Gotov projekt vrijedan 212 milijuna eura: Ovo su ljudi koji su škole uveli u 21. stoljeće
Kad su još 2015. godine u CARNET-u krenuli u provedbu pilot-projekta e-Škole, nitko zapravo nije bio svjestan u što se upušta. Projekt su vlastitim snagama raspisali, izborili se za sredstva, a potom krenuli u akciju. Putem su im se dogodili potresi, poplave, pandemija, oluje. Danas, osam godina kasnije, sve škole u Hrvatskoj imaju Internet i svu potrebnu tehnologiju za poučavanje, ali još važnije, školski kolektivi su educirani i spremni koristiti ju. Goran Škvarč, Aleksandra Mudrinić Ribić i Dragana Kupres jedni su od onih koji su, zajedno s dvjestotinjak ljudi u CARNET-u, posljednjih osam godina svog života posvetili moderniziranju školstva u Hrvatskoj. No, stvarni nositelji promjena, istaknuli su nam, uopće nisu oni – to su nastavnici i ravnatelji.
Goran Škvarč, Dragana Kupres i Aleksandra Mudrinić Ribić iz CARNET-a rekli su nam više o projektu e-Škole | Foto: srednja.hr
Program e-Škole, vrijedan ukupno 212 milijuna eura, uskoro završava. Njegov puni naziv je ‘e-Škole: Cjelovita informatizacija procesa poslovanja škola i nastavnih procesa u svrhu stvaranja digitalno zrelih škola za 21. stoljeće’ i provodila ga je Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET.
Danas, osam godina nakon što je projekt krenuo, iza njih je 2.400 lokacija škola opremljenih Internetom, više od 85.000 laptopa podijeljenih djelatnicima škola, prvenstveno za primjenu u nastavi, 5.000 radionica održanih u školama i 160 održanih virtualno, 1.440 razvijenih scenarija poučavanja, 90 digitalnih obrazovnih sadržaja za sve predmete svih razreda škole, 4 milijuna pređenih kilometara i, kako nam je uz smijeh rekao Goran Škvarč, nula ozljeda na radu.
Na pilot projekt se javilo 700 škola za 150 mjesta
Sve je počelo pilot-projektom 2015. godine. Iz CARNET-a su putem javnog poziva pozvali škole koje su zainteresirane sudjelovati. Sredstava je bilo dovoljno za uključiti njih otprilike 150, odnosno nešto više od 10 % svih škola u zemlji. Na kraju, na njihov poziv se javilo 700 škola, ispričala nam je Dragana Kupres, voditeljica Službe za razvoj i inovacije u CARNET-u.
– Nismo to očekivali. U Hrvatsekoj je nešto više od 1.300 škola, a u pilot projektu je bilo zainteresirano sudjelovati njih 700, znači više od polovine svih osnovnih i srednjih škola. Tad smo morali odlučiti koje škole ćemo uključiti u projekt. Bio je to težak izbor. Bilo nam je važno uvidjeti koliko je djelatnika u cijeloj školi zainteresirano. Daje li podršku ravnatelj, jesu li stručne službe zainteresirane… bilo nam je jasno da jedna osoba ne može iznijeti cijeli projekt. Ako nema podršku dobrog dijela kolektiva, brzo će izgorjeti, neće uspjeti iznijeti promjenu, prisjetila se Kupres.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Kupres je, uz kolege Juraja Bilića i Alberta Novaka, bila dio tima koji je osmislio projekt e-Škole. Tad su pod pojasom imali niz projekata, što za škole, što za visoko obrazovanje. Jasno su vidjeli što je potrebno sustavu, ali nacionalni proračun nikad im nije bio dovoljan za sve što su htjeli ostvariti. Htjeli su jednim projektom obuhvatiti cijeli sustav, što do tada nije bilo moguće, i zato je posebno školski sustav patio od digitalnog jaza, objasnila nam je Kupres.
– Razmišljali smo još 2011. kako iskoristiti europske fondove koji su se trebali otvoriti s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Stavili smo na papir sve što mislimo da u sustavu nedostaje, a uz pomoć tehnologije se može riješiti, rekla nam je Kupres.
Rekli im da za projekt nisu spremni
Ideja su imali napretek. Sama Kupres je imala iskustvo obrazovanja u Hrvatskoj, a potom i studija u Kanadi gdje je vidjela kako bi sustav mogao iskoristiti neke od prednosti tehnologija za unapređenje učenja i poučavanja. Raspisujući projekt, bili su jako ambiciozni, potvrdio nam je i Goran Škvarč, savjetnik ravnatelja CARNET-a i zamjenik voditelja projekta e-Škole.
