Goran Sirovatka: “Učenici nisu u poziciji da biraju pravila upisa”

Povodom najave prosvjeda maturanta protiv izmjena traženih razina na državnoj maturi razgovarali smo s ravnateljem nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koje je zaduženo za provođenje državne mature, Goranom Sirovatkom.

Koliko NCVVO razgovara s učenicima?

Ključno je da možemo razgovarati s učenicima koji su organizirani, udrugama koje imaju svoju formu i da možemo reagirati na njihove upite, jednako tako i s  nastavnicima. Nešto na što ne možemo reagirati su novinski natpisi i poruke s Facebooka. Možemo reagirati na mailove koje dobijemo, a onda na njih odgovaramo. Imamo i svoj call centar telefone.

Koliko se mijenja državna matura?

Ne možemo donijeti odluku na temelju mišljenja manjeg broja ljudi. Nešto što misli jedna grupa ljudi, ne znači da isto misli druga grupa ljudi na koje se odnose ista pravila. Često je prije bilo pitanje da li svi ispiti trebaju biti kroz polugodište. Prve godine provodile smo ispite kroz 2. polugodište. Između svakog ispita je bilo razmaka gotovo tri tjedna. Tada je i bila namjera da učenici mirnije provode vrijeme između ispita i da se pripreme za njih. Nažalost, to se pretvorilo u nešto negativno. Učenici su prijavili ispite, izlazili na njih, a nisu dolazili u školu jer su se takozvano pripremali na ispite. Model se morao promijeniti zbog negativnih reakcija za nešto što je inicijalno bila korektna ponuda. Od sljedeće godine smo održali ispite samo eseje tijekom godine i onda smo opet dobivali primjedbe da se učenici pripremaju za eseje tjedan dana i da ne dolaze u školu. Zapravo se nisu pripremali. Ili su se pripremali tijekom školovanja ili nisu, jer su morali razraditi uvod, razradu i zaključak, a ako imaju s tim probleme onda ne mogu savladati maturu kvalitetno.

Učenici se konkretno za ovu godinu žale što su ispit i esej stavljeni na isti dan i da im je to previše.

Od svih primjedbi koje smo dobili na jednoj tribini ta je bila među prvima. Jedna učenica me pitala jesam li ja svjestan da ona ne može biti koncentrirana četiri sata. Ja toga ne mogu biti svjestan. Vi kada ste pisali školski esej na staroj maturi on je trajao četiri sata. Imajući obzir na to, odgovorili smo na službeni dopis vijeća učenika grada Zagreba i mi smo se s njima porazgovarali i možemo razumjeti da je četiri sata puno. Školski esej će se zato pisati dva dana prije testa. 23. Svibnja će se pisati ispit, a dva dana poslije slijedi esej iz hrvatskog.

Drugi problem koji su istaknuli je povezan sa stranim jezicima. Imali su zahtjev da se ispit stranih jezika piše isto u dva navrata što nećemo prihvatiti. Iz razloga jer se ispit iz stranog jezika, kada se spoje oba dijela, piše 180 minuta. Jednako koliko traje ispit iz matematike, fizike, kemije i biologije koji se pišu u jednom komadu i nema nikakvog razloga da za neke ispite kažemo da je to sasvim legitimno, a za ostalo da nije.

Još jedna stvar koji su tražili jest da žele biti mjesečno informirani o tome kako se priprema i odvija matura. To uopće nije sporno. Spremni smo na to, ako se učenici organiziraju, u bilo kojem gradu u Hrvatskoj, pod uvjetom da je organizirano od strane vijeća učenika ili neke udruge kroz organiziranu formu. Organizirat ćemo profesore iz tih škola, koordinatore ili će se ljude pozvati u centar da porazgovaramo s njima. Ne možemo razgovarati sa 35,000 ljudi, ali želimo osigurati da su svi učenici informirani. Zato je osmišljen sustav koordinatora i zadaća škole jest da informira učenike o provedbi ispita državne mature.

Informiraju li se učenici kroz brošure?

Malo kasnimo s izdavanjem brošura i zbog mijenjanja kalendara. Svaki učenik mora dobiti svoju brošuru, ali nažalost moram reći da najveći dio tih brošura ostane nepročitan, tj. bačen. Prošle godine smo svim učenicima podijeli knjižicu kako prevariti test, tj. objasnili smo kako se pripremiti za test, smanjiti stres, čitati zadatke da ih se dobro odgovori. Ispred zagrebačkih škola, već sljedeći dan, našli smo knjižice po cesti.

Kako se onda učenici informiraju?

Ljudi, nažalost često izmjenjuju informacija od nekih nepouzdanih izvora, a ne pokušavaju doći do njih čitajući ili koristeći naše internet stranice. Na mrežnim stranicama centra nalaze se kalendar ispita državne mature od 4. mjeseca ove godine. Dakle, to sada nije nova vijest, a sad je došlo do svijesti da se hrvatski piše isti dan. Nalaze se ispitni katalozi svih ispita koje se polaže, svi ispiti koji su održani na prošlim rokovima, svi zadaci koji su se provodili na pripremama od 2006. godine. Dakle, sve je to dohvatljivo. Problem je što učenici to ne čitaju. Nakon tri godine mature, dobili smo mail maturanta koji pita da li smije koristiti određeni tip kalkulatora, a na pitanjima i odgovorima za ovu godinu jasno piše da se taj kalkulator smije koristiti.

