[GLAS STUDENTICE] ‘Elitne’ zagrebačke gimnazije su čista prevara
Želim ukazati na katastrofalne dubinske probleme našeg školskog sustava-barem u slučaju srednje škole koju sam pohađala. Naime, prošle su već četiri godine kako nisam u srednjoškolskoj klupi već na faksu, ali ona gorčina koju je srednja škola ostavila u meni nikad neće biti zaboravljena. Kao učenica s prosjekom 5.0 tijekom cijele osnovne škole, željna kvalitetnog obrazovanja upisala sam jednu od takozvanih ‘Elitnih zagrebačkih gimnazija’.
foto: Pixabay.com
Niti sam ja pa niti moji roditelji elita, već obični mali ljudi koji su vlastitim snagama, trudom, obrazovanjem i pravednošću postigli mnogo za predjele Hrvatske iz kojih dolaze. Ja sa svojih 14 godina nisam ni slutila što se zaista skriva iza te riječi ‘elitna’. Kvalitetno prenošenje znanja te pripremljenost za maturu, ne mogu opovrgnut, ali nažalost kada sve ostalo što ta riječ skriva osjetite, znanje i dobro napisana matura postanu vam sporedne stvari.
Nekima je 4.4 zaključna petica, a nekima 4.6 četvorka
Toliko obilje tatinih i maminih sinova i kćerki na jednome mjestu, zaista je teško podnijeti. Kada slušate i znate kako vaša prijateljica zbog prosjeka 4.9 nije upisala tu školu i bila prvotno tužna i razočarana, a u razredu vam se kolege hvale kako je ‘stari sredio, a on prolazio s nekih 4.0’. Zanima me jesu li se ikada pojedini profesori zapitali kakav gnjev i borbu za pravdom osjećaš kada znaš da kolega koji sjedi do tebe ide kod njega na instrukcije, zna što bi moglo doći u test?!
Konstantan osjećaj nepripadanja te manje vrijednosti pa posljedično katkad i nepravedne lošije ocjene unatoč vlastitom trudu, ostave takav trag! Nisam željela uopće pripadati takvoj ekipi pa sam se i minimalno družila te sanjala izlazak iz te ustanove. Također, prilikom zaključivanja ocjene uz prosjek predmeta 4.6 uporno sam tražila odgovarati za peticu, dok se kolegici s 4.4 zaključila bez problema. Na pitanje kako to, dobila sam odgovor: “ti si ta…a ona je ta..”. Mislim da je sve jasno.
Samopuzdanje raste kad ti mamica i tatica sve probleme uklone s puta
K tome, naravno, tako sebično odgojena djeca, koji su cijeli život “gotovani” te kojima su roditelji uklonili svaki problem koji im je život donio – glasna su, samouvjerena i učinit će sve u svojoj moći za sebe. Pa sada zamislite nekolicinu povučenijih, skromnijih i sramežljivijih u takvom okruženju. Gdje je tu pedagoško znanje svih ti profesora?! Gdje je osjećaj za svaku osobu kao individuu?! Gdje je grižnja savjesti?! Je li svrha srednje škole da se moji roditelji priupitaju vole li oni svoje dijete dovoljno pa ga ostavljaju da se samo snalazi u svijetu?! I danas su ti kolege budući doktori, pravnici, ekonomisti, farmaceuti i slično. Danas su oni budućnost našeg naroda, gdje im je ovaj srednjoškolski sustav bilo samo dodatni vjetar u leđa za ono što su ih mamice i tatice od malena učili…
Od zadnjeg kročenja iz srednje škole sanjam ovo napisati, za sve buduće generacije, za sve poštene učenike željne znanja te za opomenu “elite” što rade drugima, ako to uopće ikoga iti dira. U konačnici sam sretna za ovo iskustvo koje me podučilo životu i dalo uvid u vlastitu vrijednost i snagu više nego svih šesnaest predmeta, ali povratak u srednjoškolske klupe ne bih ni u nagoroj noćnoj mori poželjela!
Lijepi pozdrav,
Anonimna 🙂
Na portalu srednja.hr pokrenuli smo rubriku u kojoj dajemo glas vama – profesorima, učenicima i studentima. Ideja je svakog tjedna objaviti članak kojeg nije napisao novinar, a koji se tiče različitih tema kojima se bavimo. Bili učenik, student, prosvjetni djelatnik ili profesor na faksu, rado ćemo vam dati priliku da se i vaš glas čuje. Svoja pisma možete nam slati na mail [email protected].