– CARNET je i prije provodio europske projekte, ali manje vrijednosti. I onda smo zamislili e-Škole i tražili Europsku komisiju 200 milijuna eura. Iz Komisije su nam rekli da za to nismo spremni. Preko 200 milijuna eura za ustanovu sa 130 zaposlenih? To je jako izazovno. Pa smo krenuli u dvije faze. Najprije pilot-projekt, a kad smo ga uspješno završili, tražili smo ostatak sredstava da nastavimo. I dobili smo ih, naveo je Škvarč.
Druga faza obuhvatila je apsolutno sve škole
Tako je 2018. godine startala druga faza projekta e-Škole. Iako su iz CARNET-a zagovarali da druga faza uključi sve škole u Hrvatskoj, nisu očekivali da će za to dobiti dovoljno sredstava, pa su planirali nešto manji opseg.
– Plan je bio da idemo na 75 % škola. No, tad je došla odluka iz Ministarstva znanosti i obrazovanja da idemo na apsolutno sve. Iznos se povećao, ali i zahtjevi na projekt, no Vlada je snažno stala iza njega. Osigurali smo sredstva i krenuli, naveo je Škvarč.
Iako je glavni cilj bio podržati učenje i poučavanje upotrebom tehnologije, važno je bilo i optimizirati i informatizirati poslovne procese škola. Još važnije, željeli su pomoći djelatnicima škola steći kompetencije za uspješno korištenje nove tehnologije u nastavi. Uključene su bile sve CARNET-ove službe, mrežni odjel, računalni odjel, podrška obrazovanju i korisnicima, pa isto tako i potporne službe, od računovodstva, skladišta pa sve do Upravnog vijeća. Kako je Škvarč rekao, svi kotačići su radili kao jedan da se projekt ostvari.
Kreirali su digitalne obrazovne sadržaje za sve predmete
Aleksandra Mudrinić Ribić, pomoćnica ravnatelja za podršku obrazovanju u CARNET-u, s kolegama je i prije 2015. godine razmišljala o tome kako pomoću tehnologije ostaviti utjecaj na cijeli obrazovni sustav.
– Iz moje perspektive, a tu sam već 18 godina, kad sam došla bili smo mala zajednica, mala organizacija koja je dubinski propitivala potrebe korisnika i entuzijasti u pogledu e-učenja. No, tad smo se fokusirali na manji broj korisnika. Projekt e-Škole je bio ogroman zalogaj. Obuhvatio je sve škole i sve odgojno-obrazovne radnike i radnice. To je preko 60.000 korisnika, a posredno onda i učenici, istaknula je Mudrinić Ribić.
Kako pristupiti svima, tako da baš svi dobiju ono što trebaju – to je bio njihov izazov. Željeli su dotaknuti svakog od svojih 60.000 korisnika. I sama kaže da nije realno očekivati uspjeh u takvom cilju, no dali su sve od sebe. Razgovarali su s nastavnicima i učenicima, provodili mini-istraživanja i naposljetku zaključili da nastavnicima najviše nedostaju digitalni sadržaji na hrvatskom jeziku.
Aleksandra Mudrinić Ribić, CARNET | Foto: srednja.hr
– Vi možete napraviti ekosustav, izgraditi infrastrukturu i mrežu, nabaviti tablete i laptope, ali ako ne postoje digitalni obrazovni sadržaji, sustavi i alati na hrvatskom jeziku, puno je izazovnije motivirati nastavnike da tehnologiju koriste u svojoj nastavi. I onda je došla ideja – idemo napraviti digitalne obrazovne sadržaje za sve predmete, za više razrede osnovne i sve razrede srednje škole. Projekt upravo završava i na kraju ćemo imati multimedijske i interaktivne digitalne sadržaje namijenjene učenicima za aktivno učenje na inovativan, učinkovit, motivirajući i individualno prilagođen način, te nastavnicima da ih koriste u nastavnom procesu tijekom nastave. Smatram da je to je velik doprinos i nastavnicima i učenicima, istaknula je Mudrinić Ribić.
