Ah, taj Američki školski sustav. Budimo realni, nema tog srednjoškolca koji nije poželio na bar jedan dan prošetati tim hodnicima. Hihotave navijačice, nabildani sportaši, povučeni štreberi, emo djevojke i buntovnici bez razloga. Mislite da je tako? Donosimo vam iskustvo Varaždinke Andreje koja je jednu godinu svog školovanja provela u “Obećanoj zemlji”. Filmsko pretjerivanje ili idiličan školski sustav? Pročitajte o njezinom iskustvu i saznajte!
Kako je uopće došlo do ideje razmjene? Kako si za to saznala?
Do ideje je došlo nakon što sam zaključila da su hrvatske škole malo predosadne za mene, a otorila se prilika razmjene preko programa za koji smo moji roditelji i ja smatrali da je dovoljno siguran. Za to sam saznala preko prezentacije koju su nam priredili u školi, a više detalja preko web stranice.
Došla si tamo, kako su odlučili u koji razred ideš? Kamo te staviti?
Došla sam tamo početkom mog 3. razreda srednje škole pa su na početku odlučili da će me i tamo staviti u isti razred, s obzirom da sam već došla s odličnim poznavanjem engleskog jezika. Nakon par tjedana nastave ipak su zaključili da je možda bolje da me prebace u viši razred tako da sam tamo i maturirala.
Jesi li birala svoje predmete?
Birala sam većinu predmeta iako su neki bili uvijet za maturu. Mogla sam birati sve osim engleskog i matematike koji su obavezni uvjeti za maturu, a ja sam birala još i biologiju, sociologiju, psihologiju, politiku, dramsku umjetnost i volontiranje.
Koliko je bilo teško uklopiti se u njihov školski sustav?
Ako se u nešto bilo lako uklopiti onda je to njihov školski sustav.
Koliko se razlikuje njihov i naš školski sustav?
Najočitija razlika je zasigurno u opsegu gradiva i broju predmeta. Naime, to je bila promjena s naših 16 predmeta na njihova 4 predmeta po polugodištu. Bilo je to pravo olakšanje. Ne trebam napominjat da se većinu predmeta sluša samo jedno polugodište, tako da se, recimo, u jednom polugodištu biologije obradi sve ono što mi učimo od 7. razreda osnovne škole do 4.srednje.
Kod koga si boravila?
Boravila sam kod 3 različite obitelji s obzirom da je svrha razmjene kulturno upoznavanje društva pa su selidbe uobičajene. Sve su obitelji bile u istom gradu.Kako si se finanicrala dok si bila tamo?
program razmjene je takav da ti svaki mjesec organizacija preko koje sam išla tamo dodijeli 100 dolara tako da sam se financirala od tog novca i od novca kojeg su mi moji roditelji slali svaki mjesec.Što ti se najviše svidjelo?Najviše su mi se svidjela putovanja i ljudi koje sam upoznala. Puno su topliji i srdačniji od Hrvata i stvarno su me iznenađujuće lako prihvatili.
Iskustvo školovanja tamo, koliko je slično školama u teen filmovima?
Što se tiče škola u filmovima, nije bilo ni približno tako jer je grad u kojem sam bila vrlo malen (Staunton, Virginia, na istočnoj obali, južni dio države, oko sat vremena udaljen od Washington DC-a) tako da nije dolazilo do tako očitih razlika između grupica ni ičeg sličnog. Mene su svi odmah prihatili i jedva dočekali da i u njihov grad dođe nekon novi.
Što je nešto što si naučila tamo, a misliš da ne bi u hrvatskom školskom sustavu?
Uh, dobro pitanje. Mislim da činjenica da sam imala opcije birati predmete poput kazališne umjetnosti ili volontiranja puno pomaže u učenju. Ponekad je super nakon cijelog dana matematike, biologije i kemije imati 2 sata glume ili jednostavno paziti na pse u skloništu, a za to dobiti ocjenu!
Bi li to opet ponovila i zašto?
Ponovila bi uvijek! Takvo iskustvo i toliko odrastanja i učenja u jednoj godini ne može se postići kod kuće.
Zašto bi razmjenu preporučila svim srednjoškolcima?
Zato što u tih godinu dana nauče više o sebi nego u cijelom životu, steknu nove obitelji i prijatelje s kojima veze ostaju zauvijek, a i na kraju krajeva, svima je fora malo posjetiti New York, Los Angeles, Huston ili Miami, a sad im je to gotovo na dohat ruke.