Facebook grupe mogu biti ozbiljne, ali one mogu biti i zloupotrebljene. Kada se učenici u velikom stresu, društevene mreže mogu biti korištene u neke druge svrhe, a ne samo dobre.

Glavni razlog najavljivanih prosvjeda je izmjena razina koje fakulteti traže. Učenici smatraju da nisu u istoj poziciji kao kolege od prošle godine. Fakulteti to mijenjaju, jer pretpostavljam, možda nisu zadovoljni s  kvalitetom maturanata. Ima li NCVVO ikakvu moć da fakulteti kaže da, npr. do 1.9. odluče koju razinu da odaberu?

Mislim da je to jedan krivi stav ljudi o životu. Oni učenici koji žele upisati fakultet nisu u poziciji da definiraju pravila po kojima će ih se upisati na fakultet. Oni su u poziciju da se upišu po pravilima koje netko drugi postavi. Tek kada završe fakultete i kada postanu profesori na tom fakultetu onda imaju apsolutno pravo da zauzmu taj stav i da objave razine već 1.9. Ali dok to ne budu, nemaju se pravo buniti. Učenici se mogu buniti na što žele, ali njihovo viđenje stvari je iz krivog kuta. Oni misle da su centar svijeta, a oni to nisu.

Kada Fakulteti određuju kriterije upisa?

Fakulteti su dužni do 1.4. akademske godine objaviti uvjete za upise. Fakultete smo natjerali da napravo to ranije. To je sada šest mjeseci ranije u povijesti visokog obrazovanja da oni objave tako rano načine na koje će upisivati svoje kandidate. Ovo je pomak naprijed jer vi ste 1.11. imali podatak pod kojima uvjetima se možete upisati na zagrebačko Sveučilište.

S druge strane, Sveučilište ima potpunu autonomiju i slobodu da sami odaberu postupak kojim će birati kandidate koji će kod njih studirati. I oni to čini, biraju one koji će biti najuspiješniji da uspješno završe fakultete. Autonomija Sveučilišta postoji da bi se spriječio politički utjecaj različitih grupa koje bi, zbog nekog interesa, utjecali da neka socijalna grupa nema pravo upisa, a da druga ima. Prema tome, ideja da država propisuje pravila po kojima će oni upisivati je zapravo vrlo opasna i za te učenike i buduće generacije.

Koliko su se mijenjale tražene razine?

Nijedno Sveučilište osim zagrebačkog nije promijenilo uvjete tako da se ne radi o nekom masovnom pokretu. U Hrvatskoj postoje dva sveučilišta koji za svaki program zahtjevaju samo B razinu iz svih predmeta. Nijednu A razinu. Dakle, postoje ona koja primaju kandidate koji ne znaju i postoje Sveučilišta koje primaju samo najbolje kandidate, koji najbolje znaju i na ta ne mogu ići svi. To što učenici nisu naučili to što su trebali jest problem obrazovnog sustava i svakog učenika pojedinačno. Ali nije prihvatljivo reći da zbog toga što učenik to nije imao priliku naučiti, a onaj koji je imao tu priliku zbog različitih stvari, npr. ekonomskog statusa roditelja, on neće to moći upisati premda više zna.

Jeste li zadovoljni s obrazovanjem u Hrvatskoj? Je li ono adekvatno za državnu maturu?

Mi radimo analize obrazovnih sustava i te ispite. Mi te rezultate objavljujemo i dajemo im onima koji o tome trebaju odlučivati.  Mi time ne možemo biti zadovoljni niti nezadvoljni. Ono što vam ja mogu reći da je, u odnosu na prvu godinu mature, broj učenika koji su loše riješili test bio manji nego prošle godine, ali i broj onih koji su jako dobro riješili test je bio jako manji. Velika većina učenika je riješavala testove u prosjeku.

Kako se strukovne škole nose s time?

Nisu generalno jednake. To je isto jedna velika prijevara. Moramo razlikovati škole koje se bave s tehničkim zanimanjem. Takve škole u svojoj satnici imaju jednako matematike kao gimnazije, čak i neke više sati kao i fizike, kemije i biologije. Imate medicinske škole u kojima 4000 učenika pak imaju samo prve dvije godine matematiku, a poslije nemaju. One će nakon dvije godine svog obrazovanja ići na usmjerenje koje će trajati dodatne tri godine. Dakle, ono što je kriva percepciju i kriva očekivanja. Mi očekujemo da će se učenik strukovne škole pripremiti za nastavak studija jednako kao učenik gimnazije, a onda smo jako nezadovoljni što on nije slušao isti program kao učenik gimnazije. Istovremeno smo ga pripremali za rad na nekom poslu nakon završetka škole.