Domagoj Pšeničnjak, ravnatelj Srednje škole Antun Matijašević Karamaneo na Visu
Kao osoba koja je dobar dio radnog vijeka provela u privatnom sektoru, u menadžmentu multinacionalne kompanije, mogu potvrditi kako se učinkovitost i kvaliteta podrške koju kao škola dobivamo u IT segmentu mogu usporediti s učinkovitosti privatnih kompanija.
U pilot projektu imali smo online tečajeve i zadatke, a najveći dio odradili su nastavnici STEM područja. Fokus je bio na privikavanju nastavnog kadra na tranziciju ka uvođenju inovacija. Prvotne aktivnosti bile su vezane za rješavanje zadataka online, a kasnije je počela sve veća inkorporacija alata u nastavi. Danas svi nastavnici koriste alate poput online kvizova ili MS Teamsa. Rezultati su nakon nekoliko godina iznimni. Oglasnu ploču u školi imamo isključivo kao kanal u Teamsima, a jednostavnije sjednice Nastavnog vijeća provode se online. Kao škola brže reagiramo, spremniji smo na promjene i primjenu novih scenarija poučavanja. Nastavnici imaju širi spektar mogućih načina kako znanje i sposobnosti prenositi učenicima. Prepoznali smo IT revoluciju kao sredstvo za postizanje ciljeva i ishoda učenja.“
Goran Škvarč, CARNET | Foto: srednja.hr
Prošli su i pandemiju, potres, poplave…
Vizija kojom su se vodili, dodala je Mudrinić Ribić, bila je tehnologija po mjeri čovjeka. Baš to i jest CARNET-ova vizija u svemu čime se bave. Željeli su osnažiti sve one koji imaju volju koristiti tehnologiju, kako bi ju što bolje mogli koristiti u nastavi. Priznaje, nije im uvijek bilo lako.
– Bili smo zapravo jako uplašeni. Nije nam bilo jednostavno zakoračiti u to. Govorim u svoje ime, ali i u ime mojih kolega. Naš se opis posla dosta promijenio. Do projekta e-Škole većina nas se nije bavila javnim nabavama. To nam je sad postalo modus operandi. Stekli smo jako puno novih vještina. Povećao nam se broj korisnika i broj suradnika. Na DOS-u danas radi više od 500 ljudi, vrhunskih stručnjaka. To je ogroman broj ljudi, napomenula je naša sugovornica.
Da je često bilo izazovno, složio se i Škvarč. Projekt e-Škole su pisali 2012. godine, a neki izazovi s kojima su se suočili tad im nisu bili ni u peti.
– Imali smo potres, ali uspjeli smo opremiti sve škole stradale u potresu. Imali smo oluje koje su nosile krovove s opremom, ali izašli smo tim školama u susret. Brod se zaglavio u Sueskom kanalu, oprema nije mogla stići i kasnili smo s projektom 6 mjeseci. Cijene elektronike su skočile 30 %, umjesto 2-3 % koliko smo planirali. Da imaš kristalnu kuglu, ne možeš takve stvari pogoditi, rekao nam je Škvarč.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
‘Ljudi su spavali na poslu’
Najveći izazov od svih, koji se pokazao i najvećom prilikom, bio je iznenadni lockdown tijekom pandemije.
– Svi smo se u tri tjedna morali pripremiti za online nastavu. Jako izazovno. Morali smo pripremiti infrastrukturu. Neke usluge su do tad bile optimizirane za 20 tisuća korisnika mjesečno, a odjednom su morale biti dostupne za njih 500 tisuća. Ljudi su ovdje spavali, spavali su na poslu. Znali smo da, u trenutku kada sve krene online, ako CARNET padne, pada sve. Ali preživjeli smo, rekao je Škvarč.
Zahvaljujući projektu e-Škole, dodala je Kupres, u tom je trenu sustav mogao odgovoriti na izazov koji je donijela pandemija. Odgovor vjerojatno nije bio idealan, jer su se promjene dogodile preko noći, istaknula je. Baš zbog toga, uloga tehnologije u obrazovanju ne smije se procjenjivati prema iskustvu hitne online nastave u vrijeme pandemije. Učenje uz pomoć tehnologije, ako se dobro planira i pripremi, značajno se razlikuje od udaljene nastave kakvu smo doživjeli 2020. godine, pojasnila nam je naša sugovornica.
