[GLAS UČENIKA] Instrukcije su postale unosan posao, profesori nam preporučuju svoje kolege
Učenik sam četvrtog razreda srednje škole i htio bih da se čuje i moj glas. Pošto mi je dana prilika i na tome zahvaljujem portalu srednja.hr kojeg svakodnevno čitam i pratim, htio bih u ovoj podugačkoj poruci, nemojte zamjeriti, progovoriti o temi koja je uznapredovala zadnjih godina, a zadaje financijske muke roditeljima – instrukcije.
Screenshot: YouTube
Otkad znam za sebe, ne idu mi prirodni predmeti, a pogotovo matematika koja mi je, nažalost, najveća rak rana tijekom cijelog mojeg školovanja. Učiteljica razredne nastave koja mi je predavala u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda nije dobro znala prenijeti gradivo matematike. Jedino učenici kojima je išla matematika, pohvatali su gradivo. Ostali “genijalci” u koje spadam i ja, nismo uspjeli. I tu već nastaje problem.
‘Hvala bogu što ću za pet mjeseci konačno završiti s kalvarijom’
Krenuvši u peti razred, problem je postajao sve veći jer je gradivo postajalo sve teže, a ja nisam imao osnove uz koje bih lakše svladao gradivo. Profesorica matematike nije pokazivala prevelik interes za nas kojima matematika nije išla, već se najviše usmjerila na ljude koji su istu rasturali. Moji roditelji vidjeli su da moja situacija ne vodi nigdje pa su po preporuci mamine prijateljice pronašli broj i nazvali profesoricu matematike koja je također predavala u osnovnoj školi i zahvaljujući kojoj sam uspio proći peti i šesti razred.
U sedmom razredu, na opće oduševljenje većine, ali ne i moje malenkosti dobili smo fiziku i kemiju kao nove predmete i znao sam da će biti jednako uzbudljivo kao i s matematikom, pogotovo fizika. Nažalost, cijena dva školska sata moje instruktorice matematike postala je skupa mojim roditeljima pa su odlučili kako bi mi studenti jednako dobro mogli objasniti gradivo matematike/fizike.
Završetkom osnovne škole te upisom u gimnaziju, studenti nisu bili toliko dobro upućeni u tekuće gradivo pa sam morao pokušati samostalno svladati gradivo ne samo matematike, već i fizike i kemije. Jedva sam dočekao neke računske zadatke iz biologije. Nisam mogao pratiti tempo koji su profesori moje gimnazije stvorili već u prvom razredu, pa sam u dogovoru s roditeljima odlučio kako jedino profesor može dovoljno dobro znati što profesor određenog predmeta traži te mi kvalitetno objasniti gradivo i pristali su ponovno platiti veću cijenu instrukcija samo kako bih uspio imati barem dvojku na kraju školske godine. I dalje idem na instrukcije matematike i fizike, ponekad i biologije i kemije i hvala bogu što ću za pet mjeseci konačno završiti s kalvarijom i moći se posvetiti društvenim predmetima koji mi puno bolje idu.
O problemu instrukcija trebalo bi više govoriti
Iz svega ovoga, htio bih izvući nekakav zaključak.
Prvo, učitelji/ice razredne nastave od prvog do četvrtog razreda ne bi smjeli olako shvaćati predavanje gradiva mališanima, pogotovo matematike jer upravo oni postavljaju temelje za daljnje svladavanje gradiva matematike.
Drugo, žalosno je da zbog nezainteresiranosti profesora već u osnovnim školama, a da ne govorim u srednjim školama koji ne pridaju dovoljno pažnje učenicima kojima ne idu prirodni predmeti, već ih dapače zapostavljaju i smatraju manje vrijednima govoreći kako su sami krivi za svoj nerad, učenici već u osnovnoj školi moraju ići na instrukcije.
Treće, ne razumijem zašto ti isti profesori negoduju kada saznaju da učenici idu na instrukcije, i to nažalost ne nekolicina učenika, već polovica jednog razreda jer se ne uzima novac iz njihova džepa, a i besmisleno je ne poduzimati ništa dok se dnevnik puni jedinicama iz određenog predmeta.
Unosan posao u kojemu profesori preporučuju svoje kolege
I četvrto kao šećer na kraju, instrukcije su postale toliko unosan posao zadnjih nekoliko godina da čak profesori znaju preporučiti svoje druge kolege profesore učenicima, što im zapravo i daje za pravo da ne mare previše o učenicima kojima ne idu prirodni predmeti jer će ih instruktori “naučiti gradivo i učenici koji idu na instrukcije neće ništa morati raditi”.
O ovom aktualnom problemu, trebalo bi se puno više polemizirati u društvu i zajedničkim snagama u suradnji i s profesorima i s roditeljima i s učenicima pokušati poboljšati cijeli školski program kako bi profesori imali dovoljno vremena posvetiti se svima, a ne samo najboljima, kako roditelji ne bi morali dizati kredite da bi svojoj djeci mogli platiti instrukcije i kako bi učenici uspješno mogli svladati gradivo i, osim ocjena, imali i kvalitetno znanje koje bi mogli nadograđivati u svojem daljnjem obrazovanju. Bio bih veoma ponosan kada bi barem mali dio ove poruke čuli i čelni ljudi sektora obrazovanja koji su iznad profesora i kojima bi glavni cilj i trebalo biti kvalitetno obrazovanje mladih kako danas-sutra ne bismo gledali poražavajuće statistike o odlasku mladih iz Hrvatske.
Lp, Anoniman
____________________________________________________________________________________________
Na portalu srednja.hr pokrenuli smo rubriku u kojoj dajemo glas vama – profesorima, učenicima i studentima. Ideja je svakog tjedna objaviti članak kojeg nije napisao novinar, a koji se tiče različitih tema kojima se bavimo. Bili učenik, student, prosvjetni djelatnik ili profesor na faksu, rado ćemo vam dati priliku da se i vaš glas čuje. Svoja pisma možete nam slati na mail [email protected].