Takva osoba se danas teško može zaposliti?

Da, ali to nije problem mature ili fakulteta. Zar bi fakulteti trebali prilagoditi ispite učenicima strukovnih škola zato što oni to nisu učili? To je onda opet jedna laž. Vi kada upišete takve kandidate. Morate ih prvo osposobiti da uče te predmete  te da savladaju gradivo na prvoj godini koje nisu učili. Veliki broj ne uspijeva. Na Sveučilištima je prolaznost na prve tri godine i i dalje na negdje 40%. To vam govori da ljudi koji se upisuju nisu spremni za to. Uz snižavanjem kriterija, što bi se postiglo?

Činjenica je da imamo inflaciju odlikaša, je li tako?

Nije istina, to je također laž. To je fikcija onih koji primaju dobre učenike. Hrvatska u ovom trenutku ima 38,000 učenika četvrtih razreda  osnovne škole. Od njih, 12,000 učenika će se upisivati u gimnazije sa 58 do 60 bodova. Drugih 20,000 će upisati četverogodišnje strukovne s između 38 i 48 bodova. S ocjenama od dva do svih petica. Oni koji će imati najlošije ocjene će upisati trogodišnje i dvogodišnje škole. U ovom trenutku, kada imamo generaciju od 48,000 ljudi, 13,000 su gimnazijalci, 25,000 idu u strukovne četverogodišnje, a 13,000 u trogodišnje i dvogodišnje. Tih ima proporcionalno kao i odlikaša, ali svi samo gledaju gimnazije i to samo one u Zagrebu. Nitko ne gleda škole u manjim gradovima koje upisuju učenike s raznim ocjenama.

Kada smo radili maturu, gledali smo i ocjene učenika. Ravno 16,000 učenika u četverogodišnjim školama i gimnazijama sve četiri godine iz matematike je imalo dva.

Mala matura, vaše mišljenje?

NCVVO je može provesti isto kako i provodimo državnu maturu. Po pravilima koje nam da ministarstvo. Na nama je da napravimo profesionalno, visoko kvalitetno, standardizirano provjerene ispite te da ih verificiramo. Pronalazimo kvalitetne ljude koji rade u srednjim školama i na fakultetima da naprave te ispite. Godinu dana oni rade te ispite i s njima rade naši specijalizanti u edukacijskim mjerenjima koji ispravljaju njihove zadatke da ne budu dvosmisleni.

Što se tiče male mature, postoje zemlje koje imaju ispite tzk. male mature. Samo što je veliko pitanje u problem percepciji državne mature koja se pokušava preslikati na nešto što se popularizira pod nazivom male mature. Dakle, državna matura, zato što se koristi za upise na fakultete, shvaćena je kao razredbeni ispit. Tako se pod malom maturom pokušava uvesti što bi bio razredbeni ispit na kraju osnovnoškolskog obrazovanja  kojima će se odabirati oni najbolji da uđu u one najbolje, a najlošiji u one najlošije. A to u suštini, kao model, postoji u dijelu zemalja zapadne Europe koje teže ranom usmjeravanju grupa i pojedinaca prema zanimanju i poslovima. Za zemlju kao što je naša takva situacija nije baš najbolja. Jedno od iskustva koje je imala Slovenija s državnom maturom, a onda se to može preslikati na model male mature, a to je s upisima na Medicinski fakultet.

Na Medicinski fakultet u Ljubljani upisivalo se više djevojaka nego dječaka. Prirodnim procesima koji se odvijaju u ljudskom mozgu ženska populacija se prije kognitivno razvija i ranije sazrijeva. Zato je i uspješnija u rješavanju koji su standardizirani na takvim zadacima koji se pojavlju svugdje u svijetu. U svim tim testovima djevojke postižu bolje rezultate. Oni se tek ujednačuju na razini fakulteta. Zato češće djevojčice u osnovnoj školi imaju bolje ocjene od dječaka. Zato imamo 70% učenica gimnazija, a samo 30% muških.  Takav razredbeni ispit na kraju osnovne ne bi ništa promijenio nego bi samo potvrdio da su djevojčice tada naprijednije. Vi bi onda na temelju tog ispita selektivno odabrali one koji su tada bili u prednosti.

Zašto bi onda htjeli tzv. malu maturu?

O tom modelu ne trebaju razgovarati samo ljudi koji se bave obrazovanjem, nego i oni koji se bave ekonomijom, politikom i društvenim znanostima. Pitanje je želimo li tu maturu da najbolje gimnazije riješimo gužvi pred vratima pod cijenom od 20 do 25 milijuna kuna godišnje ili zbog nečega drugog. Želimo li imati neku evaluaciju znanja učenika preko koje bi onda dobili neku povratnu informaciju u kojoj mjeri su savladali program, a da to neće utjecati na njihov školovanja? U tom slučaju bi oni mogli dobiti kvalitetnu informaciju, ali i roditelji, za njihovo profesionalno obrazovanje. Putokaz gdje moraju više raditi, ako žele uspjeti. Vrlo lako se jedna tako dobra ideja može iskriviti u neku lošu.