Ofelija Dragojević, ravnateljica Srednje škole Vela Luka
Iako smo sa svojih 100 učenika i 27 nastavnika mala škola, zahvaljujući sudjelovanju u pilot projektu, bili smo na korak prednosti pred većim školama. Dobili smo interaktivnu učionicu, pametne ekrane, prijenosna računala… No, puno više od infrastrukture značila nam je edukacija bez koje bi dobivena oprema samo skupljala prašinu. S obzirom na udaljenost naše škole od sjedišta Dubrovačko-neretvanske županije, ali i ostalih većih gradova, svaki odlazak na edukaciju ranije nam je predstavljao financijski problem. Projekt e-Škole doveo je predavače u našu školu pa smo po prvi put dobili priliku na licu mjesta usvajati nova znanja i postavljati konkretna pitanja. Edukacije su najveće bogatstvo ovog projekta“.
Korisnici su im bili najveća motivacija
– Ipak, to je bio nalet entuzijazma u tom trenu. Tad smo shvatili koliko je stvarno sve primjenjivo što smo napravili. Ne da je potrebno, nego je potrebno 120 %. Na sve načine smo pokušali iskoristiti sve što smo do sad napravili. U zadnjem trenutku smo radili nabave računala, reorganizaciju da se ona podijele nastavnicima i učenicima koji ih nisu imali kod kuće. Shvatili smo da sad stvarno neke stvari ovise o nama, prisjetila se Kupres.
Za njih je to bio stres-test, dodao je Škvarč, a za škole reality check. Vidjele su koliko su spremne za digitalne tehnologije. Izazovima i stresu unatoč, guralo ih je puno toga. Interakcija koju stalno imaju s korisnicima, kad im oni sami kažu da rade dobar posao, bila im je najveći motivator, potvrdila nam je i Mudrinić Ribić.
– Svake godine organiziramo CARNET-ovu konferenciju za korisnike – CUC. Kad tamo vidim naših 1.500 korisnika, nastavnica, ravnatelja, kad vidim da toliko entuzijastično dolaze, da svaki put vidim napredak u njihovom radu, da je sve bolje i naprednije, da mogu stati uz bok ekspertima u tom području – e, to je moja motivacija. Tamo vidiš, okej, sve što radimo ima smisla, rekla nam je.
Dragana Kupres, CARNET | Foto: srednja.hr
‘Nastavnici su nositelji promjena’
Uz to, motivaciju su često pronalazili i puno bliže, objasnio nam je Škvarč.
– Meni se 2016. godine rodio sin. Kad su me pitali zašto radim to što radim, odgovorio sam im – jer za šest godina on mora ići u školu. U kakvu školu želim da ide moje dijete? Želim li da ide u školu gdje ima tehnologiju, gdje će steći digitalne kompetencije s kojima će moći izaći na tržište rada? Dokle god učenici izlaze iz škola s dodanom vrijednošću, u CARNET-u smo sretni jer znamo da smo nešto napravili, istaknuo je Škvarč.
Projekt e-Škole završava, a njegovo trajno nasljeđe neće biti oprema, rekao nam je Škvarč. Nasljeđe koje žele ostaviti su sustavi koje su razvili – Loomen, EMA, Edutorij i drugi. No, kraj projekta ne znači da sada sve staje.
Rezultati projekta
– Štafeta je cijelo vrijeme bila u rukama nastavnika i ravnatelja. Oni su nositelji tih promjena. Bilo bi stvarno pogrešno reći da je CARNET radio sam osam godina i da je sad red na školama da iskoriste rezultate projekta. Ne, nastavnici i ravnatelji su cijelo vrijeme trajanja projekta bili iznimno angažirani. Vidi se veliki napredak u digitalnom sazrijevanju škola. Vrlo su dobro opremljene, ne savršeno, ali vrlo dobro. Digitalne kompetencije su se razvile na zavidan način. I samim tim se digitalna kultura razvila. No, pomak u planiranju i vođenju je najsporiji. On zahtjeva dugoročno planiranje u obrazovnom sustavu, navela je Kupres.
Svima koji rade na reformskim projektima u obrazovanju i koji žele postići promjenu, Škvarč je poručio: usudite se sanjati.
– Prvo što drugi projekti od nas mogu naučiti je, ja bih rekao, sanjaj veliko. Raspiši maksimalnu verziju. Kad to dođe na stol u Ministarstvo, u Komisiju, konzultantima, oni će to rezati. Ali ako u startu imaš malo, a oni ti srežu, imaš još manje. Prvo i osnovno je dream big, savjetovao je Škvarč.
Tekst je nastao u suradnji Native studija portala srednja.hr i Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNET
