Foto: Dan Dimmock; Unsplash
Ja sam učiteljica.
Studirati nisam mogla nakon završene srednje škole jer mi to majka nije mogla priuštiti. Čistila sam kafiće, radila na crno kao dostavljač. Zaposlila sam se u maloj, ali posebnoj privatnoj tvrtki. Radila sam puno, ponekad i dvanaest sati dnevno, izgarala kao raketa. Plaća je bila dobra, uzdržavala je moju malu, novu obitelj, moju djevojčicu i supruga koji se pomalo drugačiji vratio iz rata. Radila sam i dalje, propuštala djetinjstvo svoje djevojčice i novorođenog dječaka. Odlučila sam se za promjenu. Imala sam priliku ostvariti nešto što prije nisam mogla – studirati. Upisala sam redovni studij, sjedila u klupama s kolegama nešto starijima od moje djece, i diplomirala na početku prve apsolventske godine. Dobila sam posao kao zamjena i tako sam radila mijenjajući škole, osam godina. Svoju djecu nisam puno viđala, uglavnom smo bili u suprotnim smjenama. Tražeći stalan posao, ja sam nakupila godine, a moja su djeca odrasla. Svaki iole zainteresiran čitatelj (bez obzira na cilj i stav svoga čitanja) sad se pita, zašto jedna učiteljica piše ulomke svoje autobiografije. Želi li pobuditi neku simpatiju, sažaljenje ili je jednostavno toliko bahata da se razmeće svojim egom i troši tuđe vrijeme? Nisam protiv toga da svatko razmišlja kako želi. U ovoj je zemlji to još, za sada, dopušteno. Ono što želim reći je da sam svoj posao/poziv izabrala u zrelim godinama ne kalkulirajući s „beskrajnim godišnjim odmorom, sigurom plaćom i raznim benefitima“, da sam teško došla do stalnog zaposlenja i da svoj posao/poziv volim. Jer ako niste primijetili, nisam ja žena-majka-učiteljica, već obrnuto.
Ja sam učiteljica.
Ne štrajkam zbog neke svoje stare zavade sa Sindikatom. Ne štrajkam jer mislim da je potpuna degradacija učitelja i njihovog rada u ovome društvu prvi i osnovni razlog zbog kojeg bi trebalo štrajkati.
Ne štrajkam i nitko me od kolega zbog toga ne gnjavi, ne prijeti i ne omalovažava me. Barem za sada.
Čitajući komentare dijela hrvatskoga puka na raznim portalima, shvatila sam u čemu je problem, ne samo ove situacije, već i cijele nam Lijepe. U primitivizmu onih koji ne cijene tuđi rad, koji su uvjereni da sve najbolje znaju, i kojima se u glavama sudaraju samo jedne te iste isprazne fraze.
I zato sam ljuta, i zato ovo pišem.
Osvrnut ću se na bezbroj puta pročitane fraze o učiteljima kao uhljebima, komunjarskim ostacima, onima koji ništa ne rade već se samo odmaraju i za to ih taj isti puk plaća, na to kako u cijeloj situaciji pate roditelji i učenici i kako su baš ti učitelji stvorili kaos u prelijepoj nam Našoj.
Kao što sam već rekla radila sam osam godina na zamjenama, od nekoliko sati do pune satnice, sa stankama preko ljeta i zime jer su se tada ugovori prekidali, a ja hodočastila na burzu. Nakon što je kolegica otišla u mirovinu u školi u kojoj sam, priznat ćete, dugo radila na zamjenama, dobila sam stalan posao. Nisam uhljeb. Ja sam svoje radno mjesto zaradila i za svoj kruh radim.
Komunizma i partijske doktirine sjećam se iz djetinjstva vrlo dobro jer sam kao gastarbajtersko dijete imala dosta problema. Moj je djed bio partizan koji je ’48 osuđen na sedam godina zatvora zato što je odbio biti poslušnik i izvršitelj Partijskih zadataka. Ako sam u tom smislu komunjarski ostatak, neka, onda smo to svi mi rođeni prije devedesete. Jer stvarno smo polagali pionirsku zakletvu, pisali za zadaću pismo dragom drugu Titu. Od svega toga stvarnije je i istinitije to da su dječaci moje generacije među prvima pošli braniti svoju djedovinu, u tenisicama i trapericama, neki, meni bliski, nisu se vratili. Njima palim svijeću svakog 16. studenoga i sjećam se…
Ja sam učiteljica.
Moj školski raspored svaki je dan drugačiji – između tri i pet nastavnih sati, šesti je dopunska ili dodatna, a neki od sati unutar tog rasporeda rezerviran je za informacije i taj sat nije plaćen. Na posao obavezno dolazim sat-dva prije nastave. Još jednom prođem pripreme, doradim nastavne materijale za učenike. Ostajem poslije nastave ispravljati bilježnice i ispite jer toga u mom predmetu zaista ima svakodnevno. O svojim učenicima razmišljam i kad nisam u školi, kako im i što pripremiti, jednostavnije objasniti, veselije predočiti. Te ideje realiziram u trenutku kad nastanu, često vikendom, pa moja obitelj pošizi.
Da bi mi pokazao da mu je konačno dosta moga posla kod kuće, na početku ove školske godine moj je suprug „istjerao“ školu iz kuće. Tri sam dana vozila u školu svoje registratore prepune radnih materijala. Mali je taj moj auto, ali ipak je to hrpa papira koje sam, kao i tonere, platila iz svog novčanika. Pa jasno da to mogu kad mi je plaća prevelika za ono što radim. Ovih dana svi raspredaju o tome kolika je i jesam li ju zaslužila. Pa eto, da ne kalkuliramo – moja je plaća za rujan bila 7.017,66 s prekovremenim satima i smjenskim radom.
