[Glas učenice] ‘Poštovani profesori, štrajkom ste dobili što ste htjeli, mi vas sada ne zanimamo’
I dalje se ne stišava bura oko nadoknade nastave do koje je došlo nakon najduljeg štrajka u obrazovnom sustavu, koji je trajao čak 36 nastavnih dana. Pismo za našu rubriku ‘Glas čitatelja’ ovoga nam je puta poslala splitska učenica (podaci poznati redakciji, op.a.), a upućeno je ono ministrici obrazovanja, Blaženki Divjak i premijeru Plenkoviću te prosvjetnim djelatnicima koji su štrajkali. U njemu iznosi nekoliko većih problema koji će biti rezultat produljenja nastavne godine. Između ostaloga, pohađanje nastave tijekom nesnosnih vrućina na jugu Hrvatske, ali i skraćivanje godišnjeg odmora djelatnika učeničkih domova koji uopće nisu štrajkali. Pismo ove učenice u nastavku prenosimo u cijelosti.
Foto: Jake Ingle; Unsplash
Poštovani učitelji, nastavnici, profesori, nenastavno osoblje i najvažnije, poštovana ministrice Divjak i poštovani ministre Plenkoviću.
Ovo pismo vrlo vjerojatno neće stići do Vas, ali vrijedi pokušati. U trenutnoj situaciji, svaki, čak i neuspjeli pokušaj bolji je od pasivnog sjedenja.
Kao što možete pretpostaviti, osvrnut ću se na temu štrajka profesora i nastavnika koji je trajao 36 dana. Znam je tema već zastarjela, prožvakana i ispljunuta, ali ja je gledam iz malo drugačije perspektive. Navest ću Vam tri situacije iz svoje najbliže okoline koje oslikavaju besmislenost ovakvog ‘nadoknađivanja štrajka’. Najprije moram spomenuti glavni argument pobornika ovakve nadoknade štrajka (skraćeni zimski praznici, skraćeni proljetni i nastava produžena do 26.6.). Naravno, učenici za vrijeme štrajka nisu imali nastavu. Pobornici kažu da su se tu odmarali. Zanemarujemo činjenicu da većinu dana do tog dana ujutro nisu znali trebaju li se spremati za školu ili ne. Štrajk je bio cirkularan, tako da odmor nije bio toliko odmor koliko jednostavno poremećen radni tjedan i dotadašnji rituali. Ali u redu, možemo reći i da su se odmarali.
Moja sestrična ide u prvi razred osnovne škole i u njihovoj školi nastava se odvija svakog dana od 11 sati ujutro do 15 sati poslijepodne. Škola se nalazi u Splitu i naravno, nema klima uređaj. Dakle, od djece u dobi od šest i sedam godina očekuje se da do 26. lipnja, kada u Splitu temperature znaju doseći i do 35 stupnjeva Celzijusa, budu u učionicama bez rashladnih uređaja svaki dan u doba kada je temperatura najviša. Hoće li se toj djeci upisivati neopravdani sati kada ih roditelji iz straha za njihovo zdravlje ne budu puštali da u 11 sati hodaju po suncu do škole, potom budu u pregrijanoj učionici četiri sata da bi se u 15 sati ponovo vraćali kući po prejakom suncu?
Nadalje, X osoba (bitno mi je sačuvati anonimnost) radi u učeničkom domu. Zaposlenici učeničkog doma, naravno, nisu štrajkali. Učenici su za vrijeme štrajka ostajali u domu. Međutim, kada su učenici morali doći tjedan ranije sa zimskih praznika, kada budu morali doći s proljetnih praznika i kada budu morali ostati do 26. lipnja, zaposlenici učeničkog doma i dalje će morati biti na svojim radnim mjestima, u vrijeme kada su trebali imati završne sastanke. Da bi besmisao bio još i veći, u učeničkom domu ima jako puno učenika iz Zdravstvene škole Split, precizno, medicinskih sestara. One moraju odraditi petnaest dana prakse tek nakon završetka redovne nastave. Dakle, učenički dom mora ostati otvoren za njih, najmanje do 15. srpnja. Tek nakon toga, mogu početi redovni sastanci zaposlenika. Treba napomenuti da drugi rok popravih ispita počinje 20. kolovoza i zaposlenici se tada vraćaju na svoja radna mjesta. Poštovani ministri, mislite da ljudi odgovorni za po dvadesetero i više djece po katu nemaju prava na svojih 35 dana godišnjeg odmora?
Na kraju, situacija u Zdravstvenog školi Split. Ta srednja škola dala je nastavnicima slobodu da odluče žele li ili ne žele štrajkati. To je dovelo do podjele koja se ponovo lomi o leđa učenika. Zadnji tjedan ‘zimskih praznika’ učenici su imali po jedan do dva sata dnevno da bi nadoknadili propušteno. I zbog tih par sati, nastava se produžuje, učenici ostaju do 26. lipnja i medicinske sestre neće imati ljetne praznike.
Poštovani profesori i nastavnici, pobunili ste se protiv nepravednog sustava. Dobili ste što ste htjeli i sada vas ne zanimamo mi. Ako ste se već htjeli buniti protiv sustava, zašto niste stali uz nas kao što smo mi uz vas? Ili nepravda koju mi trpimo nije važna? Nitko ne bi propao da se skratilo nekoliko lekcija iz nekoliko predmeta. Nitko ne bi propao da se smanjio opseg gradiva na maturi. Nitko ne bi propao da se ne piše posljednji test u godini. Načina je bilo, da se itko potrudio ići svima malo više u korist, ali pretpostavljam da je bilo lakše osuditi tisuće učenika na polugodište koje traje šest mjeseci s četiri dana odmora.
Čestitam na dobivanju onoga za što ste se borili.
