Ostalo je još nekoliko sati do kraja 2018. godine i taman isto toliko da prođe godina dana za mene bez popijenog alkohola. Nikad prije nisam imao novogodišnje odluke i ovo je bilo prilično novo iskustvo. Da se razumijemo, nisam se ja prije ove odluke utapao u alkoholu i bio ovisan, ali sam prilikom druženja, izlazaka i sličnih prigoda redovito pio pivo ili nešto kratko. Naravno, bilo je tu i povremenih pijanstava kojih se manje ili više sjećam. Sve u svemu, u zadnjih 15-16 godina nije bilo niti jedne godine, a da nisam barem nešto popio. Sve do 2018. godine.
Piše: Nikola Baketa
Nikola Baketa | Foto: privatna arhiva
Odluka o tome je došla spontano, na zadnji dan 2017. godine. Isprva sam, više onako u šali, govorio kako od sutra ne pijem i da je to što popijem na dočeku zapravo sve za idućih godinu dana. S obzirom da sam tvrdoglav, uhvatio sam sam sebe za riječ i što je više vremena prolazilo bilo mi je važnije držati se toga. Naravno, ljudi oko mene su tražili neko racionalno objašnjenje za takvu odluku pa sam tako i ja, što sam više o tome razmišljao, pronašao (možda podsvjesne) razloge.
Tromost na treningu nakon par pivi večer prije
Naime, rekreativno se bavim brazilskom jiu jitsom i koliko to god bila rekreacija opet uključuje barem tri treninga tjedno. Tako sam već bio primijetio koliko sam tromiji ukoliko sam večer prije zaružio s par piva previše. Također, s godinama mi je trebalo sve više vremena za oporavak od pijanstava i držanje koraka na treningu s mlađima (i to po 10-12 godina) od sebe. Konačno, prošle godine sam imao i operaciju bruha pa mi je bilo važno i da se uspijem vratiti u formu, a to je znatno teže uz alkohol. Nakon što sam si sve to posložio u glavi, moja odluka da ustrajem je bila još jača.
Nikola Baketa | Foto: privatna arhiva
Tako da sam vrlo lako to riješio sam sa sobom, ali ostala je okolina. To je bilo puno teže. Kad netko prestane pušiti svi ga/ju tapšu po ramenu, ohrabruju i govore kako je to dobro za zdravlje, kako ne razumiju da netko može bacati tolike novce u dim i slično (i sam ohrabrujem ljude koji prestaju ili žele prestati pušiti jer nikad nisam bio pušač). S druge strane, kad je u pitanju alkohol onda do izražaja dolazi koliko je njegova konzumacija općeprihvaćena te se podrazumijeva u pojedinim (i mnogim) društvenim aktivnostima. Za razliku od osoba koje prestaju pušiti, nisam doživio da je nečiji prvi komentar bio – Bravo! Dobra odluka!
Prve reakcije: baš cijelu godinu nećeš piti?
Prve reakcije su uglavnom bile usmjerene na propitivanje odluke – Jel’ baš cijelu godinu? Sav alkohol ili samo nešto? Pa zašto bi to napravio? Čekaj, a za rođendan isto nećeš piti? Ajde, ništa ti neće biti od jednog piva.
Meni je to sve uglavnom bilo zabavno. Kako sam sam sa sobom bio na čisto i to radio zbog sebe, onda mi ta propitivanja nisu smetala. Kako je vrijeme odmicalo, ljudi oko mene su počeli jedni druge „upozoravati“ da ja ne pijem, neki su redovito zaboravljali i iznova se čudili kad bih rekao da to i dalje traje, a bilo je i onih koji su to manje ili više ismijavali. Sve u svemu, sasvim očekivana reakcija okoline u društvu u kojem je alkohol sveprisutan. Vjerujem da mnogima kod ovakvih sličnih odluka upravo nedostaje taj dodatni poticaj okoline, dodatna podrška ili barem prešutno podržavanje i izostanak propitivanja.
Svakako bih istaknuo da u niti jednom trenutku nisam izbjegavao društvene situacije za koje sam znao da će alkohol biti prisutan i nuđen. Možemo ih nazvati izazovnim situacijama, ali ja ih nisam doživljavao izazovnima u smislu da ću doći u napast konzumacije. Izazovnije, ili bolje rečeno napornije, je bilo iznova odgovarati na ista pitanja. Tako sam u protekloj godini i dalje išao na koncerte, roštilje, rođendane, druženja, domjenke, pratio SP u nogometu, bio na tri svadbe i slično. Ponekad su me konobari/ce u kafićima čudno gledali kad sam naručivao mineralnu ili sok pa je postalo lakše samo reći da vozim jer to (uglavnom) prihvate kao dovoljno dobar razlog. I dalje sam se družio, zabavljao, veselio i tugovao.
Nikola Baketa | Foto: privatna arhiva
Sanjao sam ponekad da pijem neki alkohol
Da se ne lažemo, došlo mi je par puta da uzmem pivo i to čisto iz gušta. Tipa tijekom ljeta, kad su velike vrućine ili nakon treninga. Tako sam i 2-3 puta sanjao kako pijem neki alkohol. Međutim, nikad mi nije došlo da popijem samo zato što me pritiskala okolina. Čak štoviše, to je samo pojačavalo moju tvrdoglavost. Vjerojatno sam u tim rijetkim trenucima i mogao popiti pivo, zaista mi ništa ne bi bilo, ali eto odlučio sam sam sebi pokazati da mogu i bez toga.
I sad kako se bliži kraj godine sve su češća pitanja hoću li s time nastaviti i iduće godine, hoću li popiti nešto nakon ponoći i proslaviti ulazak u 2019.? Možda hoću, možda neću. To je moja odluka. Možda ću radije zagrliti ljude oko sebe, nego nazdraviti. Mogu reći da mi nije falio niti jedan mamurluk, niti jedno povraćanje, niti jedna glavobolja. I toga mi se neće biti teško i dalje odricati.
Za kraj bih samo napomenuo da niti u jednom trenutku tijekom ovih godinu dana nisam uvjeravao ljude oko sebe da i oni trebaju prestati piti samo zato jer ja ne pijem. Za razliku od onih koji su mene konstantno propitivali i nastojali uvjeriti da makar nešto cugnem. Očito je alkohol postao naša svakodnevica iz koje je teško izmaknuti se.
