Glasna tišina: Zašto MZO skriva informacije o radu Povjerenstva Dijane Vican i Matka Glunčića?
Prije dva tjedna pisali smo o zaključku Povjerenice za informiranje kojim je naložila Ministarstvu znanosti i obrazovanja da u roku od osam dana od zaprimanja njenog zaključka riješi naš zahtjev za informacijama. No, do danas, to se nije dogodilo. Naime, od Ministarstva smo u više navrata tražili informacije o radu Povjerenstva za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja. Na čelu tog Povjerenstva nalazili su se Matko Glunčić i Dijana Vican, a njihov rad okončan je objavom velikog Izvješća kojim su, nakon analize mjera Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, donijeli 10 preporuka za nastavak reforme odgoja i obrazovanja. Izvješće je potom kritizirala bivša Ekspertna radna skupina za CKR i tražila je od MZO-a njegovo odbacivanje.
foto:srednja.hr
Kako smo pisali prije nešto više od tri mjeseca, spomenuto Izvješće Povjerenstva nisu potpisali svi članovi tog istog Povjerenstva. Tada nam je Mirela Lekić, članica Povjerenstva i šefica Odjela za obrazovanje u Hrvatskoj obrtničkoj komori, potvrdila kako Izvješće nije mogla potpisati. Izvješće je, između ostalih, donijelo i Preporuku 4. koju je Lekić smatrala spornom.
– Budući da je u tom Izvješću bila navedena preporuka u okviru koje se navodi da je nužno redefinirati ulogu ministarstava i resornih agencija u procesima realizacije mjera Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije te vođenje i praćenje reformskih aktivnosti povjeriti nadležnom ministarstvu – Ministarstvu znanosti i obrazovanja, jasno je da isto nisam mogla potpisati, kazala nam je Lekić u studenom.
Dodatno nam je pojasnila kako Hrvatska obrtnička komora oduvijek smatra da je pitanje strukovnog obrazovanja previše važno za državu da bi se njime bavilo isključivo jedno ministarstvo te da ono mora biti u ingerenciji i ostalih resornih ministarstava i gospodarskih asocijacija.
Rješenje Povjerenice za informiranje
Glasna tišina iz Ministarstva
Kasnije su nam iz Ministarstva potvrdili kako je na sjednici Povjerenstva na kojoj je Izvješće usvojeno, nazočilo 14 od 16 članova te da su svi prisutni Izvješće potpisali. Odnosno, uz Mirelu Lekić, još jedan član Povjerenstva Izvješće nije potpisao. Zanimalo nas je o kome se radi pa smo, očito naivno, i taj podatak tražili od Ministarstva. Odgovora nije bilo pa smo, opet naivno, zatražili zapisnike svih sjednica Povjerenstva te Poslovnik o radu Povjerenstva. Upite smo slali četiri puta, no s druge strane vladala je glasna tišina.
Potom smo informacije zatražili putem Zakona o pravu na pristup informacijama, a kada nam niti na taj način MZO nije odgovorio u zakonskom roku, poslali smo pritužbu Povjerenici za informiranje. Ona je pak 15. veljače naložila da u roku od osam dana od zaprimanja njenog Zaključka, MZO mora riješiti naš zahtjev za pristup traženim informacijama.
Rok od osam dana prošao je, od njega je prošlo još desetak dana, a iz Ministarstva vlada još glasnija tišina. Kako nam je pojašnjeno u razgovoru s Uredom Povjerenice za informiranje, u ovakvim situacijama oni šalju požurnicu tijelu javne vlasti. Nama, dakako, preostaje čekati.
U posljednja tri mjeseca, koliko tražimo i čekamo informacije od MZO-a, nameće nam se mnoštvo pitanja. U čemu je problem? Je li, u demokratskom sustavu, neobično što novinari od tijela javne vlasti traže informacije? Tražimo li nešto što ne bismo smjeli dobiti? Ako je tako, zašto to ne bismo smjeli dobiti? Postoje li uopće zapisnici sjednica koje tražimo?
Gdje je zapelo na Donjim Sveticama 38?
Poslužimo se ovdje jednostavnom dječjom logikom. Kada djetetu ne želite nešto reći i na njegovo jedno te isto pitanje uporno ne dajete nikakav odgovor, razumjet će to na način da nešto pokušavate sakriti od njega, da mu muljate. Bit će još znatiželjnije, još će ga više zanimati o čemu se točno radi i zašto, ali ZAŠTO mu ne dajete odgovor.
S obzirom na to da MZO već tri mjeseca uporno šuti o našem zahtjevu za informacijama, moramo priznati da proporcionalno s vremenom koje prolazi, raste i naša znatiželja o onome što tražimo. Što li se skriva u zapisnicima koje Ministarstvo krije kao zmija noge? Možda nam ih ne mogu ustupiti zbog pitanja nacionalne sigurnosti? Možda se radi o pitanjima globalnog poretka? A možda je u šumi?
Šalu na stranu. Nismo naivni i samo pokušavamo raditi svoj posao. No upitno je kako se posao radi s druge strane. Prije par tjedana, točnije 12. veljače, za prilog u emisiji ‘Točka na tjedan‘ N1 televizije, Ministarstvo znanosti i obrazovanja poručilo je kako primaju prosječno tri upita dnevno. S relativno malim brojem upita i uzevši u obzir da je naš prvi upit na ovu temu MZO-u poslan prije tri mjeseca, pitamo se gdje je točno zapelo.
Ipak, vjerujemo kako su na Donjim Sveticama 38 mislili da ćemo zaboraviti na svoja pitanja i pustiti da ih pregazi trenutak. No, sada već zaglušujuća tišina s Donjih Svetica 38 postiže upravo suprotan efekt. Pa sve dok ne dobijemo valjani razlog zbog kojeg ne možemo dobiti uvid u tražene zapisnike i poslovnik, ili sve dok nam ih nekim čudom ne ustupe, pitat ćemo i tražit ćemo, onda ćemo opet pitati i tražiti, pa onda opet. Pitati. Tražiti. Pitati.
