funkcioniranje nove škole. Pismo učiteljice u nastavku prenosimo u cijelosti.
Screenshot: YouTube
Pročitala sam dopis pravobraniteljice za djecu gospođe Helence Pirnat Dragičević i ostala sam bez riječi. To je za mene ozbiljan znak jer ja kao profesorica jezika volim riječi jer… ipak je na početku svega bila riječ, po njoj je sve postalo, u njoj je bio život, život je postao ljudima svjetlo koje ga je sačuvalo od tame.
Ne mogu vjerovati da u ovim trenutcima u kojima smo svi prisiljeni živjeti drugačiji život neki ljudi uporno imaju potrebu stvarati tamu tamo gdje je nema. Pismo sam pročitala više puta, jer ponavljanje je majka i otac svega razumijevajna i znanja, kako bih posložila misli i našla prave riječi.
Doslovno preko noći naše su učionice postale virtualne i tome se svi trebamo prilagoditi. Proces koji je inače direktna socijalna interakcija učitelja i učenika okrenut je naglavačke. U petak smo bili jedno, u ponedjeljak drugo. Za ovakav oblik nastave nitko se od nas nije posebno educirao, skočili smo na glavu i ronimo.
I učenici su bili nespremni. Zato učimo zajedno, smijemo se svojim pogreškama i nespretnostima, dajemo si virtualne „palčeve gore“ za sve što uspijemo shvatiti i koristiti na pravi način. Odgojno-obrazovni proces trebao bi se temeljiti na suradnji učenika, učitelja i roditelja. Uvijek mi je teško i pregrozno kad čujem kako učitelji ne razumiju roditelje i kako ne vole njihovu djecu. Kao da su učitelji pingvini, a ne ljudi. To je mišljenje ovih dana osobito popularno na jednoj Facebook stranici. Vjerujte, učitelji vaše djece su ljudi. Većina učitelja i sami su roditelji i to im je prva i najvažnija životna uloga, kao i svima vama. No, ti učitelji (koji nikako nisu pingvini) vašoj su djeci posvetili više pažnje i vremena u svom životu nego svojoj vlastitoj djeci. To znam iz vlastitog iskustva jer sam svog sina u dvanaest godina školovanja viđala kad bi odlazilo na spavanje i vikendom jer smo oduvijek bili u suprotnim smjenama. To znači – ja u jutarnjoj, on u popodnevnoj smjeni, a to za gimnazijalca znači povratak kući oko 21 sat.
Danas su roditelji ostali kod kuće, kao i učitelji (koji su isto ljudi i roditelji, nikako pingvini). Svi rade i žive u svojim uglavnom skučenim stanovima. Roditelji bi trebali znati da ih njihova djeca sada trebaju više nego ikada, ne samo zbog škole, već zbog novog života koji mi odrasli još i možemo shvatiti, ali djeca ne mogu i teže im je nego nama.
Ipak, mnogima je teško pročitati priču, izračunati matematički zadatak. S jednim, dvoje, troje djece. Učitelji to rade svakodnevno s prosječno dvadeset i pet učenika u razredu. To su izabrali, to im je poziv i normalna, svakodnevna priča. Mislim da su i roditelji izabrali svoju djecu i da bi im, umjesto da se ljute na sve oko sebe, trebali pomoći da ovo vrijeme što lakše i brže prođe.
Nema nastavnog sata tijekom ovih dvanaest virtualnih dana da me učenici nisu pitali kada će se vratiti u klupe, kada nisu rekli raska prava je škola zakon.
I raski je prava škola zakon. Svima je.
Pravobraniteljica poziva i na transparentnost cijeloga procesa jer su djeca, navodno, pod velikim opterećenjem. Možda se netko od kolega nije snašao, ali sigurno hoće i smanjit će broj zadataka. Moji učenici pak tvrde da bih im ipak mogla dati koji zadatak više. Ovaj je proces više nego transparentan, a rad učitelja vidljiv u potpunosti. Naime, u virtualnim učionicama postoji cijeli zapis tijeka nastavnog sata, svaka izgovorena rečenica učenika ili učitelja, od prve do zadnje. Stalno se ističe dobrobit djece. I ona je naravno svima na prvome mjestu, prvenstveno učiteljima, ljudima (ne pingvinima) koji su svoj život posvetili podučavanju i pripremi tuđe djece za životne izazove.
Uspješna društva, uspješni odgojo-obrazovni sustavi , kao na primjer Finski, temelje se na povjerenju u učitelje koje smatraju temeljem tih istih uspješnih i naprednih društava. Naše pak društvo marginalizira učitelje, oni su meta i krvici za sve osobne i društvene neuspjehe. I to se ponavlja…
„Ova virtualna nastava nije savršena, nikad neće biti kao u pravoj učionici, ali svi se trudimo“, rekla je jutros
moja učenica sedmog razreda.
Djeca znaju. Odrasli ne znaju. Svi očekuju da se nešto napravi samo od sebe. Ovo vrijeme trebali bismo prihvatiti kao drugačije, ono koje nas iskušava kao ljude bez obzira što u životu radimo i koji su nam ciljevi. Jedini cilj bi nam trebao biti što bezbolniji život.
Učitelji se ovome prilagođavaju, ovo je njihov novi posao, novi život. I učinit će sve da nova škola zaživi u najboljem mogućem obliku. Podršku učenika imaju. Još im nedostaje podrška njihovih roditelja.
Pravobraniteljice, vjerojatno niste svjesni koje napore ulažu učitelji kako bi djeca bila na sigurnom, družila se s prijateljima (makar i virtualno) i zdrava se vratila u svoje prave učionice. Čitajući što sve tražite od Ministarstva i učitelja zaključujem da uopće ne razumijete kako ova nova škola funkcionira, koji joj je zadatak i cilj te slobodno mislim da na ovakav način stvarate nepotrebne tenzije u ovim teškim trenutcima i činite zbunjenima one koji trebaju pomoć svih nas – našu djecu/učenike.
Slažem se s Vašom izjavom na HRT-u kako bi roditelji trebali biti djeci izvor podrške i sigurnosti. To bismo trebali biti svi mi. Zato treba hitno prestati s napetostima i optužbama. Dozvolite nam da radimo svoj posao onako kako najbolje znamo jer mi smo oni koji su davno donijeli odluku da svoja znanja i iskustva daju svoj djeci, ne birajući ih i ne dijeleći ih ni na koji način, nikada, pa ni sada.
Sandra Milobar, učiteljica
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