Prva potpisujem osam sati rada u školi, kartice za „štancanje“ radnog vremena, uvjete koji uključuju papir, toner, računalo, internet, i vjerovali ili ne crvenu kemijsku. I da ništa, baš ništa ne nosim kući!
Voljela bih imati toliko dana godišnjeg odmora koliko neki misle da imam. Vjerojatno bih se tada stvarno i odmorila. A kad smo već kod toga – učitelji imaju godišnji odmor od sredine srpnja do sredine kolovoza, onda kada je najtoplije, najskuplje i najveće su gužve. I baš tada moraju ići na godišnji. Ja ne volim ljeto. Ja bih na godišnji odmor u ranu jesen!
Ja sam učiteljica.
Administracija je čudovište koje vreba s papira i iz raznih „ejovskih“ sustava, a famozna reforma učinila ju je ogromnom. Ishitrena, neprilagođena uvjetima u državi i društvu, nametnuta svima. Ništa što je u reformi novo, nama učiteljima nije. Odavno učimo djecu da razmišljaju, propituju, suočavaju se s problemima i rješavaju ih. Iako učitelji desetljećima govore kako se nastavni sadržaji trebaju smanjiti, to se nije dogodilo. Prva tvrdim da iz moga predmeta treba izbaciti barem četvrtinu sadržaja koja nije prilagođena kognitivnim mogućnostima učenika određene dobi.
Na raznim portalima dio hrvatskoga puka žestoko je ustao protiv učitelja, dali bi im odmah otkaz i poslali ih u Irsku (jer učitelji najmanje odlaze iz Lijepe, uživaju na državnim jaslama). Ako je tako dobro na tim jaslama, kako to da se nitko ne javlja na oglase, ni za zamjenu , ni za stalno radno mjesto s punom satnicom.
Ja sam učiteljica.
Ali sam i roditelj. Zato me ljute svi roditelji koji vrište kako ne znaju kamo bi sa svojom djecom. Organizirajte se, učinite djecu samostalnima. Nije škola čuvalište. Ja sam, kao i većina moje generacije odrasla s ključićem oko vrata, bez telefona i mobitela. Odlazili smo jedni drugima, pisali zadaće, slušali ploče. Družili smo se i socijalno se oblikovali. To je nešto što današnjoj djeci nedostaje. Družite se sa svojom djecom. Pričajte im, razgovarajte s njima jer to im nedostaje. Znam to jer mi na dopunsku nastavu dođu djeca kojoj to i nije potrebno, a na pitanje zašto su došli i što bi željeli raditi jednostavno kažu da bi htjeli razgovarati, o bilo čemu. Izaberu temu, i pričamo jer ja sam tamo zbog njih, budućih učitelja, pekara, vožača, prevoditelja, inženjera… Učionica je mjesto u kojem se događa stvaran život koji dijelim sa svojim učenicima. I zato znam… ništa učenici neće izgubiti, ni znanje ni budućnost. Oni su prilagodljivi, gledaju naprijed, ne zanima ih što je bilo dok njih još nije bilo.
Ja sam Sandra Milobar, učiteljica.
[UŽIVO] Danas nastavak sastanka Vlade i sindikata, termin još nije poznat
Sindikalisti zakopali ‘ratne sjekire’? Fotografija s jučerašnjeg prosvjeda mnoge će iznenaditi
Izdvojili smo neke trenutke s današnjeg prosvjeda koje se isplati zapamtiti
Izdvojili smo 156 najboljih transparenata s današnjeg prosvjeda ‘Hrvatska mora bolje’
Premijer došao do štrajkaša, oni mu podigli transparent ispred lica i nastavili šutnju
[Glas maturantice] Mladi i obrazovanje Vladi su samo početak i kraj predizbornih kampanja
[Glas profesorice] Sad je dosta!
[Glas učenice] Zbog štrajka gradivo za maturu nećemo stići obraditi, iz nekih predmeta nismo pisali ni prvi test
Doznajemo: Najveća nastavnička plaća u rujnu iznosi 11.035 kn, a najmanja 5.251 kn neto
Vlada više neće plaćati dane u štrajku: Nastavnici ostaju bez prosječno 315 kn dnevnice?
Otkrivamo misterij: Zašto u jeku štrajka novinari pišu o plaćama?
Nakon prosječnih, objavljujemo i iznose medijalnih plaća nastavnika, opet su preko 7.000 kn
Ministarstvo poslalo uputu školama: Evo kako će učenici nadoknađivati dane štrajka
Proveli smo jutro u Sindikatu hrvatskih učitelja, žili kucavici štrajkaškog otpora
Pitali smo ravnatelje podržavaju li štrajk: Rekli su da, ali vide neke probleme
Nastavnik objasnio zašto Plenković zaslužuje jedinice iz tri predmeta
Mama mu nije vjerovala da je štrajk pa ga je ipak dovela u školu
Bećarac štrajkaša nasmijat će vas do suza: ‘Da te nije ‘učo’ naučio, Plenkoviću gdje bi sada bio?’
Učenici o štrajku svojih nastavnika: ‘Imaju najjaču funkciju na svijetu, a mizerno su plaćeni’
